Profesorica kineziologije, docentica na fakultetu i neuroznanstvenica – tri različite žene iz različitih krajeva Hrvatske kojima je zajedničko jedno – ljubav prema triatlonu.
One su Ana Miočić, Sunčana Smokvina Hanza i Dunja Gorup. Svaka od njih ispisala je svoju priču o triatlonu, atletskom natjecanju koje u sebi sadrži tri različite discipline, najčešće plivanje, trčanje i biciklizam. Sve su one članice Hrvatskog triatlonskog saveza, a svojim primjerima pokazuju da ne postoji to što žena ne može ostvariti.
To nam je prva dokazala još Višnja Škevin, prva hrvatska „Ironlady“, koja je najzahtjevnije triatlonsko natjecanje završila još 2004. godine. Danas Hrvatski triatlonski savez, krovna udruga hrvatskih triatlonskih klubova, ima 315 članica, što čini ukupno 30 posto od ukupnog broja i pri usporedbi s muškim članovima.
Neovisno o početnoj fizičkoj spremnosti, obiteljskoj situaciji i zahtjevnim karijerama, Ana, Sunčana i Dunja uspjele su dokazati i sebi i drugima da je triatlon nešto najbolje što im se dogodilo.
Ovo su njihove priče.
ANA: ŽELJELA SAM SKINUTI KILOGRAME NAKON PORODA
Kao profesorici kineziologije koju je ljubav iz Virovitice odvela u Zadar, gdje i danas živi, Ani Miočić kretanje je u utkano u nju, a tako je bilo od najranijih dana djetinjstva.
Djetinjstvo sam provela trčeći po šumama i planinama te sam se zaljubila u orijentacijsko kretanje i bila uspješna sportašica. Bila sam sportašica grada Virovitice i trostruka prvakinja Jugoslavije i Hrvatske u orijentacijskom kretanju. I danas sam zaljubljena u trčanje, a osim toga moja su velika ljubav i adrenalinski sportovi, prije svega jedrenje na dasci ili tzv. windsurfing, kaže nam Ana.
Iako je oduvijek bila sklona sportskim aktivnostima, kaže da se triatlon dogodio spontano.
Majka sam dvanaestogodišnjih blizanaca i devetogodišnje kćeri. Nakon porođaja krenula sam u borbu s kilogramima nakupljenima tijekom dvije trudnoće. I tako sam počela trčati. Javila sam se u TK Zadar jer oni imaju sekciju trčanja. Nekako sam se ondje baš dobro osjećala. Uskoro je počela zima pa su počeli i treninzi na unutarnjim bazenima. Kasnije sam još na poklon od muža dobila bicikl i to je to. Krenula sam u triatlon.
Uskoro se počela pripremati za iznimno zahtjevnu disciplinu – tzv. Ironman triatlon, u čemu joj je bila nezamjenjiva pomoć trenera i prijatelja iz spomenutog kluba u Zadru. Riječ je o natjecanju u dužinskom triatlonu, a sam naziv aludira na snagu i čvrstoću koju osoba mora imati da bi uspjela u tome. Ana je u tome ostvarila rezultate kojima se nije nadala.
Biti majka troje djece, supruga, domaćica, voditi privatan posao, raditi u školi i još se k tome baviti sportom, nije nimalo jednostavno, no za mene je to postao način življenja.
Osvojila sam prvo mjesto u svojoj kategoriji. Bilo je zaista veselo, dinamično, ali i naporno. Osjećaj koji se ne zaboravlja tako lako i koji će me pratiti kroz cijeli moj život. Svakako i dan-danas imam respekt prema tim dužinama koje su potrebne da bi trka bila uspješno završena. Moje je vrijeme je tada bilo ispod 12 sati, 11 sati i 54 minute. No sve to ne bi bilo moguće bez podrške moje obitelji, prisjeća se.
No osim tog neponovljivog osjećaja triatlon joj je dao mnogo više.
Dao mi je da ponovno budem svoja. Vratila mi se vjera u sebe. Dao mi je nove prijatelje, puno smijeha, znoja i dobre energije. Osjećaj da svakim danom mogu pomicati svoje granice. Biti majka troje djece, supruga, domaćica, voditi privatni posao, raditi u školi i još se k tome baviti sportom, nije nimalo jednostavno, no za mene je to postao način življenja. Ne mogu bez kretanja, govori nam Ana.
I to joj za sada sjajno uspijeva.
Jednostavno se mora nešto događati da bih mogla funkcionirati, zaključuje ta svestrana žena.
SUNČANA: CIJELA NAŠA OBITELJ BAVI SE TRIATLONOM
Kako je to usklađivati posao, majčinstvo i sport, također dobro zna Sunčana Smokvina Hanza iz Matulja, docentica na Tehničkom fakultetu u Rijeci, koja je doktorirala u području proizvodnog strojarstva.
Sunčanina triatlonska priča počela je tek prije nekoliko godina, a inspirirali su je sinovi.
To se dogodilo prije četiri-pet godina. Moji sinovi Mislav i Lovro već su trenirali triatlon, pa sam za vrijeme njihova treninga plivanja i ja odlučila plivati, najprije sama, a onda sa seniorima kluba. Ubrzo mi se na plivanju pridružio i suprug Marko te smo se vrlo brzo sa trekinga i traila prebacili u triatlon i u potpunosti posvetili novim treninzima. Budući da smo se od 2003. godine natjecateljski bavili trekingom i trailom, bilo nam je prirodno nastaviti s utrkama. Tako smo isplanirali i svoju prvu triatlon utrku. Bio je to srednje dugi triatlon u Petrčanima 2018. godine, prisjeća se Sunčana.
Kao članica Triatlon kluba Matulji, objeručke je prigrlila raznoliko i zabavno treniranje, a utrke joj pružaju poseban užitak.
Odlazak na utrku uvijek je pravi izlet, vrijeme druženja ne samo natjecatelja i trenera nego i roditelja. Utrka je samo šlag na kraju, pogotovo ako je uspješno odrađena. Bez obzira na to jesu li utrke kratke ili duge, opravak je vrlo brz, a ozljeda gotovo da i nema. Najdraža utrka mi je srednje dugi triatlon na Dugom otoku, zbog predivnog mora i čudesnog otoka.
Triatlon vas uči kako nastaviti kada mislite da je sve gotovo.
Ipak, najvažnije je od svega da sam u klubu okružena pozitivnim ljudima koji su uvijek spremni za nove ideje pa zabave i akcije nikad ne nedostaje, kaže nam Sunčana dodajući da u njenom dnevnom rasporedu nema neiskorištenog vremena, a kako sve što radi dijeli s obitelji, veselje je tim veće.
DUNJA: TRIATLON JE UBRAZNI ŽIVOT U MALOM
Da triatlon zahtijeva visoku razinu organizacije i discipline te besprijekorno zdrav životni stil, dobro zna i Dunja Gorup, zagrebačka liječnica i neuroznanstvenica koja sebe opisuje kao istraživačicu koja religiozno traga za „gralom“ zdravlja i ostvarenjem potpunih potencijala ljudskog tijela, prije svega mozga, i to na molekularnoj razini, ali napominje da bi si uvijek radije dodala i etiketu triatlonke.
Naime, upravo joj triatlon pruža potrebnu životnu ravnotežu, a u njega se zaljubila još u osnovnoj školi.
Doduše, tada je većina ljudi mislila da se radi o zimskom sportu. Ti su treninzi u vlastitoj organizaciji, bez vodstva i kluba brzo utrnuli, no iskra je nastavila tinjati sve do 2012. godine kad sam na internetu pronašla informacija da postoje službeni klubovi u Zagrebu kojima se mogu pridružiti. Tad se zaraza pošteno rasplamsala i krenula sam trenirati, natjecati se, razvijati još veće apetite za volumenima treninga, utrka, opreme, ističe Dunja.
Danas više ne može zamisliti da triatlon ne bude dio njezina života.
Triatlon je katalizator koji ipak omogućuje da dugo gorite i (ne) izgarate. Da kombinirate plivanje kad su vam noge iscrpljene. Da vozite bicikl kad ste se nagutali mora. Pa tako i da nađete zraka kad vas na poslu stišću rokovi i da optimizirate svoju učinkovitost pod stresom radnog mjesta. Triatlon uči kako nastaviti kad misliš da je sve gotovo, kako se održati i kad stati. To vas nauči čim mu se izložite – na blag ili oštar način, ali bez uvijanja, govori nam.
Kao i kod ostalih žena, i Dunju naprijed gura taj osjećaj pobjede nad samom sobom, pri čemu, kako kaže, doživite stvari karakteristične za triatlonsku anamnezu: zaboravite troškove opreme, suplemenata, bazena, trenera, startnina, utrošenog vremena – jer sve to smatrate ulaganjem u svoje zdravlje i razvoj kapaciteta.
Ako bi mi tko mogao 'normalizirati' taj kaleidoskop, postalo bi očito da je bilo trenutaka u kojima je balans prevagnuo na stranu triatlona, a sve je drugo bilo na pauzi. Iskustvo i interakcija sa sportašima, širenje vidika, brojni ciklusi pokušaja, poboljšanja, ponavljanja koji vas s vremena na vrijeme dižu u nebo, a nekad i poslože – sve to pružio mi je 'kratki izlet' u triatlon. Triatlon je ubrzani život u malom – svaka sezona i utrka poduče vas na vlastitoj koži koliko ne biste probavili u pet doktorata, zaključuje Dunja Gorup.
Triatlon mi je dao da ponovno budem svoja, da vjerujem u sebe.
Svaka od ovih žena učinila je ono što bismo morale sve – sebe i svoje zdravlje stavile su na prvo mjesto, i to ne samo fizičko nego i psihičko. I upravo nam zbog toga mogu biti uzor, ali i realni pokazatelj da možemo sve što smo zamislile, pa čak i baviti se sportom za koji smo ranije možda mislile da je nemoguć.
Više informacija o triatlonu možete potražiti na mrežnim stranicama Hrvatskog triatlon saveza.
