Sanja Pilić spisateljica je za djecu, a katkada i za odrasle. Ima dvoje djece i četvero unučadi, voli putovati, piti crnu kavu i voli ljetno doba. S njom je o željama, književnosti, kulturi, obitelji... razgovarala ekipa Informera.
Dječja ste književnica, a što ste vi željeli biti kao mala?
Kad sam bila sasvim mala, htjela sam biti pjevačica i glumica, a onda sam htjela biti fotografkinja i to mi se zapravo ostvarilo.
Jesu li pjesnici, pa i književnici, čuđenje u svijetu?
Ne znam kako je sa svijetom, ali u Hrvatskoj mi se čini da jesu, a u svijetu mislim da dosta bolje prolaze.
Po vašim su knjigama napravljene predstave, a neke su i školska lektira. Kako se osjećate, jeste li ponosni?
Ponosna sam zbilja, moram priznati, a pogotovo kod tih kazališnih predstava. To me jako veseli zato što onda vidiš svoje riječi odjednom uprizorene. Ne znaš kako bi ti to, ali vidiš kako netko drugi doživljava tvoje djelo, a što se tiče lektire, to mi je drago pogotovo jer srećem svoje bivše čitatelje koji su u međuvremenu odrasli i čak imaju svoju djecu.
Što kažete sada za ovaj popis lektire o kojem se dosta priča?
Iskreno, ne znam kako glasi taj popis lektire jer je to bila tako nekakva izmješancija da ja zapravo ustvari ne znam.
Kako se zove vaša posljednja knjiga?
Mama, nemoj me gnjaviti.
Knjiga koju svima preporučujete?
Pošalji mi poruku.
Pišete li danju ili noću?
Danju.
Koliko šalica kave popijete dok pišete?
Nijednu. Prije pisanja odlazim u jedan svoj kafić, tamo popijem kavu i onda kad dođem doma, zapravo ne pijem kavu.
Najdraža nagrada ili priznanje koje ste dobili?
Sve su bile odlične.
Vjerujete li u sretan kraj?
Vjerujem, iako vidim neke nesretne krajeve, pa mi bude žao.
U vašoj je obitelji također bilo književnica. Je li bilo neminovno da se i vi time bavite?
Mislim da nije to tako neminovno, ali zbog utjecaja svih tih situacija oko mene i odrastanja na kraju je ispalo da je neminovno. Da sam odrasla u nekoj drugoj obitelji, vjerujem da bih se bavila nekim drugim zanimanjem.
Vaše su knjige poprilično uspješne. Neke su doživjele devet, pa i deset izdanja. Kako se može živjeti u Hrvatskoj kao spisateljica?
Teško, ako ste slobodna profesija u smislu da niste zaposleni. Pisci inače nešto predaju po filozofskim fakultetima, rade u knjižnicama i imaju stalne prihode pa je jednostavnije. Ja sam oduvijek bila slobodna profesija, pa je u tom smislu to puno zeznutije zanimanje.
Puno ste knjiga napisali. Mislite li da određeni Hrvati za cijeli život nisu pročitali toliko knjiga koliko ste ih vi napisali?
Neki sigurno nisu. To znam jer su mi priznali, da nisu pročitali više od tri knjige, a bome im je dobro u životu. Napisala sam oko 30 i nešto tih romana i zbirki pjesama za djecu i odrasle i tridesetak slikovnica.
Imamo još malih pitalica – Hans Christian Andersen ili Ivana Brlić-Mažuranić?
Žao mi je, Ivana, ali ipak Hans Christian Andersen.
Bela ili Miroslav Krleža?
Miroslav.
Kino ili kazalište – što je vama draže?
Kazalište, još uvijek.
Koja je posljednja predstava koju ste pogledali?
Ivica i Marica.
Koja je posljednja predstava koja je uprizorena po vašim djelima?
Posljednja je bila Maša i klaun.
Završavamo s poetskim pitanjem – sanja li Sanja i što sanja Sanja?
Sad u zadnje vrijeme sanjam o novcu i velikim ljubavima. To valjda pod stare dane dođe, baš volim te neke romantične situacije.
Cijeli intervju sa Sanjom Pilić pogledajte u priloženom videu.
