Bila jednom djevojčica koja je potajice koristila majčinu šminku, odijevala se u njezinu odjeću, hodala prostorijama doma u prevelikim štiklama i s ponosom nosila njezinu torbicu. Željela je biti baš poput svoje mame.
A onda je nastupio pubertet – svaka sličnost s majkom postala je poput noćne more. Kako je odrastala, obećala si je da nikada neće biti poput nje.
Godine su prolazile, a u život mlade žene ušuljali su se neki detalji koje ranije nije mogla ni zamisliti: tinejdžeri su joj postali preglasni, umor joj je postao vječni suputnik, najveće veselje bio joj je rani odlazak u krevet, torba joj je postala pravi kaos u kojem je nemoguće bilo što naći, tijekom povremenih izlazaka uvijek bi podsjećala druge da uzmu prikladnu odjeću, iz sve je snage pjevala pjesme iz osamdesetih i devedesetih buneći se protiv današnje „neslušljive“ glazbe.
Majka je ta koja razumije zašto biste ponekad najradije odustali od svega, ali se ipak svako jutro budite i krećete u nove radne i obiteljske pobjede
Kupovanje najnovije odjeće rado je zamijenila kupnjom sredstva za čišćenje i ukrasa za dom, počela paziti da ne hoda bosonoga po pločicama, a kada je izgovorila rečenicu: Kada sam ja bila mlađa..., upalio joj se alarm – pretvorila se u svoju majku.
Sve to nije bilo samo u njezinoj glavi jer je i znanost pokazala da se to zaista događa. Naime, nedavno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji potvrdilo je da se u dobi od 33 godine žene i službeno „pretvore“ u svoje majke, počevši usvajati njihove stavove i ukuse, a najčešći okidač za to je trenutak u kojem i same dobiju dijete.
No i bez da postanu majke, brojne žene počinju primjećivati kako u ranim tridesetima zaista sve više počinju nalikovati svojoj majci (ne nužno fizički) i preuzimati njihov obrazac ponašanja.
No je li to zaista tako loše kao što se redovito predstavlja u javnosti?
Da, starenje je brojnima od nas poprilično zastrašujuće i teško je od sebe pustiti dvadesetogodišnjakinju koja je imala čitav svijet na dlanu i neizmjernu slobodu te se snaći u sasvim novoj ulozi poslovne žene ili majke ili i jednog i drugog.
Bojimo se da je svaki znak sličnosti s majkom koji primjećujemo još samo jedan dokaz da nepovratno starimo, da nam je život završen i da nam sada preostaje samo da odgajamo svoju djecu.
Dakako, nije nimalo lako oprostiti se sa svojim danima bezbrižnosti, no ako na tom novom putu učenja i upoznavanje neke nove sebe imate podršku majke koja vas voli i razumije, te pomaže kada god to može, prava ste sretnica.
Majka je ta koja razumije zašto biste ponekad najradije odustali od svega, ali se ipak svako jutro budite i krećete u nove svakodnevne brobe i pobjede.
Ona je ta koja razumije kako je to sjediti uz krevet bolesnog djeteta. Ona je ta koja zna kako je to ući u trgovinu s idejom da si kupi itekako potrebnu jaknu, a izađe van samo sa stvarima za dijete.
Pretvaranje u vlastitu majku samo znači da smo zrelije, da učimo iz svojih pogrešaka i pobjeda
Ona zna kako je ponekad izgubiti sebe u svakodnevici, ali jednako tako zna kakav je odličan osjećaj kada se ponovno pronađe i kada vidi da su sve one neprospavane noći vodile nečemu boljem – i za nju i za vas.
Pretvaranje u vlastitu majku samo znači da smo zrelije, da učimo iz svojih pogrešaka i pobjeda, da smo dovoljno snažne kako bismo se suočile s ponekad vrlo nemilosrdnim svijetom, baš kao što je to radila i ona.
I zato to nije nešto loše – to je samo znak da smo na pravom putu otkrivanja sebe i svih svojih strana.
