U društvu koje naglašava uspjeh, postignuća i savršen život, posebice na društvenim mrežama, lako je uspoređivati se s drugima.
Kada vidimo nekoga tko ima ono što mi želimo – bolji posao, sretan odnos, materijalna dobra – može se javiti osjećaj zavisti, nedostatnosti ili gubitka vlastite vrijednosti.
Zašto se to pojačano događa baš u vremenu u kojem živimo i kako se nositi s tim, pojasnila nam je Vanja Prvulović, psihologinja, geštalt psihoterapeutkinja i NLP trenerica.
Živimo u vremenu iznimne povezanosti, dostupnosti informacija, socijalne usporedbe, materijalizma, polarizacije, brzine, natjecanja, fokusa na sebe, hedonističke užitke i kratkoročne ciljeve.
Zamijenili smo rad na sebi; s unutarnjih (duhovnih, emocionalnih i psihičkih) procesa, na vanjske (tjelesne i materijalne) faktore. Zamijenili smo fizički svijet virtualnim. Zamijenili smo snove i vizije očekivanjima te dugoročne planove kratkoročnim užitcima.
Bol i nelagodu počinjemo gledati kao nešto negativno i neprirodno od čega se treba odmaknuti, zaboravljajući da su nam to vrhunski izvori informacija i nužni elementi života, govori nam Vanja.
Zbog ogromne količine dostupnih informacija i tehnološkog skoka kojemu svjedočimo raste socijalna usporedba zbog čega počinjemo vjerovati da je sve moguće, da nam sve pripada te očekujemo da nam je dostupno sada i ovdje.
Istraživanja pokazuju da što manje znamo o osobama s kojima se uspoređujemo dramatičnija je razlika između njihove zamišljene sreća i naše. Društvene mreže leglo su socijalne usporedbe sa svijetom o kojemu ništa ne znamo i s filtriranim pokazateljima uspjeha i užitka, napominje.
Zbog veće dostupnosti informacija, počinjemo imati sve više želja koje kreiraju određenu motivacijsku energiju, no koju ne možemo ispoljiti jer jednostavno vremenski i fizički ne možemo učiniti sve te željene akcije paralelno, ako uopće u jednom životnom vijeku sa ograničenim resursima. Ne mogućnost činjenja akcija prema porastu želja čini nas nezadovoljnijima.
Kako kaže, sve navedeno dovodi do toga da se odmičemo jedni od drugih te da istraživanja pokazuju da su nesretniji ljudi oni koji imaju veću tendenciju fokusa na sebe.
Kako se onda prestati uspoređivati s drugima? Kako zaista naći svoj put?
Brzina današnjeg života frustrira jer kreira osjećaj da za nečim kontinuirano kaskamo. Uz porast želja i zahtjeva koje si postavljamo, očekujemo brza rješenja. Na putu sreće toga nema. Nema afirmativne rečenice koju si možete izreći što će instant preokrenuti priču ili navike koju trebate uvesti kroz 21 dan.
Najdugovječnije istraživanje s Harvarda opisano u knjizi „Dobar život“ govori kako je ključ sreće u kvalitetnim odnosima s drugima. To zahtijeva strpljenje, toleranciju, trud, odricanje, disciplinu, suradnju, toleranciju frustracije, spremnost na pomoć i predanost. Zahtijeva vrijeme i usporavanje da bismo mogli biti, doživjeti, reflektirati, empatizirati i svjesno prosuditi, nadodaje psihologinja.
Ono u čemu vidi dodatno rješenje i nešto što zaista možemo odmah primijeniti jest zahvalnost.
Jorge Bucay u svojoj knjizi „Put sreće“ navodi da je pravilo sreće 3Z; Prvo Z – ako želite nešto, Zapnite i dođite do toga. Drugo Z – ako ne možete dobiti to što želite, Zamijenite nečim drugim. Treće Z – ako ne možete ni prvo, ni drugo Zaboravite.
Zbog fokusa na ono što nemamo i povećanih očekivanja da to sve možemo (i zaslužujemo) imati, zaboravljamo biti zahvalni na onome što nas okružuje. Jednostavno rečeno, očekujete li da ćete se probuditi sutra, nećete biti zahvalni na tom danu kada svane. Stoga, želite li biti zadovoljniji u svom životu, odvojite se od društvenih mreža, okrenite se ljudima oko sebe, prirodi, kreirajte dugoročne snove i budite zahvalni na onome što je prisutno, zaključuje Vanja Prvulović.
Rješenje nije u ignoriranju tuđih uspjeha, već u jačanju vlastitog samopouzdanja i razvijanju zahvalnosti za ono što imamo. Važno je raditi na sebi, mjeriti svoj napredak u odnosu na vlastite ciljeve i prestati se uspoređivati s drugima jer svaki čovjek ima svoj put.
