Naravno, tome bih se vjerojatno veselila u onim prvim neispavanim mjesecima kada nisam znala za sebe i ne pamtim ih po lijepome, ali sada kada me Uma sve više razumije, kada smijehom reagira na moje glupiranje, kada možemo odraditi vožnju u autu bez njezina urlanja i kada pokazuje interes za ljude, životinje, aute i sve što je okružuje, moram priznati da mi to teško pada.
Međutim, takva je priča svake mame i možemo biti zahvalne, barem u ovom kontekstu, što živimo tu gdje živimo i što nam porodiljni dopust traje ovoliko dugo.
Puno sam toga čula od drugih ljudi prije nego što sam planirala postati mama, tijekom trudnoće i nakon što sam rodila, no sve sam ih uvijek uzela s rezervom.
Bih li drukčije reagirala da su savjeti došli od mene same? Ne znam, ali ovo je 10 stvari koje bih poručila godinu dana mlađoj, okrugloj i isprepadanoj sebi.
1. Ne, porod nije kao tvoja malo jača menstruacija.
Znam da se tješiš što si u životu već podnijela podosta bolova vezanih za svoju maternicu, što si od bolova povraćala, ležala na podu, plakala i stiskala termofor uz trbuh, no žao mi je što te moram razočarati, porod će te ipak boljeti malo više. Međutim, iako nisi u to vjerovala, te ćeš bolove zaista zaboraviti čim ugledaš svoju štrucu prvi put.
2. Okani se peglanja i sterilizatora.
Lijepo je što si za svoju djevojčicu sve lijepo oprala, opeglala i sterilizirala, ali već za nekoliko mjeseci dijete će ti jesti šoder u parku i puzati ondje gdje se mačak prije samo pet minuta ispovraćao pa si nemoj lagati da ćeš moći sve održavati klinički čistim. Nećeš.
3. Nemoj kupiti parni čistač.
Vidiš točku 2? Daj si je pročitaj još jednom. Sad vrati taj parni čistač na policu i kupi sebi neku lijepu haljinu umjesto toga. Ne samo da nećeš čistiti njime, nećeš ga ni raspakirati.
4. Ne, porodiljni nije doba za razvrstavanje važnih papira.
Znaš onu kutiju u kojoj se nalaze tvoji poslovni ugovori, kupoprodajni ugovor za stan, garancija za sušilicu i ostali važni papiri? I dalje skuplja prašinu na jednom te istom mjestu i ne, nećeš ih razvrstati za vrijeme porodiljnog. Zašto? Pa zato što ćeš se 95 posto vremena truditi samo preživjeti.
5. Jedi sve pred sobom.
Znam da se bojiš nakupljanja kilograma, ali kako ih nisi dobila u trudnoći, tako nećeš ni u postpartumu. Prvenstveno zato što će biti dana kada nećeš stići jesti, a vjerojatno i zato što će mala osim mlijeka izvući i život iz tebe i bit ćeš tanja nego prije deset godina. Žderi. Sve. Ikad. Nema na čemu.
6. Dobro razmisli želiš li stvarno dojiti.
Rekla si samoj sebi da ćeš probati pa ako ide, ide. I slušaj me, ide i išlo je. Ali nije bilo glatko – bilo je bolno, upalila si se, bila kod doktora više nego na pregledima kod ginekologa tijekom trudnoće i godinu dana nisi mogla otići nigdje na dulje od dva sata jer je tvoje dijete odbijalo jesti na bočicu. I tvoje mentalno zdravlje je bitno. Razmisli još jednom.
7. Naruči se psihologu.
Nemoj čekati meltdown. Vjeruj mi, doći će. Ne moraš se bojati postporođajne depresije, ali to kako se osjećaš, sada kad sam psihički na boljem mjestu, jako me rastužuje i voljela bih da si prije potražila pomoć nego kad ti je Saša rekao da te nije vidio u lošijem stanju u 15 godina što ste skupa. Nemoj čekati zadnji tren.
8. Događat će se stvari kojih se najviše bojiš.
Prvih mjesec dana provest ćeš po bolnicama više nego ostalih godinu dana i bojat ćeš se kao nikad u životu, ali sve će biti u redu. I znam da znaš da to dolazi i žao mi je što ti to moram reći, ali ove ćeš se godine morati oprostiti od svoga psa. No vjeruj mi na riječ, jača si nego što to misliš, jača si nego što i drugi to znaju i ti to možeš i ti ćeš to preživjeti. Za svoju curicu. I za svoju Toyu.
9. Zbogom, čepići za uši i maska za spavanje.
Možeš li vjerovati da sada možeš zaspati iste sekunde u kojem god položaju, neovisno o dobu dana ili količini buke? Voljela bih reći da je to vještina za koju smo trenirale, ali zapravo se radi o čistoj iscrpljenosti. Spavat ćeš kao beba (i buditi se svaka dva-tri sata – zbog bebe).
10. Dijete vas neće "spojiti"
Na tragu svih onih žena koje idu "spašavati" brak djetetom, i ti živiš u iluziji da će vas beba zbližiti i samo nadograditi vaš dobar odnos, ali stvarnost je takva da se nikad niste toliko svađali i bili daleko jedno od drugog koliko u ovih godinu dana.
Ali, znaš što? Vas dvoje jači ste od nekoliko hladnih riječi, povišenih tonova i promrmljanih psovki u bradu. Vidjet ćeš ga s vašom djevojčicom i voljet ćeš ga više nego ikad, makar si ga još tog istog jutra htjela ugušiti jastukom. Još uvijek ste tu. I volite se i obožavate svoju djevojčicu. U dobru i u zlu.
