Pčelarke su posebne žene. Snažne su i pune ljubavi. Imaju hrabrosti živjeti svoje snove i pritom čitav svijet, a posebno svoje okruženje, čine boljim i ljepšim mjestom, piše u predgovoru knjige Moje pčele, moji snovi dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskog apiterapijskog društva s kojom smo razgovarali povodom Svjetskog dana pčela koji obilježavamo 20. svibnja svake godine.
I upravo ta rečenica možda najbolje opisuje žene koje stoje iza jedinstvene knjige koja donosi životne priče 11 žena u pčelarstvu.
Knjiga koja slavi žene u pčelarstvu
Autorice knjige Moje pčele, moji snovi su Nataša Brozović, Gordana Hegić, Nina Ilič, Romina Kanjer, Vesna Kovačević, Nikolina Kralj Vlahek, Josipa Kujundžić, Jadranka Luketa-Marković, Valentina Salopek, Tanja Schleis i Maja Trstenjak.
Njihove priče nisu samo priče o pčelama, ili priče o poslu. To su priče o hrabrosti, povratku prirodi, životu u ruralnim krajevima, pokretanju vlastitog posla i pronalasku smisla u radu koji traži strpljenje, predanost i ljubav prema prirodi.
Ovom knjigom htjele smo pokazati koliko se puno lijepih i dobrih pomaka može napraviti razvojem suvremenog pčelarstva i uključivanjem žena u ovu pretežno mušku profesiju, govori nam Gordana Hegić.
Dodaje kako svaka od autorica može biti inspiracija ženama - bilo da žive u urbanim ili ruralnim sredinama - da je moguće živjeti svoje snove i raditi ono što vole.
Bajkoviti život na obroncima Učke
Jedna od priča koja je posebno inspirirala nastanak knjige bila je ona autorice Romine Kanjer.
Kada sam vidjela kako živi na obroncima Učke s kobilama i magarcem i kako se sve skladno nadopunjuje, činilo mi se kao iz neke bajke, prisjeća se Gordana.
Obiteljska priča o pčelama
Posebno inspirativna je i priča Tanje Schleis. Magistrica njemačkog jezika i književnosti, zaposlena kao profesorica, danas sebe naziva pčelarskom entuzijasticom.
Pčelarstvo je u njihovoj obitelji postalo način života. Tanjin svekar Damir nagrađen je za dizajn ekološke kutije za više vrsta meda Medonijera, suprug Gabriel osvojio je nagradu za najbolju poduzetničku ideju s projektom Košnica za proizvodnju voska, a čak i sin Oskar već ima svoju košnicu.
Zašto pčelarstvu trebaju žene?
Prema riječima Gordane Hegić, žene pčelarstvu pristupaju mnogo emotivnije i nježnije. Pčele često doživljavaju kao dio obitelji pa ih promatraju s posebnom pažnjom i brigom - prate njihovo ponašanje u letu, način na koji ulaze u košnicu i sve što se događa na saću. Smatra da žene intuitivnije čitaju pčele i stvaraju snažniju povezanost s njima, dok muškarci pčelarstvu češće pristupaju racionalnije i fokusiraniji su na proizvodnju i rezultate.
Upravo ta emocija i brižnost, kaže, ženama daju posebnu dimenziju u pčelarstvu.
