ZAŠTO DJECA LAŽU?
Dječje laži, koje mogu biti i vrlo bezazlene, počinju se javljati oko treće godine života, a razlozi za to su uistinu brojni. Tu su traženje pažnje, želja za postizanje određenog cilja, želja za impresioniranje drugih jer se žele pokazati jačima ili boljima u bilo kojem smislu, izbjegavanje kazne i slično.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da djeca u ranom djetinjstvu upijaju sve oko sebe poput spužve, pa tako i roditeljske laži. Ako dijete u nekoliko navrata čuje da je roditelj u njegovoj prisutnosti izrekao nešto što nije istina, makar to govorio drugim osobama te se na prvi pogled čini da to nema veze sa samim djetetom, ono će to itekako primijetiti te postupno takvo ponašanje prigrliti kao ispravno, prihvatljivo i poželjno.
Dijete počinje zaključivati da je u redu lagati jer to vidi kao nešto normalno, a najčešće ne svjedoči posljedicama koje bi jedan od roditelja mogao iskusiti na svojoj koži, bilo da je riječ o laganju prijateljima, poslodavcu i slično.
Također, praksa pokazuje da zlostavljana, pa čak i zanemarena djeca najčešće lažu, iako nije pravilo. Tim si lažima stvaraju svoj svijet u kojem su voljeni i zaštićeni, za razliku od onog stvarnog.
Laganje se često primjećuje i kod djece koja imaju nisko samopouzdanje te misle da su njihovi prijatelji u svemu bolji, da imaju bolje i ljepše igračke, odjeću i slično. Zato će oni često izmisliti da kod kuće imaju određenu igračku, da su bili na putovanjima koja se zapravo nisu dogodila, da su im roditelji po zanimanju nešto drugo nego što uistinu jesu i slično.
Iako su dječje laži najčešće bezazlene i beznačajne, ako roditelji ne reagiraju na njih, to djetetu može prijeći u naviku. Osim toga, ono može početi vjerovati da je izgovorena laž zapravo istina, a to za sobom može povući brojne kasnije probleme.
ŠTO NAPRAVITI KADA DIJETE LAŽE?
Da bi se to izbjeglo, potrebno je reagirati na laži odmah nakon što se one uoče. Jedino će tako dijete znati da je razgovor koji će uslijediti posljedica laži, a ne nečega drugoga. Tako će moći povezati svoje ponašanje s posljedicom.
Djeca lažu kada žele pažnju, kada žele postići određeni cilj, nekoga impresionirati, izbjeći kaznu ili se pokazati boljima i jačima.
1. Postavite jasna pravila i iskreno razgovarajte o tome što je laž
Da bi dijete uopće znalo što je laž i zašto ona nije poželjna, mora biti upoznato s razvojem socijalnih vještina. Govorenje istine jedna je od njih, a dijete će to svladati jedino učenjem o tome što je to i zašto se ne smije lagati.
Na konkretnom primjeru možete mu objasniti što je to laž, ali i objasniti kako se drugi osjećaju kada im netko laže. Možete se dotaknuti i tzv. ja poruka pa djetetu dati do znanja kako se vi osjećate kada ono laže.
Ako vam dijete tijekom razgovora kaže da i vi lažete te vam navede i konkretnu situaciju, nemojte tvrditi da to nije istina. Priznajte pogrešku, objasnite djetetu zašto ste to napravili i recite mu da to više nećete raditi. Jedino će tako ponovno steći povjerenje u vas i u vama vidjeti pozitivni uzor.
Pojasnite mu i da laganje sa sobom nosi posljedice. Nemojte ga plašiti drakonskim kaznama, no dajte mu do znanja da može ostati bez dragih mu igračaka ili gledanja omiljenih animiranih filmova. Djeci je potrebna predvidivost kako bi se osjećali sigurnima, a pravila i njihovo pridržavanje upravo to osiguravaju.
2. Pohvalite iskrenost
Kada dijete upitate zašto je lagalo o određenoj temi i ono vam iskreno odgovori, pohvalite ga. Tako će uvidjeti da je govorenje istine nešto pozitivno, a to se može itekako dobro odraziti i na sve aspekte njegova kasnijeg života. Naučit će da je istina nužna u ovom svijetu te, bude li jednog dana u problemu i doživi neugodnu situaciju poput uznemiravanja, znat će da se ni o tome ne smije lagati.
3. Čitajte im priče o toj tematici
U pojašnjavanju toga što je to laž i zašto se ona smatra lošom, znatno vam mogu pomoći terapeutske i problemske slikovnice o toj temi. Djeci se vrlo lako poistovjetiti s nekim likom u slikovnici ili dječjoj knjizi jer su mu slični, jer se slično osjećaju.
I zato su terapeutske i problemske priče, priče koje znaju put. Znaju put do djetetovih osjećaja, razmišljanja, situacija, problema. Uz njihovu će pomoć dijete prepoznati situaciju u kojoj se i samo nalazi, uz, dakako, odmak jer su likovi tih priča često životinje. No kada ono primijeti da su likovi uspješno razriješili konflikte koji su imali sami sa sobom ili s drugima, osjetit će olakšanje.
Osim svima dobro poznatog Pinokija, možete im čitati priče kao što su one koje redovito objavljuje varaždinska izdavačka kuća Evenio, a koje pišu psiholozi i dječji terapeuti te su namijenjene najmanjima, od dvije godine nadalje.
Primjerice, tu su Mirko Bjesomirko ili Magarac se osjeća poniženo. Iako nisu izravno vezane za laž, one će djeci pomoći da bolje shvate svoje osjećaje i da ih slobodnije izražavaju, a samim time će se i drastično smanjiti potreba za osmišljavanjem laži koju osjećaju.
