Piljenje, brušenje ili lijepljenje drveta – Barbari Grčić sve je jednako drago, a u ovaj dar prirode zaljubila se još kao dijete.
Gdje god dođem, na primjer u kafiće, uvijek gledam drvo, stolice, stolove. Omiljeno drvo mi je jasen zato što je prošarano. Podsjeća me na kolač koji je moja baka prije radila. Najteže je raditi s masivnim drvetom. Imate planjak koji morate odrezati, a dug je 5 metara i širok jedan metar, priča Barbara.
Đurđica Janjanin, ravnateljica karlovačke Šumarske i drvodjeljske škole, kaže da je Barbara bila dobra, vrijedna i kreativna učenica: 'To je nama vrlo važno jer je za posao i zanimanje stolara kreativnost na prvom mjestu.'
Susreće se s predrasudama prilikom traženja posla jer se mnogi pitaju kako je moguće da je ona završila školu za 'muški' zanat.
Svoju kreativnost Barbara najbolje izražava izradom namještaja za najmlađe koji zahtjeva puno više detalja od ostalog namještaja pa tu mašti nema kraja. Ako se pitate kako bi izgledao stan iz snova jedne stolarice, odgovor je očigledan. Živjela bih negdje u potkrovlju. Što je god moguće da bude u drvetu. Osim kupaone, ona bi bila keramička, sa smiješkom priča Barbara.
PREDRASUDA KOD TRAŽENJA POSLA
Iako je njezina nježna građa na prvi pogled nespojiva s ovim pomalo grubim zanatom, kaže kako baš zato želi svima dokazati svoju sposobnost u igri s drvetom. Susreće se s predrasudama prilikom traženja posla jer se mnogi pitaju kako je moguće da je ona završila školu za 'muški' zanat.
Misle da ja kao žensko nisam sposobna raditi kao muško, ali varaju se, zaključuje Barbara koja još uvijek nije uspjela pronaći posao, ali vjerujemo kako će se nakon ovoga sigurno naći poslodavac koji treba ovako vrijednu, pametnu i dobru radnicu.
Više o Barbari pogledajte u prilogu InMagazina.
