Hrabra Velikogoričanka odlučila je sjesti za volan i postati vozačica autobusa nakon što je doživjela prometnu nesreću u ZET-ovom autobusu.
Ono što te ne ubije, to te ojača, i tako je počeo moj vozački put, kaže 29-ogodišnja Josipa.
Posljednje tri godine svakodnevno prevozi djecu u Osnovnu školu Eugen Kumičić s Plesa, Cibljanice i Podbrežnice.
Osim školske djece, Josipa vozi i goričke navijače na utakmice, kao i drugoligaške nogometaše, a hrvatske nogometašice vozila je na turnir u Srbiju. Unatoč ljubavi prema poslu, priznaje da šoferski život nije za svakoga.
Ima dosta kolegica u ovom poslu, ali moje mišljenje je da ovo nije posao za ženu. Vrlo je stresno i naporno, nikad niste kod kuće, uvijek ste na terenu. No, prednost je što stalno upoznajete nove ljude, nova mjesta i testirate vlastite granice.
Iako autobus izgleda moćno i veliko, Josipa kaže da ga nije nimalo teško voziti.
Imate veliku preglednost ispred sebe, a sve je stvar prakse, volje i ljubavi prema ovom poslu.
Najviše uživa sa svojim putnicima, "sa svojim klincima" kako ih zove.
S njima sam već tri godine. Oni se meni požale, ja se njima požalim. Pravi smo prijatelji, kaže Josipa.
Ova mlada žena stvarno je inspiracija, a sa svojim se strahom i nesrećom suočila na najbolji mogući način: zavladala je njome i pretvorila ju u svoj životni put.
Tko kaže da aute popravljaju samo muškarci? Mateja je živi dokaz da su žene jednako dobre
