Prženi i pečeni krumpir i ostalo korjenasto povrće, čips, grickalice, tost, kolači, keksi, žitarice za doručak i kava hrana je koja sadrži najveću količinu akrilamida, kemijskog spoja za koji se smatra da može povećati rizik od razvoja raka.
O potencijalno karcinogenom djelovanju akrilamida na ljudsko zdravlje počelo se pričati 2002. godine, kada je jedno istraživanje provedeno u Švedskoj pokazalo da se prženjem i pečenjem krumpira i proizvoda od žitarice on stvara u hrani.
Budući da je za akrilamid bilo poznato da povećava rizik od razvoja raka kod životinja te se utvrdilo da se taj isti spoj nalazi u širokom spektru prehrambenih proizvoda koje svakodnevno koristimo, porast zabrinutosti za njegovom izloženošću u prehrani nije neobična.
No rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su limitirane i nekonzistentne rezultate kada se govori o povećanju rizika od razvoja raka kod ljudi. Europska agencija za hranu (EFSA) zaključila je da trenutna izloženost akrilamidu u prehrani čovjeka nije razlog za zabrinutost, objašnjava nutricionistica Sara Sila.Pri termičkoj obradi hrane preporuča se izbjegavati pretjerano prženje i pečenje hrane, odnosno s termičkom obradom završiti kada hrana postigne zlatno smeđu boju, a izbjegavati postizanje 'reš pečene' boje
Akrilamid je kemijski spoj koji prirodno nastaje tijekom termičke obrade hrane koja sadrži škrob pri visokim temperaturama (prženje, pečenje, industrijsko procesiranje). Kemijskom reakcijom između šećera i aminokiselina, koja se naziva Maillardova reakcija, stvara se akrilamid te ujedno dolazi do posmeđivanja hrane i poboljšanja okusa proizvoda. Saznajte i koje 3 namirnice nikada ne biste smjeli jesti (i piti) za ručak.
Kod odraslih najveći izvori akrilamida su prženi krumpirići te kava, kruh, keksi, grickalice i slično. Kod djece najveći izvor akrilamida u prehrani su proizvodi od prženog krumpira, kruh te žitarice za doručak, ističe nutricionistica te dodaje da je izloženost akrilamidu u prehrani moguće smanjiti.
Pri termičkoj obradi hrane preporučuje se izbjegavati pretjerano prženje i pečenje hrane, odnosno s termičkom obradom završiti kada hrana postigne zlatnosmeđu boju, a izbjegavati postizanje 'reš pečene' boje.
Prehrana koja je raznolika, uravnotežena i umjerena sama po sebi limitira unos proizvoda s visokim sadržajem akrilamida, te se stoga svakako preporuča. To bi značilo da nema potrebe u potpunosti izbaciti unos hrane koja sadrži akrilamide, već ju je potrebno konzumirati povremeno i u umjerenim količinama, savjetuje Sara Sila, magistrica nutricionizma iz edukativnog centra Definicija hrane.