Kada je Theresa May 24. svibnja održala svoj govor ostavke na mjesto premijerke Velike Britanije, inače "čelična" političarka u tome trenutku emocije nije mogla suzdržati.

 

Bivša premijerka Theresa May poznata je po stoičkom i smirenom držanju, ali obraćajući se svojoj zemlji i svijetu posljednji put kao premijerka Velike Britanije ispred svog ureda na adresi 10 Downing Street, jednostavno je "pokleknula" te kroz suze završila govor.

Chris Wilkins, bivši pisac govora Therese May, kazao je kako je tada prvi put vidio premijerku da pokazuje emocije, opisujuću je kao nevjerojatno marljivu profesionalku.

Kada je Theresa May 24. svibnja održala svoj govor ostavke na mjesto premijerke Velike Britanije, inače 'čelična' političarka u tome trenutku emocije nije mogla suzdržati

Poznajem je skoro 20 godina i sada sam je vjerojatno prvi put vidio da pokazuje emocije u javnosti. Uvijek je fokusirana na posao, rekao je Wilkins za BBC News.

Gabrijela Kišiček, jedna od najeminentnijih hrvatskih komunikacijskih stručnjakinja i kolumnistica portala DNEVNIK.hr kaže kako emotivnost Therese May ni na koji način nije narušila snagu njezinu retorike i njezine poruke već, naprotiv, pokazala da emotivna angažiranost mora postojati kada se govori o važnim, prijelomnim odlukama koje utječu na budućnost zemlje.

Kakav izvrstan govor! Možemo sa sigurnošću reći da je ovo jedan od govora koji će naći svoje mjesto u povijesnim pregledima i antologijama političkih govora. Zbog specifične situacije (ostavka premijerke), zbog specifične govornice (jedna od još uvijek rijetkih političarki u visokoj svjetskoj politici), ali prije svega zbog sadržaja koji može poslužiti kao primjer kako primjereno emotivno, ali ipak odlučno, dostojanstveno priznati neuspjeh i podnijeti ostavku.

Kao što bivša premijerka kaže, bez zamjerki, zlovolje već s velikom zahvalnošću što je imala priliku voditi zemlju koju voli.

Pokazati emotivnost u emotivnoj situaciji jest vrlina, a ne mana. Priznati neuspjeh, a potom odstupiti s pozicije jest snaga, a ne slabost.

Govoriti o pokušajima, problemima i teškoj situaciji s kojom se suočavala, ali istovremeno biti optimističan, vjerovati u jedinstvo zemlje unatoč svim razlikama koje postoje među njezinim, kako građanima, tako i političarima, odlika je vrsnih govornika.

Ispričala je anegdotu iz svog života u kojoj je naučila kako 'kompromis nije prosta riječ', a svatko tko čuje ovaj govor naučit će kako i emotivnost u političkom govoru niti je 'prosta riječ' niti je neprimjerena pojava, govori Gabrijela Kišiček.

Najemotivniji dijelovi govora Therese May svakako su početak i kraj u kojima je bivša premijerka priznala poraze i pogreške te pokazala iskreno domoljublje.

I danas sam jednako sigurna kao i prije tri godine da u demokraciji, ako ljudima date izbor, imate obvezu izvršiti ono što oni odluče.

Dala sam sve od sebe da učinim to. Pregovarala sam uvjete našeg izlaska iz EU i nove odnose s našim najbližim susjedima koji štite radna mjesta, našu sigurnost i našu uniju.

Učinila sam sve što mogu kako bih uvjerila članove parlamenta da podrže dogovor.

Nažalost, nisam u tome uspjela...

Pokazati emotivnost u emotivnoj situaciji jest vrlina, a ne mana. Priznati neuspjeh, a potom odstupiti s pozicije jest snaga, a ne slabost.

--C.Gabrijela Kišiček, komunikacijska stručnjakinja

Jer ova zemlja je Unija. Ne samo obitelj četiri nacije, nego unija ljudi – svih nas. Bez obzira na naše porijeklo, boju kože ili na to koga volimo.

Stojimo zajedno. I zajedno imamo divnu budućnost.

Naša politika možda je pod pritiskom, ali toliko je toga što je dobro u ovoj zemlji. Toliko toga čime se možemo ponositi. Toliko toga zbog čega možemo biti optimistični.

To što nisam uspjela ostvariti Brexit za mene jest i uvijek će biti nešto zbog čega ću duboko žaliti. Uskoro ću napustiti nešto što mi je bila najveća čast u životu.

Druga žena premijer, ali sigurno ne posljednja.

Činim to bez zle volje već s ogromnom i trajnom zahvalnošću jer sam imala priliku služiti zemlji koju volim, završila je May svoj emotivni povijesni govor.

Britanski mediji raspisali su se o emocijama bivše premijerke. Guardian je napisao:

May je sačuvala svoje suze za sebe. Da je barem prije pokazala takvu čovječnost.

SUZE GRETE THUNBERG PRED VOĐAMA EU-a

Kada je tijekom govora ostavke pokazala emocije, Theresa May napokon je učinila nešto dobro za žene, piše The Independent, dok Metro UK zaključuje da su "suze Therese May bile suze ljutne, a ne samosažaljenja".

Čini se da je nekakav generalni stav taj da je May učinila nešto neuobičajeno kada je zaplakala. Ipak, njezin "slom" stavlja je u sve širi klub političara koji su zaplakali u javnosti, uključujući bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu koji je otvoreno pokazivao osjećaje.

Plakanje na poslu, što je nekada bio potpuni tabu, danas je puno prihvatljivije i vidjeti političare kako plaču nije više toliko neobično.

Bivši britanski premijer David Cameron plakao je 2014. dok ga je kolega hvalio. Sjećam se i suza ruskog predsjednika Vladimira Putina tijekom njegovog pobjedničkog govora na Crvenom trgu 2012. godine. Obama je plakao najmanje pet puta tijekom svoja dva predsjednička mandata.

Čak je i "željezna lady" Margaret Thatcher zasuzila kada je napuštala svoj ured 1990. godine.

Povijesni govor prožet suzama održala je i 16-godišnja aktivistica Greta Thunberg iz Švedske kada se u travnju obratila vođama Europske unije u Strasbourgu zavapivši da svjetske sile učine nešto kako bi se smanjila štetnost klimatskih promjena.

Izuzetno emotivan govor Grete Thunberg temeljen na figurativnoj analogiji između goruće kuće i planete ugrožene klimatskim promjenama svojevrstan je vapaj političarima u ime onih koji ne mogu glasovati.

Za razliku od Therese May čiji je govor emotivno obojen, ali ipak racionalan i utemeljen na konkretnim, aktualnim događajima, ovaj je govor zamjena za sve racionalne govore o istoj temi, utemeljene na argumentima stručnjaka, ekologa, znanstvenih istraživanja i statistika.

Ovo je pokušaj da se poruka prenese djelovanjem na osjećaje, prvenstveno empatije, suosjećanja.

Za razliku od govora Therese May, ovo je govor kojem je stvaranje emocija cilj kako bi poruka lakše, brže i učinkovitije došla do slušača. Kod Therese May emotivnost je bila posljedica poruke koja se morala prenijeti
, objašnjava komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček.