Prije nekoliko dana bila sam na redovitom ginekološkom pregledu, no ono što me uistinu zanimalo jest moja (ne)plodnost. Željela sam znati mogu li roditi.
Tog sam dana saznala, po prvi put u životu jer se ranije nisam zamarala time, da prema HZZO-u i hrvatskom zdravstvu općenito "ja nemam problem s neplodnošću sve dok s partnerom ne radim na tome barem godinu dana bez rezultata".
Drugim riječima, ne mogu ni na kakve pretrage ako nemam partnera, iako plaćam dopunsko zdravstveno osiguranje. Preostale bi mi samo privatne pretrage u skupim klinikama.
Prijateljica liječnica tada mi je pak objasnila da čak i ako ja sada o vlastitom trošku napravim te pretrage, rezultati više neće biti relevantni za primjerice godinu dana jer se moje tijelo neprestano mijenja, pa tako i broj preostalih jajnih stanica, kao i njihova kvaliteta. Dakle, tehnički bih bacila novce ako odmah ovaj tren ne mislim raditi na trudnoći.
Upoznala me i s informacijom da se neplodnostliječi isključivo u paru odnosno koristi se plodnost partnera da bi se kompenzirala neplodnost partnerice i obrnuto.
Iako je moguće zamrznuti jajne stanice po papreno visokim cijenama, u Hrvatskoj zakon ne dozvoljava donaciju spolnih stanica.
Dakle, ako sam sama, u očima hrvatskog zdravstva i zakonodavstva, ja "nemam problem".
Sve to bile su mi potpuno nove informacije koje mi nikada ranije uopće ne bi pale na pamet. Kada sam o tome razgovarala s prijateljicama, većina njih rekla mi je kako nisu imale pojma o tome. Jedino one koje se suočavaju s neplodnošću u vlastitim vezama i brakovima čule su za to.
Umjesto da očajavam, učim kako zavoljeti svoje tridesete koje su za mene uistinu transformativne u svim aspektima života. Jesam li ih zamišljala ovako? Nisam. No svaki dan učim kako živjeti s novom, boljom verzijom sebe.
Evo kako.
1. Otvorena sam za nova iskustva
Prije koju godinu shvatila sam da sam s 18 imala mnogo manje strahova i sumnji nego s 30. U tom trenutku donijela sam odluku kako je vrijeme da se to promijeni.
Zato u posljednje vrijeme pokazujem otvorenost za nova iskustva koja mi ranije ne bi pala na pamet. Bio je to skok padobranom, suočavanje sa svojim najvećim strahom i polaganje vozačkog ispita, isprobavanje zvučne kupke, a odnedavno pohađam i sate joge o kojoj ranije nisam znala gotovo ništa.
Istodobno učim o zakonu privlačnosti i zakonu pretpostavki, manifestacijama, radu na sebi…. Svemu onome za što sam ranije mislila da je malo "pomaknuto", u najmanju ruku.
2. Upisujem nove edukacije
S obzirom na to da digitalno doba ima svoje velike prednosti u polju edukacije, odlučila sam poneke vikende koristiti za nove edukacije. Na platformama kao što su Udemy, Coursera, Skilshare postoje izvrsne edukacije i tečajevi kojima dobivate certifikat u određenom području.
Također se možete izravno obratiti nekoj od svjetskih organizacija koja vas zanima te steći nova znanja koja kasnije možete i unovčiti. Tako sam ja postala certificirani coach terapeutske umjetnosti, a to namjeravam uklopiti u nove projekte.
Ipak, dodatno istražite prije nego što nešto upišete. Istražite kakva su iskustva polaznika, radi li se o međunarodno priznatom certifikatu, možete li se pozivati na njega u svom poslu i slično.
Kada je riječ o edukacijama uživo, mnoga hrvatska privatna učilišta i ustanove nude opciju slušanja prvog predavanja besplatno. To je sjajan način da vidite jeste li spremni uložit novce i vrijeme u nešto.
3. Učim o tome što treba mom umu i tijelu
Sve više učim o tome što treba mome tijelu i mome umu. Po prvi put osluškujem kako mi tijelo reagira na neke namirnice, kada žudi za voćem i povrćem.
Osluškujem kada mu treba tjelovježba, bilo da je riječ o hodanju, treningu, jogi ili pilatesu. Nekada mi se jednostavno ne da i to je u redu.
Učim i što treba mome umu. Na društvenim mrežama otpratila sam masu ljudi koji ne rezoniraju sa mnom i čije me objave uznemiruju. Učim i što funkcionira za mene kada su u pitanju manifestacije, a što ne.
4. Ispunjavam si male želje
Nedavno sam u sjajnoj knjizi Postanite ono što jeste naučila kako njegovati svoju unutarnju djevojčicu, a primjer koji je navela autorica, oduševio me. Spomenula je svoju klijenticu koja je tek sa 60 godina naučila kako razveseliti svoju unutarnju djevojčicu. Išla je u kupnju cipela i umjesto da kupi cipele "primjerene svojoj dobi", kupila je one sa šljokicama.
Zašto? Zato jer je pitala djevojčicu u sebi što bi ona istinski željela. Djevojčica je odgovorila: Šljokice!
Dok ovo pišem, iznad mene se refektiraju stakalca s disko-kugle. Da, kupila sam si malu disko-kuglu i okačila je na strop.
Ponekad si kupim čokoladicu ili sladoled koje sam jela kad sam bila mala.
Ukratko, dajem onoj djevojčici sve radosti koje su joj bile oduzete odrastanjem u disfkunkcionalnoj obitelji.
5. Uživam u trenutcima samoće dok ona još traje
Bezbroj puta čula sam neka uživam dok još nemam djecu. No što ako ih nikada neću imati? Žene nisu na ovom svijetu da budu isključivo majke. Uporno i odgovorno tvrdim da se žena može osjećati ispunjeno čak i ako nije majka.
Da, već čujem glasove nadobudnih: Jooj, dok ostare, onda tek vide koliko su pogriješile, tek onda shvate koliko su usamljene…
Već vidim i komentare pojedinaca ispod ovog članka.
Nikako se ne slažem s tim. Ne planiram roditi dijete da bi se jednog dana netko brinuo za mene. Ne rađamo si buduće sluge i skrbnike.
Ako mi se ostvari ta želja pa postanem majka, to će biti isključivo zato što svim srcem želim to dijete i što uživam biti okružena djecom.
Otvorena sam itekako i za ulogu pomajke, pa i za posvajanje i udomljavanje. Ne moram pod svaku cijenu roditi svoje biološko dijete.
Dok do toga ne dođe, uistinu učim kako prigrliti trenutke samoće. Možda za koju godinu više neću moći u miru ovako ujutro pisati tekst uz šalicu kave. I da, neću se buniti jer ću i tada uživati u malim ručicama koje me grle.
No uživam i sada u mirisu svježe kave, u slobodi biranja svih ranije navedenih aktivnosti.
Majčinstvo nije ono što definira ženu. Baš svaka od nas ima pravo na svoj put i svoje odluke. Isključivo sama. Nitko drugi u naše ime, a ponajmanje društvo.
