Zato i postoje liječnici – tu su da nam pomognu i da uz njih bolest izliječimo, ili još bolje, spriječimo. Patnja ili šutnja oko neke zdravstvene tegobe brzo se, opravdano, osudi i bliski ljudi iz naše okoline potjerat će nas liječniku, bez pregovora i razmišljanja.
No kada su u pitanju problemi, bolovi i poteškoće koje se osjete i trpe tijekom i nakon seksualnog odnosa ili pak uzrokuju to da ga ni nemamo i izbjegavamo, tu vrlo lako dolazi do guranja pod tepih i razmišljanja da su te tegobe normalne i uobičajene tijekom starenja, postporođajnog ili nekog drugog životnog razdoblja te da o tome ne moramo ni s kim pričati jer je to samo naš i intiman problem koji treba istrpjeti i pregurati.
Nedostatak edukacije i osviještenosti da su, primjerice, i inkontinencija i suhoća rodnice jednako rješivi problemi kao i kašalj i zubobolja te da na njima također ne bi trebala postojati nikakva stigma, strah i sram, ali i da itekako postoje stručnjaci koji se time intenzivno i kvalitetno bave, ono je što nam je u razgovoru istaknula dr. med Petra Kejla, specijalistica ginekologije i opstetricije iz Poliklinike Sinteza.
Ona će biti jedna od sudionica panel rasprave Let's talk about sex koja čeka sve posjetiteljice i posjetitelje drugog riječkog Women's Weekenda koji je sada već iza ugla - ovog tjedna od 7. do 10. ožujka.
Da, ljudi koji se bave seksualnom medicinom postoje, a jednako kao i sve druge interdisciplinarne struke, i ta obuhvaća niz stručnjaka koji pružaju podršku i pomoć i na fizičkom i na mentalnom planu: ginekologe, urologe, obiteljske liječnike, psihijatre, psihologe i ostale. A trebalo bi ih i moglo biti još i više.
Odakle interes ginekologa za seksualnu medicinu i što je to uopće?
Budući da je seksualnost jedna od osnovnih ljudskih odrednica i potreba, smatram kako bi svaki liječnik trebao poznavati osnove seksualne medicine.
Od svih specijalista, ginekolozi pregledavaju svoje pacijente na možda najintimniji način te je anatomski područje našeg rada definitivno i područje seksualnih organa, smatram da imamo priliku i dužnost pitati svaku pacijenticu o njezinoj seksualnoj funkciji, potencijalnim poteškoćama u seksualnom životu te napraviti makar početni uvid u potencijalne probleme na isti način na koji to činimo sa ostalim tegobama poput neredovitih ciklusa, bolnih mjesečnica ili menopauzalnih tegoba., kazala je doktorica Kejla.
Osim ginekologa, tu su i drugi stručnjaci koji daju svoj doprinos jer seksualnost nikako nije vezana samo uz tjelesni aspekt, ali ni samo uz organe intimnog područja.
Radi se o medicinskom području koje istražuje, dijagnosticira i liječi poremećaje u seksualnosti pojedinaca i parova, ali se i intenzivno bavi edukacijom kako pacijenata, tako i kolega te šire javnosti.
Cilj je znati više o ljudskoj seksualnosti iz biološkog, psihološkog i sociološkog aspekta te mogućnostima pomoći ljudima koji imaju pojedine tegobe.
Dakako, svatko se pojavi s nekim individualnim problemom i ne postoje univerzalni simptomi niti njihova rješenja, ali neki se ipak ističu, otkriva naša sugovornica.
Kao ginekolog najčešće viđam funkcionalne probleme kod žena nakon porođaja, bilo da se radi o ožiljcima međice ili suhoći rodnice i manjku libida koje se često jave u postpartumu, tegobe kod žena koje pate od inkontinencije ili prolapsa zdjeličnih organa te probleme povezane sa hormonalnim poremećajima u menopauzi. Tu je dakako i velika skupina žena koje imaju poteškoće zbog stresnih razdoblja u životu ili ponekad zbog lijekova koje uzimaju zbog drugih poremećaja.
Svaki je problem rješiv ako ga se odvažimo iskomunicirati
Suprotno uvriježenom mišljenju da se nakon nekih životnih perioda moramo pomiriti s teškoćama i promjenama te da to sad treba biti tako, samo je nužno istrpjeti i naviknuti se, to nipošto nije tako i svaki je problem rješiv – najvažnija je poruka doktorice Kejla.
Svi problemi koje sam ranije spomenula su rješivi. Neke tegobe poput suhoće rodnice koja može započeti začarani krug bola i nelagode koji rezultira izbjegavanjem odnosa te na taj remeti kvalitetu života (ne biste vjerovali koliko), može biti izuzetno lako rješiva korištenjem preparata za lokalnu upotrebu.
S druge strane, ponekad je možda potrebno zbog nekih životnih okolnosti započeti ciklus seksualne/psihoterapije i mi ginekolozi bismo mogli trebali biti sposobni prepoznati takvepacijente i uputiti ih na terapiju koja bi im mogla pomoći.
Potrebno je što hitnije skidanje oznake tabua
Ipak, koliko god se trudili otvoreno pristupiti ovoj tematici, činjenica je da se ona kod nas i dalje smatra tabuom te će se o njoj uvijek pričati tiše nego o drugim tegobama, mentalni sklop vezan uz to područje i svoju percepciju trebao bi ponaosob promijeniti svatko od nas – od liječnika i drugih stručnjaka, do pacijenata.
U sklopu redovite edukacije na medicinskom fakultetu još uvijek nema kolegija koji bi pokrio tu tematiku tako da mnogi nemaju znanja niti vještina za pristup pacijetima sa tegobama, jedan je od velikih problema koje je liječnica naglasila.
Što se tiče opće populacije, izrazito nam manjka edukacija o zdravlju općenito pa tako i o seksualnosti, koju definitivno smatramo dijelom zdravog života. Često se susrećemo s ljudima kojima je kvaliteta života narušena zbog neke tegobe koja bi se lako mogla riješiti, ali oni sami nisu znali da mogu, smiju i trebaju tražiti pomoć.
S druge strane, zadaća liječnika trebala bi biti aktivno pitati o potencijalnim tegobama jer ljudi često osjećaju sram ili ne misle da bi uopće svojeg doktora trebali informirati o tim temama.
Nedavno sam imala priliku biti polaznica Europske škole seksualne medicine u Budimpešti, intenzivnog višednevnog stručnog usavršavanja na kojem su sudjelovali stručnjaci iz cijelog svijeta. Mislim da imamo mnogo mjesta za napredak što se tiče seksualne medicine u Hrvatskoj.
Važnost iskrenosti i povjerenja
Kao i u odnosu pacijenata i liječnika vezanih uz druge zdravstvene probleme i poteškoće, tako su i u ovome ključni i najvažniji iskrenost i povjerenje. Ako postoji zazor i sram i ne usudimo se otvoriti i reći doista sve što nas muči, bez okolišanja i umanjivanja, pomoć koja nam se pruža neće moći biti cjelovita i potpuna.
Ordinacija bi trebala biti sigurno mjesto u kojem nema pogrešnih pitanja i nema sramotnih tema.
Nema osuđivanja i predrasuda jer je cilj pomoći osobi koja vam poklanja svoje povjerenje i od vas traži pomoć. Svojim pacijentima sam iskreno zahvalna na povjerenju koje mi daju i zanima me svaka njihova priča. Ako im uspijem pomoći, onda slavimo zajedno.
