I dok dio javnosti glumici pruža podršku, nezaobilazan su dio reakcija i negativni komentari, ali i nedoumice poput one može li dijete u dobi od tri godine uistinu donositi tako velike odluke.
Transrodnost je naime tema koja je velikom dijelu populacije velika nepoznanica, a neznanje vrlo često prate negativna stajališta.
Kako bismo ovu temu pokušali učiniti manje nepoznatom, o njoj smo razgovarali s mag. psych. Sarom Lulić i mag. psych. Mirnom Čagalj Farkas, psihologinjama Hrabrog telefona.
U nastavku pročitajte što su nam rekle:
TRANSRODNOST – NEPOZNAVANJE TEME I NEGATIVNI STAVOVI
Temi transrodnosti u našoj se okolini još uvijek pristupa nedovoljno, s velikom nepoznanicom u općoj populaciji te, u većini slučajeva, s različitim negativnim mišljenjima.
Negativni stavovi najčešće su uzrokovani nepoznavanjem teme i neinformiranošću, kao i osjećajima STRAHA, NERAZUMIJEVANJA I NEPOVJERENJA, stoga je informiranje o toj temi prvi važan korak koji svaki pojedinac može napraviti.
SPOL I ROD
SPOL je biološka kategorija određena rođenjem i prema tome ljude dijelimo na one muškog i ženskog spola.
ROD ukazuje na psihološko gledište, to je osobni doživljaj pojedinca koji se tiče pripadnosti određenom spolu.
Kada se kaže da je osoba ženskog roda, to znači da doživljava sebe kao ženu. Uobičajeno su spol i rod podudarni, dok kod transrodnih osoba biološki spol nije u skladu s onime kako se oni osjećaju.
Primjerice, transrodna osoba koja je ženskog spola može se osjećati kao da je muškarac.
DJECA KOJA SE OSJEĆAJU KAO DA "ŽIVE U KRIVOM TIJELU"
Većina transrodnih osoba već od najranijeg djetinjstva pokazuje neprihvaćanje spola u kojem su rođeni, što znači da već kao djeca osjećaju da je njihov rodni identitet drukčiji od biološkog spola.
To kod djece vodi do osjećaja kao da "žive u krivom tijelu", što stvara zbunjenost i puno pitanja.
Djeca u takvim situacijama spontano mogu željeti promijeniti svoj izgled kako bi se on podudarao s rodom s kojim se identificiraju.
TO UGLAVNOM ZNAČI:
- promjenu oblačenja
- promjenu načina govorenja
- promjenu nekih navika vezanih uz tjelesni izgled
Neki od njih žele i promijeniti izgled svojih spolnih karakteristika koje ukazuju na spol kojemu ne osjećaju pripadanje.
Uz to, uobičajeno je i da se boje reći drugima kako se osjećaju jer nisu sigurni kakvu će reakciju to izazvati. Važno je da svako dijete koje se nađe u takvoj situaciji u razvoju pored sebe ima odrasle osobe koje će mu omogućiti priliku da dobije ono što osjeća ispravnim za sebe i što mu je potrebno.
ŠTO KADA SE DIJETE SRETNE S NEPRIHVAĆANJEM?
Nažalost, zbog negativnog općeg stava o transrodnosti PODRŠKA I POMOĆ transrodnoj djeci često zakazuju. Pravovremenost reakcije odraslih osoba iz djetetove okoline od iznimne je važnosti kada govorimo o ovoj temi.
Odrastanje i razvoj transrodne osobe bez snažne roditeljske podrške mogu biti ugrožavajući i vrlo teški.
Nažalost, transrodna djeca često nailaze na odrasle koji im šalju poruku da njihov osjećaj nije u redu i da trebaju promijeniti način na koji se osjećaju. Nedostatak podrške i neprihvaćanje okoline dovode do brojnih RIZIKA.
Primjerice, zbog toga su, u usporedbi sa svojim vršnjacima, transrodna djeca i mladi podložniji povećanom riziku za razvoj depresije, suicidalnosti, poteškoća sa samopoštovanjem te ostalim psihološkim i psihijatrijskim odstupanjima.
