Pročitajte priču o suparništvu dvije legendarne glumice Grete Garbo i Marlene Dietrich i tajni koja se krije iza njihovog odnosa.

Greta Garbo, rođena Šveđanka, stigla je u Hollywood 1925. kada joj je bilo 20 godina. Pet godina starija Marlene Dietrich došla je iz Njemačke pet godina kasnije.

Prema povijesti kakva je zapisana u Hollywoodu, Garbo i Dietrich susrele su se samo jednom, 1945., kada ih je Orson Welles predstavio jednu drugoj na zabavi. Susret dviju glumačkih diva nije prošao najbolje. Marlene, iako majstorica u laskanju, nije dobila ništa s time kada je rekla Greti da je božica.

Greta Garbo i Marlene Dietrich čitavog života poricale su da se poznaju iako su se skupa pojavile u filmu kada je Garbo bilo 19, a Dietrich 23 godine

Garbo, poznata po tome da nikada nije uzvraćala kompliment, jedva je promrmljala "hvala" i otišla. Karijera Grete Garbo do tada je već bila završila i glumica je samo željela da je svi ostave na miru. Naročito je željela, kako se činilo, da je Marlene Dietrich ostavi na miru.

U automobili na povratku sa zabave, Marlene je navodno promrmljala "stopala joj nisu toliko velika kako se priča".

Čitav život Garbo i Dietrich poricale su da poznaju jedna drugu.

Rani Hollywood bio je selo u svakom smislu. Svatko je poznavao svakoga, pa je gotovo nemoguće da su se dvije toliko prominentne glumice uspjele ne susresti čitava tri desetljeća. Zbog njihova ignoriranja međusobnog postojanja, krenula su se širiti šuškanja da dvije glumice kriju veliku zajedničku tajnu.

Naime, spisateljica Diana McLellan u knjizi "The Girls: Sappho Goes to Hollywood" tvrdi kako su se Dietrich i Garbo, ne samo poznavale i prije nego su došle u Hollywood, već da su i bile u romantičnoj vezi 20 godina prije nego ih je Orson Welles predstavio jednu drugoj na zabavi. Njihova afera, piše McLellan, iako kratka, trajno je utjecala na obje glumice.



Sve je počelo, tvrdi McLellan, tijekom snimanja njemačkog nijemog filma "The Joyless Street" snimljenog u Berlinu 1925. godine. Iako su se obje glumice pojavile u filmu, Marlene je do svoje smrti 1992. javno poricala da ima ikakve veze s tim filmom. Ime Marlene Dietrich niti se ne spominje nigdje na špici, ali pažljivim proučavanjem filma, Diana McLellan sa stopostotnom sigurnošću ustvrdila je da se Dietrich pojavljuje u nekoliko scena.

Iako je glumica u filmu imala obojanu crnu kosu i bljedoliku put (vjerojatno zbog toga jer je Marlene nekoliko mjeseci ranije rodila kćer Mariju), gledajući njene oči, geste i prepoznatljive kratke prste na rukama, nije bilo greške – to je Marlene Dietrich, ispričala je McLellan. I u jednoj ključnoj sceni prizor – Garbo se onesvijesti i padne u naručje Marlene Dietrich.


"NEUKA PROVINCIJALKA BEZ MANIRA"

Nedugo prije smrti, nastavlja McLellan, Dietrich je priznala svom prisnom prijatelju Davidu Bretu da je ipak glumila u filmu "The Joyless Street".


Marlene Dietrich, iako majstorica u laskanju, nije dobila ništa s time kada je Greti Garbo rekla da je božica

Taj film označio je početak ljubavne afere koja je pošla po zlu te završila s ogorčenjem, boli i optužbama za izdaju te Gretinim zavjetom da će do kraja života opsesivno čuvati svoju privatnost, otkriva McLellan.

U vrijeme kada je film "The Joyless Street" snimljen, Marlene Dietrich bila je vjerojatno najzaposlenija i najstrastvenije biseksualka berlinskog teatra. Tek su joj bile 23 godine, no njen seksualni apetit i sklonost k zavođenju drugih žena bili su nadaleko poznati.

Za razliku od Dietrich, Garbo nije bila niti sofisticirana niti dio berlinske dekadencije. Odgojena u siromašnoj obitelji koja je živjela u sporednoj uličici u Stockholmu, prvi uspjeh postigla je kao model za šešire u katalogu jedne robne kuće. Bila je svjesna neimaštine kojom je okružena, neobrazovana i zbunjena zbog vlastite seksualnost te zbog svega toga laka meta halapljivoj Dietrich.



Marlene Dietrich od života je uzimala sve što joj je pružao, a u svojim životnim užicima nije imala kočnica. Marlene je, navodno, bez ustručavanja ljudima oko sebe pričala o svojoj novoj mladoj prijateljici Garbo. Nerijetko su te priče imale i prizvuk podsmijeha jer je Gretu nazivala neukom provincijalkom bez manira zbog čega se holivudska ikona osjećala osramoćeno i poniženo. Greta Garbo, zaključuje spisateljica Diana McLellan, osjećala se izdano od "čudovišta" koje je odalo njeno tajne i rugalo se njenom porijeklu.

Do vremena kada su obje došle u SAD, njihovo suparništvo bilo je nepremostivo. Za obje je, čini se, bilo lakše da budu stranci.