Sigurno ste se kao roditelj našli u situaciji u kojoj vas je ponašanje vašeg djeteta barem malo frustriralo.
U takvim situacijama ljudi nerijetko reagiraju ljutnjom, međutim takva vrsta reakcije nije nimalo produktivna i, ovisno o djetetu i njegovim motivima, može ga čak potaknuti na nastavak neželjenog ponašanja.
Montessori odgojitelji promatraju djecu u svojim grupama i učionicama kako bi vidjeli što je dobro, a što ne, tko napreduje, a tko treba malo više ljubavi... U slučaju "lošeg" ponašanja uzmu potrebno vrijeme kako bi dobro promotrili dijete i razmislili što bi mogao biti uzrok ponašanja i što mogu učiniti da ga zaustave.
U nastavku pročitajte šest pitanja koje Montessori odgojitelji postavljaju kada žele utjecati na ponašanje djeteta i kako ih primijeniti kod kuće na vlastitu djecu.
1. JESU LI ZADOVOLJENE DJETETOVE OSNOVNE POTREBE?
Je li dijete umorno u trenutku kada počne gristi prijatelje? Je li gladno kada se počne kotrljati po podu? Treba li podsjetnik da ode na zahod kada počne gubiti kontrolu nad tijelom?
Kada se djeca osjećaju nelagodno, često nisu u stanju odrediti što je pogrešno. Ponekad trebaju nas odrasle da ih podsjetimo kako se brinuti za vlastito tijelo.
Da bismo utvrdili je li ponašanje djeteta povezano s fizičkim potrebama, promatramo trendove u "nepoželjnom" ponašanju kada se ono dogodi.
Ako se uvijek događa sredinom jutra, možda je vrijeme za užinu. Ako dijete izgubi kontrolu u ranim poslijepodnevnim satima, možda treba odmor.
Sami razmislite kada se vaše dijete okreće neželjenom ponašanju. Dobra je opcija i voditi bilješke o ponašanju nekoliko dana kako biste uočili trendove, a nakon toga eksperimentirajte nudeći užinu, odmor ili odlazak u kupaonicu u terminima u kojima ste primijetili promjene u ponašanju.
2. ŠTO ZAPRAVO DIJETE POKUŠAVA UČINITI?
Još jedna stvar kojoj se Montessori odgojitelji posvećuju jest motivacija u pozadini djetetova ponašanja. Bacaju li stvari zbog senzorne motivacije ili samo slušaju i gledaju kako udaraju o pod? Pokušavaju li privući pozornost?
Dijete možda udara prijatelja jer ne zna riješiti problem verbalno, a možda ne zna kako pozvati prijatelja na igru. Mala djeca ne rade stvari kako bi bila "zločesta", čak i kada se čini da drugi razlog ne postoji. Zato razmislite o čimbenicima koji bi mogli motivirati određeno ponašanje i pokušajte riješiti svaki od njih.
Svome djetetu možete pomoći da pronađe prikladnu aktivnost koja će mu davati sličnu povratnu senzornu informaciju kao i primjerice kutija s perlicama koja udara o pod. Druga je opcija da s djetetom razgovarate o tome kako verbalno reagirati kada mu netko uzme igračku.
Također, jednostavno priznanje samom sebi da ponašanje vašeg djeteta ima drugu motivaciju, a nije tu samo da vas iznervira, bit će jako korisno za vaš mir, čak i ako još niste otkrili prave razloge.
3. KAKO MOGU PROMIJENITI RASPORED PROSTORIJE DA BIH UTJECAO NA PONAŠANJE?
Montessori odgojitelji znaju reći: "Dijete ne možete promijeniti, ali možete promijeniti okolinu."
Jedna je od najvažnijih odgovornosti Montessori odgojitelja i učitelja stvaranje okruženja koje je lijepo, mirno i pogodno za koncentraciju. Ta okolina nije statična i mora se mijenjati kako bi se zadovoljile potrebe djeteta. To isto vrijedi i za kuću.
Ako Montessori odgojitelj primijeti da djeca često punom brzinom trče kroz određeni dio učionice, on će primjerice pomaknuti policu tako da taj prostor ne "poziva" na trčanje. Ako pak primijeti da je određeni kutak postao mjesto za skrivanje, može ga preurediti tako da stvari budu vidljivije.
Kod kuće, ako vaše mlađe dijete primjerice stalno uzima neke potrepštine starijeg djeteta, postavite ih na višu policu. Ako dijete u blatnjavim tenisicama često protrči kroz kuću, stavite malenu košaru ili policu za cipele odmah kod ulaznih vrata.
4. KAKO MOGU SPRIJEČITI NEKO PONAŠANJE?
Ako jedno dijete udari drugo, možda ćete neko vrijeme trebati biti u njihovoj blizini. Ako vaše dijete doživi slom svaki put kad krećete kući na spavanje, pokušajte odlaziti kući malo ranije.
Ako uistinu dobro razmislite o tome zašto se neko ponašanje događa i što ga uzrokuje, često ćete ga moći i spriječiti.
Možda će neko vrijeme biti pokušaja i promašaja, ali sprječavanje nekog ponašanja ne samo da vam može olakšati dan nego može spriječiti i da dijete usvoji obrazac ponašanja koji će onda trajati mnogo dulje nego što je potrebno.
5. ZAŠTO ME OVO MUČI?
U nekim slučajevima, primjerice kada dijete udari nekoga, jasno nam je zašto nas takvo ponašanje uznemirava. Međutim, postoje slučajevi u kojima moramo razmisliti o sebi kako bismo shvatili je li stvarno problem u djetetovu ponašanju ili su okidač za neke emocije osobni razlozi.
Primjerice, ako dijete izbjegava popodnevno spavanje, možda vas to posebno frustrira jer ste u to doba dana potpuno iscrpljeni.
Zato pokušajte razmisliti zašto vas neka ponašanja posebno živciraju jer će vam to pomoći da budete barem malo strpljiviji.
6. KAKO MOGU PRODUBITI ODNOS S DJETETOM?
Ovo je pitanje ključno kada je u pitanju promjena djetetova ponašanja. Na kraju krajeva, djeca nas ne slušaju jer vičemo dovoljno glasno ili jer ponavljamo nešto dovoljno puta – slušaju nas kada s nama osjećaju bliskost i povezanost, kada žele biti s nama i ugoditi nam.
Iako je najlakše povući se kada se želimo odmoriti od nekog ponašanja, mnogo je bolje razmisliti o tome kako provesti još više kvalitetnog vremena s djetetom.
Dijete koje prolazi kroz određene probleme u ponašanju obično nas treba više neko ikada, čak i ako nam se čini da nas odguruje od sebe. U jačanju veze i otklanjanju problema u tim će trenucima pomoći pronalazak dodatnog vremena za razgovor i još malo maženja.
