To zbunjuje mnoge roditelje i izaziva čitavu lepezu emocija, pa i roditeljske suze, no zapravo je riječ o jednoj od ove dvije situacije.
1. Dijete se teško nosi s prijelazom iz jedne situacije u drugu
Dijete je tijekom boravka u vrtiću u nekom svom svijetu u kojem u tom trenutku postoje samo druga djeca, odgajateljice i igračke. U toj dobi njegov mozak ne može razmišljati o prošlosti ni budućnosti jer naprosto još nisu razvijene kognitivne sposobnosti koje vode do toga. Zato je dijete prepušteno samo tom trenutku u kojem se nalazi, vidi samo ono konkretno.
Kada se vi pojavite na vratima, ono ne može u sekundi napraviti tranziciju iz situacije u kojoj se igralo kockicama u onu u kojoj je vrijeme za odijevanje jakne i polazak kući.
Zato će plakati i govoriti da ne želi kući. Ne zato što mu je kod kuće ružno nego zato što se jednostavno ne može u sekundi prebaciti iz jednog dijela svog života u drugi. U tome mu treba mala pomoć, a roditeljsko je strpljenje i razumijevanje tu od presudne važnosti.
2. Dijete je ljuto i to vam želi i dati do znanja
Psihološka literatura prepuna je opisane situacije iz podnaslova i zapravo je takva reakcija sasvim normalna. Ako uz plakanje ide i bacanje po podu ili bacanje igračaka, to je zato što dijete želi biti sigurno da ste shvatili poruku da je ljuto na vas.
No takvo pokazivanje emocija je pozitivno jer to znači da vam dijete vjeruje. Razmislite biste li se vi rasplakali pred nekim pred kim vam to nije ugodno ili s kim se ne osjećate nimalo sigurno? Vjerojatno ne biste.
Izbjegavajte kupovanje novih igračaka kao "nagradu"
Zašto je dijete ljuto? Zato što, bez obzira na to koliko mu u vrtiću bilo sjajno, djetetu i dalje u periodu prilagodbe nedostaju roditelji. Dakle, razočaravajuća reakcija vašeg djeteta kada ga pokupite iz vrtića uopće nije odraz njegova nedostatka ljubavi prema vama. Time vam zapravo govore da su ljuti na vas, a ako plaču i bacaju igračke, zapravo žele reći: E, sada ću ti pokazati koliko sam ljut/a na tebe jer me ostavljaš u vrtiću.
Najbolje što u tom trenutku možete napraviti jest zagrliti svoje dijete. Čučnite kako biste se spustili na njegovu fizičku razinu i recite: Mislim da si tužan/a jer sam ti nedostajala. I ti si meni jako nedostajao/la. Mogu li te zagrliti? Baš mi jako treba tvoj zagrljaj.
Čak i ako se dijete otima zagrljaju, vidjet ćete da će se nakon nekoliko sekundi prepustiti i smiriti.
Ono što također može pomoći u tom periodu prilagodbe jest da osmislite neku kratku aktivnost koju ćete zajedno raditi po povratku iz vrtića. To može biti pjevanje pjesama u autu, odlazak na sladoled i/ili igralište…
Izbjegavajte kupovanje novih igračaka kao "nagradu".
