Što napraviti kada se dijete boji vode? Je li taj strah normalan? Kako reagirati? Što izbjegavati?
O svemu tome razgovarali smo sa psihologinjom Martinom Kovačić, koja je ujedno majka troje djece.
Strah od vode kod male djece vrlo je čest, a evolucijski gledano zapravo i koristan. Uvijek su preživljavali ili oni agresivni ili anksiozni, koji su zahvaljujući svom strahu izbjegavali potencijalno opasne situacije. To nam je ostalo genetski zapisano. Danas, kad je dijete čuvano s deset strana, a voda plitka i nema morskih pasa, taj strah vise nije svrhovit. Međutim, dijete mora skupiti dovoljan broj pozitivnih iskustava da ona nadjačaju taj strah, govori nam.
Zato predlaže kako u svega nekoliko jednostavnih koraka prevladati taj roditeljski izazov.
1. Budite što smireniji, bez drame i bez usporedbi
Jako je važno ne raditi dramu i ne forsirati dijete da uđe u vodu, kao i ne se čuditi i zgražati što dijete tako reagira. Izbjegavajte rečenice poput "Gledaj kako se sestra/brat lijepo kupa, vidiš da je lijepo. Nemoj se bojati!" Takvom negativnom usporedbom potičemo sram i još veće uzmicanje djeteta. S druge strane, potpuno je nesvrhovito reći djetetu da se ne boji. To je kao da mu kažemo neka mu ne bude hladno dok se ono trese od hladnoće.
2. Objasnite djetetu da je strah normalan
Pitajte dijete kako je, čini li mu se da je voda strašna. Zatim mu recite da vidite kako se boji i da je to sasvim u redu jer ste se i vi bojali toga kada ste bili dijete. Recite mu da nekome treba manje, a nekome više vremena da skupi hrabrost, no da će ju sigurno skupiti.
Izbjegavajte usporedbe s drugom djecom.
3. Dijete postupno približavajte vodi
Dobro je dijete polako, neobavezno, postupno i kroz igru primicati vodi. Dobro je čak malo i "ignorirati", tj. "staviti na stranu" taj strah i pustiti da dijete samo prevlada emociju svojim tempom i da se vodi približi vođeno znatiželjom.
Iako takvo djetetovo ponašanje nije sukladno našoj predodžbi ljetovanja s djetetom, treba znati da jedna godina u životu malog djeteta čini ogromnu razliku u njegovu sazrijevanju te da se vrlo lako može dogoditi da već iduće ljeto to isto dijete neće htjeti izlaziti iz mora sve dok ne poplavi.
Što ako se strah nastavi u odrasloj dobi?
Kako kaže psihologinja, strah od vode kod djece je sasvim normalan jer je to stvar sazrijevanja i skupljanja pozitivnih iskustava. Međutim, kod odraslih već možemo govoriti o fobijama ili anksioznostima.
U tom slučaju, ako osobi taj strah predstavlja problem, sputava ga u funkcioniranju i stvara previše izbjegavajućih ponašanja, smisleno je poraditi na tome. Pokazalo se da najbolje rezultate kod opisane smetnje i sličnih situacija daje kognitivno-bihevioralna terapija koja specifičnim tehnikama, poput vođenih postupnih izlaganja, u nekoliko dolazaka daje vrlo dobre rezultate, zaključuje Martina Kovačić.
