Hranilište za mačke postavljeno je u Radićevoj ulici u Zagrebu u kojem će zaklon i hranu pronaći nezbrinute mace iz centra Zagreba. Hranilište je postavljeno zahvaljujući inicijativi i trudu dobrih ljudi okupljenih na Facebooku u grupi Miceki iz centra - Miceki bake Ane, a u tome im je pomogla i udruga Prava šapa.
Iako je cijela priča započela tužno, jednim slučajnim susretom s bakom Anom, u maloj mračnoj ulici, na pljusku tipičnom za jesenje večeri, znamo da joj svi zajedno ipak možemo napisati sretan kraj. Sigurno se pitate tko je baka Ana i zašto ulične, ničije, a opet svačije mace zovemo macama bake Ane?
Nažalost, zato što je baka Ana bila jedina osoba koja ih je ne samo vidjela već i nahranila i pomazila. Iako su svih ovih godina mnogi znali za njih, no prošli su, otišli, zaboravili da su i oni dio naših ulica, našeg grada, našeg planeta. Da su i oni bića koja gladuju, obolijevaju i čeznu za malo pažnje, a koju su do sada dobili samo od bake Ane.
Baka Ana nije prošla, nije ih ostavila i nije ih zaboravila, jer baka Ana je jedna divna gospođa od 83 godine koja je proteklih godina, unatoč svojem lošem zdravstvenom stanju, svoj usamljenički život iskreno dijelila s mačjim društvom na pet hranilišta na ulicama centra Grada Zagreba, piše na stranici Miceki iz centra - Miceki bake Ane.
Svake večeri, unatoč brojnim neugodnostima koje je doživjela od pojedinaca, baka Ana se svojem mačjem društvu trudila osigurati bar jedan skroman, ali siguran obrok u danu. Nikada to nisu bile fine konzerve jer nije imala ni za sebe, no bio je to jedini obrok koji su miceki mogli dobiti. Nedostatak finih konzervi baka Ana svaki je dan vješto nadomjestila tajnim začinom koji se zove ljubav, a miceki su svaki obrok dočekali sa zahvalnošću i jeli ga kao najfiniju konzervu za mice ikada proizvedenu.
Baka Ana, i po snijegu i po kiši, svoje miceke nikada nije iznevjerila i uvijek je došla, ali jednog dana zbog svojih godina više to nije mogla.
Sudbina (ili što god) pobrinula se da naletimo na nju i njezino ulično mačje društvo. U maloj zapuštenoj ulici, kišnoj jesenjoj večeri, samu, uplakanu, no upornu da svojim sitnim tijelom zaštiti hranu koju kiša nemilo odnosi, a miceki promrzli pokušavaju pojesti.
Baka Ana kaže da nije stala, iako više ne može, nije imala nikoga tko bi joj pomogao i održao njezino obećanje micekima da iako nemaju dom, da će uvijek imati nekoga da ih pomazi, servira barem jedan obrok na kraju dana i zauvijek dom u njezinu (danas već i u našem) srcu, jer drugačiji nisu imali i još uvijek nemaju.
Sada kada svi znamo za baku Anu...
Sada kada svi znamo za njezino mačje društvo s ulica iz centra...
Sada kada znamo da postoje male napuštene mačje duše koje će i dalje čekati baku Anu, no ona neće više moći doći...
SADA je vrijeme da pomognemo, reagiramo, vidimo, ali ne produžimo dalje, već zastanemo i zapitamo se što MI možemo učiniti za baku koja je zaslužila imati mir u srcu koje je jedini dom svih tih malih mačjih beskućnika.
Zato vas sve molimo da nam se pridružite i pomognete jer i mi smo poput vas, samo nekoliko građana koji ne mogu i ne žele okrenuti glavu, građani koji žele pomoći i baki Ani i macama bake Ane.
Pomozite nam da održimo obećanje bake Ane micekima da budu siti. Pomozite s donacijom u hrani! Pomozite nam da održimo obećanje bake Ane micekima da će ih svaki dan netko posjetiti, nahraniti i pomaziti. Pomozite kao volonteri u hranjenju i obilasku hranilišta!
No pomozite nam da odemo i korak dalje jer puno puta ih je boljelo, ali nisu imali novčeke za svog veterinara. Pomozite s donacijama za veterinara, poručuju iz grupe Miceki iz centra - Miceki bake Ane kojoj joj je pomoć potrebna i za sterilizaciju mačaka iz centra kako se ne bi dalje nekontrolirano razmnožavale.
