Božić je nezaobilazni blagdan našeg podneblja. No, jeste li se ikada pitali kako je sve uopće nastalo, zašto se slavi baš 25. prosinca i odakle tradicija kićenja drvca? Kako je nastao Djed Božićnjak u obliku u kakvom ga danas poznajemo i kakve veze ima s time Nizozemska?

Evo odgovora.

1. Prije svega, Božić se nije uvijek slavio 25. prosinca. Štoviše, nije se uopće slavio do 3. stoljeća. Dakako, u samoJ Bibliji, u dijelu koje govori o rođenju Isusa, nema ni spomena o prosincu, a mnogi povjesničari vjeruju da je Isus, zbog kojeg se i slavi Božić, zapravo rođen na proljeće.

No ono što se događalo u prosincu bile su Saturnalije, drevni rimski festival održavan u čast boga Satruna. Na tim su se festivalima održavale gozbe, razmjenjivali pokloni i prinosile žrtve u obliku životinja bogu Saturnu kako bi iduća godina bila plodna i uspješna.

Danas se smatra kako se Božić slavi 25. prosinca upravo kako bi se jednako tako važan blagdan davanja i primanja uskladio s nekadašnjim Saturnalijama.

2. Prvi božićni sajam bio je otvoren u 16. stoljeću u bavarskom mjestu Nurenberg. Davne 1570. na tom se sajmu na štandovima prodavala hrana i piće, a s godinama su sajmovi na germanskom području, poznati kao Christkindlmarkts, proširili čitavom Europom, a potom i Sjedinjenim Američkim Državama.

U posljednjih desetak godina vrlo su popularni i u Hrvatskoj te si brojni naši gradovi svake godine postavljaju sve višu ljestvicu i imaju vrlo raznoliku blagdansku ponudu.

3. Prvo kićenje drvca kakvo danas poznajemo zabilježeno je oko 1600. godine u njemačkom Porajnju odatle se proširio čitavim kršćanskim svijetom. Smatra se da su Germani inspiraciju pronašli u antičkim vjerovanjima.

Zimzeleno drvo u njihovu je svijetu simboliziralo plodnost, a grane su kitili svijećama kako bi si osigurali dobar urod i odbili zle sile.

Njemački princ Albert predstavio je tradiciju kićenja drvca svojoj supruzi, engleskoj kraljici Viktoriji i tada se tradicija počela širiti svijetom. Ujedno je kraljica Viktorija bila i ona koja je poslala prvu službenu božićnu čestitku nekog dužnosnika svome narodu.

4. U našim se krajevima nekoć umjesto božićnog drvca u kuću dan prije Božića unosio badnjak odnosno drvo prema kojem je taj dan i dobio ime. Uz taj su dan vezani mnogi folklorni običaji poput pjesama, unošenja slame u kuću, posta, stavljanja repe i novčanika ispod stolnjaka za plodnu novu godinu i brojnih drugih.

S vremenom su badnjak ili pokoju unesenu granu bora ili jele počela mijenjati čitava božićna drvca. Ona su se ukrašavala jabukama, orasima i neponovljivim salon bombonima, a na vrh se stavljala zvijezda repatica ili anđeo, referirajući se tako na betlehemska događanja.

5. I danas se često na boru nalaze ukrasi crvene i zlatne boje uz komplementarno zeleno drvce. No to nije slučajno. Naime, kako se smatra, sve su te boje vezane uz iskonsko značenje Božića. Crvena simbolizira Isusa i njegovu kasniju žrtvu, zelena život, a zlatna svjetlost i obilje.

6. Djed Božićnjak zapravo je nastao od ideje o svetom Nikoli. Naime, prema legendi, sveti Nikola iz mjesta Pataara, što je današnje područje Turske, bio je biskup, danas zaštitnik djece i žena, koji je sva svoja zemaljska dobra odlučio podijeliti onima koji nemaju ništa. Tijekom prosinca ih je darivao sitnicama poput voća.

Smatra se da je on umro 6. prosinca 343. godine, a s godinama se priča o njegovim djelima proširila čitavim svijetom.

Upravo je taj svetac imao važnu ulogu u Nizozemskoj u vrijeme reformacije. Kako pak njegovo ime na nizozemskom glasi Sinter Klass, s vremenom je postao Santa Claus u engleskom govornom području, što se danas prevodi kao Djed Božićnjak.

7. Upravo je lik Djeda Božićnjaka iskoristila kompanija Coca Cola, prva u povijesti koja je stavila njegov lik u promidžbene svrhe. Prilagodili su ga hladnom vremenu, osmislili njegov kostim koji je postao prepoznatljiv diljem svijeta te su svake godine nanovo osmišljavali božićne reklame za svoj proizvod s Djedicom u glavnoj ulozi.

U tome je najvažniju ulogu imao Haddon Sundblom, ilustrator koji je 1931. osmislio Djedicu kakvog danas poznajemo.

8. Omiljeni sob Djeda Božićnjaka, Rudolf, nastao je kako bi potaknuo djecu i roditelje na kupovanje božićnih bojanki šezdesetih godina 20. stoljeća. No nije imao crveni svjetleći nos.

Naime, u to se vrijeme crveni nos poistovjećivao s bolestima i alkoholiziranim stanjem, a kako je bojanka bila namijenjena djeci, tvrtka Montgomery Ward to je željela izbjeći pod svaku cijenu. Također su razmišljali o tome da ga nazovu Reginald ili Rollo.

9. Jedna od najpoznatijih i najprodavanijih božićnih priča svih vremena je "Božićna priča" (Christmas Carol) Charlesa Dickensa.

Priču koja prati škrtog starca Scroogea i tri duha koja ga vode kroz prošlost, sadašnjost i budućnost njegova života, Dickens je pisao nekoliko dana i to prema narudžbi, a glavni mu je cilj bio platiti dugove.

U njegovo je vrijeme temperatura zraka bila mnogo niža nego danas pa je redovito mogao iskusiti pravi bijeli Božić opisan u knjizi. Upravo je taj opis potaknuo i druge da pišu i govore o bijelom Božiću.

10. Jednom od najljepših tradicionalnih božićnih pjesama smatra se "Tiha noć, sveta noć".

U originalu nazvana "Stille Nacht, heilige Nacht", nastala je u malom mjestu Oberndorf kraj Salzburga 1818. Napisao ju je tamošnji svećenik Joseph Mohr, a prvi put ju je na sam Badnjak izveo tamošnji crkveni zbor.

Pjesma je 2011. godine uvrštena na UNESCO-ov popis zaštićene nematerijalne baštine, te je doživjela prijevode na brojne jezike diljem svijeta.

Pročitajte i kako dijete uključiti u blagdanske pripreme?