No iza tog izbora ne stoji samo estetika pročišćenih prostora, nego duboka psihološka potreba za rasterećenjem. Takozvani mentalni minimalizam tako je postao odgovor na suvremeni način života obilježen stalnim podražajima, ubrzanim ritmom i osjećajem trajne preopterećenosti.
Naime, budući da smo već godinama stalno opterećeni obavijestima na mobitelima, osjećajem da odmah moramo odgovoriti na poruke i e-poštu, očito je da je prije ili kasnije moralo doći do zasićenja.
Kada se spoje višak predmeta u našem domu i ormaru s digitalnim podražajima, s vremenom dolazi do povišene razine kortizola (hormona stresa) u našem organizmu, što je potvrdilo istraživanje o povezanosti prostora i stresa, provedeno na Sveučilištu u Kaliforniji (UCLA).
S druge strane, istraživanje objavljeno u Journal of Positive Psychology pokazalo je da smanjena usmjerenost na materijalno može povećati subjektivni osjećaj sreće i životnog zadovoljstva.
Minimalizam se u tom kontekstu ne pojavljuje kao trend, nego kao način da se smanji unutarnji i vanjski pritisak. On djeluje kao svojevrsni filter, pa se uklanjanjem viška smanjuje potreba za stalnom obradom informacija.
Kako uvesti mentalni minimalizam u svoj život?
Važno je naglasiti da mentalni minimalizam ne podrazumijeva samo smanjenje broja fizičkih predmeta. Riječ je o slojevitom pristupu koji obuhvaća fizički prostor, odnosno smanjenje vizualnog šuma i organizacije okruženja, digitalni prostor, odnosno kontrolu informacija, obavijesti i sadržaja te redefiniranje odnosa i obaveza.
Dok su materijalna dobra nekoć bila simbol sigurnosti i statusa, danas sve više istraživanja pokazuje da dugoročno ne doprinose sreći u istoj mjeri kao iskustva.
Praksa pokazuje da upravo emocionalni i vremenski aspekti imaju najveći utjecaj na osjećaj preopterećenosti. Previše obaveza, društvenih očekivanja i „moranja“ može stvoriti veći pritisak od bilo kojeg fizičkog nereda.
No, dakako, proces pojednostavljivanja života rijetko je linearan ili brz. U većini slučajeva razvija se postupno, i to malim, jednostavnim promjenama.
1. Osvijestite svoje navike
Jedan od prvih koraka često je povećanje svjesnosti o vlastitim navikama: što se koristi, što se odgađa i što stvara osjećaj opterećenja. Već ta faza može donijeti uvid u naše obrasce ponašanja.
2. Postupno mijenjate svoju svakodnevicu
Slijedi postupno uklanjanje viška, ali bez radikalnih rezova. Umjesto naglih promjena, učinkovitijim se pokazuje pristup u malim koracima, primjerice organizacija jednog dijela prostora, smanjenje digitalnih distrakcija ili redefiniranje rasporeda.
Digitalni minimalizam pritom ima posebno važnu ulogu. Smanjenje broja obavijesti, aplikacija i informacija može značajno smanjiti osjećaj konstantne dostupnosti i pritiska.
3. Postavite granice
Jednako važan aspekt je postavljanje granica. Smanjenje obaveza i prihvaćanje samo određenih društvenih i profesionalnih zahtjeva često ima veći učinak od samog fizičkog pospremanja. Ipak, kada se sve to spoji, dolazimo do najboljeg rezultata.
Uklanjanjem distrakcija smanjuje se mogućnost bijega u aktivnosti ili stvari, što može dovesti do dubljeg kontakta sa sobom.
Zato je to svojevrsni alat koji nam je ponekad svima potreban, a proljeće je idealno vrijeme za dubinsko čišćenje, i to izvana i iznutra.
