Kod uređenja dječje sobe moramo voditi računa o dobi našeg malenog korisnika. Nije svejedno projektiramo li sobu za bebu, vrtićarca ili školarca.
U današnjem primjeru nismo projektirali samo sobu po mjeri djeteta već cijeli stan. Vodili smo brigu prvenstveno o tome da naš mali korisnik bude sretan i zadovoljan, a i njegovi roditelji, naravno.
Razmišljali smo o tome kako selidbu tako malenom djetetu učiniti zabavnom i najmanje stresnom. Bitan zahtjev bio je da djetetu projektiramo vlastitu sobu, bez obzira na sve. No kako taj cijeli stan – taj prvi dojam, učiniti da se dijete razveseli i poželi ostati?
Evo kako:
Stan površine 70 m2 nalazi se na Trešnjevci, starom zagrebačkom kvartu, u dvokatnim nizovima izgrađenima nakon 1945. godine.
Iz ulaznog se hodnika ulazi u svaku sobu. Stan se sastoji od dvije velike prostrane sobe, kuhinje s izbom, kupaonice, spremišta, WC-a i lođe.
Na nekoliko varijanti idejnih rješenja investitorima smo prikazali mogućnosti organizacije njihova novog stana te su se oni odlučili za onu koja je najviše odgovarala njihovim životnim potrebama.
Kako bi se stan za tročlanu obitelj učinio prostranijim, lođa se zatvorila i pripojila kuhinji. Novonastalim rješenjem prostor se drastično povećao i omogućio organizaciju blagovaonice te malenog intimnog "vrta" za ispijanje popodnevne kavice.
Potrebe naših investitora bile su jasne, trebala im je još jedna soba – dječja.
No naišli smo na problem jer se radi o stanu specifične kružne organizacije tlocrta u kojem je, na prvi pogled, nemoguće bilo organizirati dodatnu sobu. Pribjegli smo nekonvencionalnu rješenju.
Od velike sobe orijentirane na zapadnu stranu projektirale su se dvije spavaće sobe, dječja i roditeljska, no roditeljska kao prolazna, bez direktnog prozračivanja. Kako bi se omogućilo dovoljno svjetlosti i zraka, vrata između soba su veće širine i visine.
Vrata su izvedena klizna nestandardnih dimenzija koja, kada se otvore, povezuju dječju i roditeljsku sobu u jednu cjelinu i na taj se način omogućavaju prozračivanje.
Dječjoj je sobi bilo potrebno omogućiti direktno osunčanje i prozračivanje jer je to soba u kojoj dijete mnogo boravi, dok je roditeljska soba namijenjena uglavnom spavanju.
VEDRE I VESELE BOJE
Velika se pažnja pridodala koloritu jer smo cijelo vrijeme vodili brigu o tom malenom dvogodišnjaku koji se prvi put u svom malenom, a tako važnom životu seli u novi životni prostor. Znali smo da su selidbe veliki izvor stresa, a pogotovo za tako maleno biće.
Zato su odabrane vedre, vesele boje koje se nižu iz prostorije u prostoriju, ali uvijek u skladu i harmoniji jedna s drugom. Kako bi se šarenilo u prostoru primirilo, odabran je mjestimično crni namještaj te neki detalji, a sve povezuje mirna i neutralna bijela.
U ulaznom hodniku ormar za kapute i cipele projektiran po mjeri utonuo je u prostor odabirom žutog iverala, u tonu istom kao obodni zidovi. Prostor hodnika se na taj način vizualno povećao, a ormar "nestao".
Kao što sam već spomenula, treba voditi računa o bojama. Snažnu, veselu žutu boju u hodniku smirili smo crnom bojom za školske ploče, kojom su se obojila vrata, odnosno knauf, kojim smo ih zazidali. To je postala prava ploča za pisanje na veliku radost svih ukućana.
Zazidana smo vrata tako naglasili i učinili ih pravim akcentom stana.
Ne moram ni napominjati da je naš maleni korisnik bio presretan ušavši u stan tako veselih boja. Trčao je iz prostorije u prostoriju istražujući koja će ga boja zateći na sljedećem koraku, a roditelji – oni su jako zadovoljni jer imaju sobicu samo za sebe.
Kako naš veseli stan izgleda, možete pogledati na priloženim fotografijama.
Ako i vi želite urediti svoj stan, ured ili sobu, slobodno nam pošaljite svoj nacrt pa možemo zajedno istražiti mogućnosti i smisliti dobre ideje kojima ćete oplemeniti i razveseliti prostor u kojem boravite.
I ne zaboravite uživati u svojim stanovima i svim onim sitnim detaljima koji ih čine baš po vašoj mjeri.
Maleni korisnik bio je presretan (Foto: Tibor Marochini)