Važno je znati kako transrodnost nije nešto što roditelji ili bilo koja druga osoba u djetetovu životu mogu izazvati ili promijeniti. Kada usvojimo te činjenice i kada se informiramo o toj temi, otvara se prostor raznim mogućnostima i odgovornostima koje odrasle osobe trebaju prihvatiti prilikom pristupanja transrodnoj djeci kako bi im osigurali PODRŠKU, sigurnost, zaštitu te psihološku i tjelesnu dobrobit.
ŠTO RODITELJ TREBA NAPRAVITI?
Kada roditelji primijete da se njihovo dijete ponaša drukčije ili izražava neusklađenost biološkog spola s rodom, često se nađu u dilemi i pred njima se stvore izazovi vezani za to kako postupiti.
U nastavku pročitajte neke savjete:
1. Prvo pravilo za roditelje bi bilo da NE IGNORIRAJU znakove koje im dijete šalje jer takva reakcija vodi u rizik da se dijete počne osjećati izolirano, odbijeno i neprihvaćeno.
2. Poznato je kako se svijest o rodu formira vrlo rano, u dobi od oko treće godine, te kako određeni postotak djece u svom ranom djetinjstvu izražava ponašanja koja su karakteristična za suprotni spol.
U takvim je situacijama važno OBRATITI POZORNOST NA DJEČJE ZNAKOVE, ne zabranjivati im želju da čine nešto kao suprotni spol, ne ignorirati ih, ali istovremeno primjereno dobi djeteta ukazati na moguće reakcije okoline na takvo ponašanje, uz kontinuirano pružanje osjećaja da su prihvaćeni.
3. Važno je znati da to što dijete iskazuje misli i ponašanja koja ukazuju na nesklad biološkog spola i roda ne znači da je dijete transrodno.
U većini slučajeva takva se dječja ponašanja prirodno "ugase" do puberteta i kod takve djece nesigurnost u vezi s rodom jednostavno je bila dio razvoja i odrastanja.
No to ne znači da se radi o dječjem "hiru" niti bi se roditelji trebali samostalno nositi s procjenama o stanju svog djeteta, već je dobro da u takvom slučaju POTRAŽE MIŠLJENJE STRUČNJAKA, liječnika ili psihologa.
KAKO SE PONAŠATI?
S druge strane, za mali postotak djece koja su transrodni osjećaji nesklada nastavljaju se tijekom života.
U situaciji u kojoj taj nesklad i nezadovoljstvo postaju sve izraženiji i dugo traju, roditelji bi uz kontinuirano pružanje podrške, razumijevanja i potpore djetetu nužno trebali potražiti stručnu pomoć psihologa i psihijatra kako bi dobili sve potrebne i važne informacije.
Roditelji transrodne djece često se mogu osjećati zbunjeno, ljuto i tužno te ne znaju kako reagirati na nove pojave s kojima se trebaju suočiti. Kako bi saznali informacije koje su im potrebne i kako bi od strane stručnih osoba dobili smjernice važne za djecu, ali i njih same, važno je da kontaktiraju s određenim ustanovama, udrugama ili centrima koji se bave upravo tim temama.
Vlastitim EDUCIRANJEM o temi transrodnosti, traženjem podrške za razumijevanje transrodnosti djeteta, roditelji istovremeno pomažu svojoj djeci u prilagodbi, kao i razvoju psihološke otpornosti i stabilnosti zbog osjećaja sigurnosti i prihvaćanja od strane okoline.
IZAZOVI, TEŠKOĆE, NEPOZNANICE
Tema transrodnosti u životu jedne obitelji i djeteta nosi razne izazove, teškoće, nepoznanice i čest osjećaj pogubljenosti, kao i dvostrukih osjećaja.
Odbačenost ili neprihvaćenost od okoline, diskriminacija, povlačenje iz društva, narušeno mentalno zdravlje, teškoće s vršnjacima, emocionalno zlostavljanje i narušeni obiteljski odnosi samo su neki od mogućih izazova za obitelji s transrodnim djetetom koji zaslužuju i zahtijevaju stručnu pomoć, uključivanje u grupe podrške i razne edukacijske programe.
Ako nisu sigurni kako postupiti i pitaju se kome se mogu obratiti u svojoj okolini, roditelji za početak te informacije mogu potražiti na anonimnoj i besplatnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800 ili putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr.
