Ana Bakalar u ženski je nogometni klub Hajduk stigla iz Čapljine, iz istog razloga zbog kojeg su mnogi prije nje odjenuli bijeli dres.
To je ona standardna priča, od djetinjstva navijam za Hajduk, tako isto moj otac i nije bilo teško za odlučiti prijeći ovdje, kaže Ana Bakalar, igračica ŽNK Hajduk. Marija je Osijek prije osam godina zamijenila Splitom te ubrzo, kaže, pronašla novi dom.
Nisam nešto puno razmišljala, samo me je ponijelo i od tad sam se zadržala ovdje, i evo ga, guštam i dalje, otkriva Marija Turkalj, kapetanica ŽNK Hajduk, pa dodaje kako je u Splitu lijepo živjeti.
Od mora, sunca, ekipe, kavice, laganica, sve je usporeno. Još mi se malo teško naviknuti na taj 'kako ćemo, lako ćemo', ali ide, dobro je.
Ženski nogometni klub Hajduk ove se godine plasirao u prvu ligu kao najmlađa ekipa u natjecanju.
To je bio neopisiv osjećaj, kad smo izborili prvu ligu. Bila je fešta do jutarnjih sati, otkrila je Karla Jonjić, vratarica ŽNK Hajduk. Uz naporne treninge uspijevaju studirati i raditi, što zahtijeva iznimne napore pa je jedan od osnovnih zadataka trenerice psihološka potpora igračicama.
Dobije se loša ocjena, ne položi se ispit, zakasni se na posao... To su malo stresne teme, pogotovo za nas žene koje sve osjetljivije prihvaćamo, ističe trenerica Tamara Benković u prilogu IN magazina.
Teško je jako nositi ovaj dres jer dosta je odgovornosti na nama, ali igrati za Hajduk je stvarno nešto prelijepo, ogromna emocija i nema što, čast i zadovoljstvo, dodaje kapetanica Marija. Pronađu, kažu, vremena i za društveni život koji je, kao i sve ostalo, neraskidivo vezan uz ekipu.
To su uvijek zabava i druženje, i van terena. Mi se družimo i vikendima i kad nema utakmica, naravno, tu su nezaboravna druženja na utakmicama i putovanjima. Nezaboravne uspomene koje pamtim dan-danas, govori vratarica Karla. Hajdučki kolektiv ih, naglašavaju, drži kao kap vode na dlanu.
Donosimo neku dodatnu energiju i emociju s obzirom da, većinom, bavimo se ovime iz ljubavi i to se prepoznaje jer ako nešto radiš radi novca to je, nažalost, malo šturije, poručuje trenerice Tamara. Svima bi, poručuju, preporučile nogomet i broj djevojaka zainteresiranih za trening raste iz dana u dan jer benefiti sporta, posebno ekipnog, su mnogi.
Prijateljstva u sportu su neraskidiva. S kim god sam bila kroz sport, ostala sam u kontaktu. Za mene je ovo druga obitelj, prolazimo svaki dan kroz teške i sretne trenutke i to zapečati cijeli život. Mislim da ove ljude nikad neću moći zaboraviti, mislim da ću sa svakom od njih i za deset godina biti u jako dobro odnosu, kazala je hajdučica Ana za IN Magazin. A njihova veza se iz kola u kolo osjeća i na terenu, a trenutačno kao debitantice drže drugo mjesto u ligi.
