CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama želi još jednom ukazati na važnost sustavnog rada na prevenciji seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja.
Mladima je važno osigurati edukaciju i njihovo aktivno sudjelovanje, ponuditi sustave podrške i sigurna mjesta za bolje razumijevanje sebe i razvoj kvalitetnih odnosa s drugima, posebice kroz preventivne programe u školama u čemu ključnu ulogu imaju nastavnici i nastavnice.
Istraživanje provedeno u okviru projekta „Mogu reći neću“ ukazuje da nasilje u adolescentskim vezama, posebno elektroničko seksualno nasilje, nije tema koja je u potpunosti bliska nastavnicima i nastavnicama u srednjim školama. Ova tema uglavnom nije dio njihovih profesionalnih razgovora, a o njoj se rijetko razgovara s roditeljima. Ipak, izuzetno su zainteresirani da se bolje upoznaju s uzrocima i posljedicama elektroničkog nasilja u partnerskim vezama mladih.
Samo jedna četvrtina smatra da je nasilje u adolescentskim vezama ozbiljan problem, skoro polovina nije sigurna, iako je 40% nastavnica i nastavnika vidjelo ili bilo informirano o slučaju nasilja u vezi u njihovoj školi.
Ohrabruje podatak da gotovo svi ne podržavaju normalizaciju i uobičajene mitove o nasilju, upoznati su s dinamikom nasilnih veza i nisu skloni stavovima kojima se žrtva okrivljuje za nasilje. Ipak, 60% nastavnika i nastavnica vjeruje da su djevojke u istoj mjeri nasilne kao i mladići, iako brojna istraživanja ukazuju na to da su one daleko češće žrtve nasilja muškaraca. Također, uglavnom ne mogu procijeniti dobivaju li mladi prve informacije o seksu i seksualnosti uglavnom na internetu i to na pornografskim stranicama, iako i to potvrđuju podaci različitih istraživanja.
Veći broj nastavnica i nastavnika (oko 60%) izjavljuje da su bili informirani, direktno ili indirektno, da je njihova učenica bila žrtvom nasilja u usporedbi sa učenicima (17%). Međutim, velik dio nije siguran imaju li učenici i učenice u njih dovoljno povjerenja da zatraže pomoć u slučajevima nasilja u vezama.
Oko dvije trećine smatra da bi njihova uloga u radu s mladima trebala uključiti bavljenje problemom elektroničkog seksualnog nasilja u partnerskim vezama mladih i 61% ocjenjuje vlastito znanje kao prosječno. Oko trećine nastavnica i nastavnika procjenjuju da bi bili u stanju, imajući u vidu trenutno znanje i iskustvo, pomoći učenici/učeniku koji dožive fizičko nasilje, elektroničko nasilje, te u manjoj mjeri pružiti pomoć u slučajevima psihološkog i seksualnog nasilja u vezama.
Nešto više od četvrtine nastavnica/ka je uključeno u preventivne aktivnosti kroz provedbu različitih preventivnih programa/radionica u školi. Kako bi bili u mogućnosti kvalitetnije se baviti problemom elektroničkog seksualnog nasilja u vezama, potrebna im je edukacija/trening i edukativni materijali; pomoć stručnjaka; i ustanovljeni sistem upućivanja žrtava na službe za podršku.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 384 nastavnica/ka srednjih škola iz različitih dijelova Republike Hrvatske putem on-line upitnika. Osim toga, CESI su osmislile različite edukativne materijale za mlade i za nastavnike i nastavnice, uključujući Internet stranicu – Nechupedia https://nechupedia.sezamweb.net/ – online vodič za prepoznavanje elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u partnerskim vezama mladih. Pratiti ih se može na Instagramu i Facebooku. Osmišljen je edukacijski program i provedeni seminari osposobljavanja vršnjačkih edukatora i edukatorica iz različitih gradova koji će u svojim školama provoditi radionice, te je pripremljen časopis za mlade True 2 You koji predstavlja inovativan način učenja, zajedničkog rasta, uspostavljanja odnosa i komunikacije s drugima.
Projekt Mogu reći NEĆU ima za cilj doprinijeti suzbijanju elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u intimnim partnerskim vezama mladih, posebno osnaživanjem djevojaka i pomaganjem da se suprotstave nasilju.
Osim kampanje, projekt uključuje edukaciju vršnjačkih edukatora/ice, radionice u srednjim školama, te vodič za nastavnike/ce za prevenciju i suzbijanje elektroničkog nasilja u partnerskim vezama mladih.
U projektu sudjeluju sljedeće organizacije: Autonomni ženski centar (Srbija), Fundación Privada INDERA (Katalonija, Španjolska), NANE – organizacija za ženska prava (Mađarska) i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (Hrvatska).
Projekt je sufinancirala Europska unija u okviru Programa o pravima, jednakosti i građanstvu.
