Svatko tko je zaljubljenik u hrvatsku ilustraciju zasigurno je već čuo njezino ime. Ana je ilustrirala brojne hrvatske knjige za djecu kao što su Kad odrastem, želim biti liječnik; Mi smo prijateljice Tako i Treba, Staza soli i druge; bila je dio žena koje su oslikale društvenu igru Fierce Women… Teško može pobrojati sva priznanja i nagrade koje joj je donio njezin rad.
No osim što uljepšava tuđe priče, Ana kroji i svoje.
Napisala je prvu hrvatsku dječju tihu knjigu Što ako?, za kojom je slijedila i Čuvarica stabla. Što ako? priča je o o jednoj neobičnoj obitelji koja umjesto ljudskog djeteta ima dijete stablo. Kako kaže Ana, to je priča o eksploataciji šuma i podsjetnik da je vrijeme da šume i stabla počnemo gledati kao članove obitelji jer oni to i jesu.
Čuvarica stabla također je tiha knjiga izabrana među Lijepe knjige hrvatske 2023. Ona također progovara o sustavnom uništavanju prirode i kapitalizmu koji melje sve pred sobom, ali na način da je življenje sebe i kreativnosti u zajednici odgovor na problem.
Anu smo zamolili da nam pojasni što je to točno tiha knjiga.
Tiha knjiga je slikovnica bez riječi, u njoj je priča ispričana samo ilustracijom. I to je doslovno i čvrsto knjiga bez riječi, u njoj ne smije postojati apsolutno niti jedna riječ pa čak ni riječ stop na prometnom znaku Stop. Crtež je nositelj sve komunikacije i zato on mora biti jasan u tihim knjigama. Čitam i crtam tihe knjige kao slojevite zapise u smislu da vizualna komunikacija koja mora biti jasna, mora biti i slojevito razrađena – na onoj površinskoj koja je najjasnija i onoj dubljoj koju čitamo tek kad zastanemo. Tiha knjiga se čita sasvim polako i dugo se zadržava na jednoj stranici. Ako preskočimo jedan važan detalj u crtežu, možemo izgubiti nit priče a da toga nismo ni svjesni, kaže nam Ana.
Kako dalje dodaje, tiha knjiga namijenjena je djeci, ali čvrsto vjeruje da se u njima itekako mogu pronaći i odrasli.
Važnost čitanja i slušanja priča dokazana je već nebrojeno puta, a tiha knjiga omogućuje poseban kontakt djeteta i roditelja ili bilo koje druge odrasle osobe koja mu priča priču.
Dijete ili odrasli čitatelj je sudionik priče, on postaje narator koji radnju zapisanu u slikama prevodi na izgovorenu riječ. Zanimljivo mi je kako se razlikuju 'čitanja' tihe knjige i te izmjene u opisima i karakteristikama radnje i likova koju mali ili veliki čitatelji pridaju priči dok je pričaju.
Oni postaju autori, pripovjedači koji se služe svim alatima koji su im dostupni da bi tu priču i ispričali. Nitko od nas ne vidi, ne čuje, ne osjeća i ne čita jednako i u tome je divota tihe knjige, one ostavljaju tu mogućnost različitosti i što više potiče je i prihvaća kao jedinu istinu u tome trenutku. Tu je crtež glasan, dok su riječi tek šapat crteža. Tihim knjigama dajemo glas djetetu i u sigurnom prostoru knjige odnosno priče dopuštamo mu da izrazi sebe, napominje.
Ova vrsna umjetnica živi u Ogulinu, prostoru ispunjenom bajkovitošću koji mu je dala velika Ivana Brlić-Mažuranić, a ta se nota, kao i velika povezanost s prirodom, vidi i u Aninim autorskim knjigama.
Ono o čemu šutimo raste. Samo ono o čemu govorimo, u stanju smo transformirati.
Što ako? je tiha knjiga koja nam kroz formu fotoalbuma donosi priču o jednoj neobičnoj obitelji, odnosno obitelji u kojoj je dijete zapravo stablo. Kroz taj nadrealni i začudni element sam postavila jasno pitanje čitateljima: Kako bi se ponašali prema šumama/stablima da su one član naše obitelji? Sigurna sam da ne bi dopustili eksploatacije šuma i bez razmišljanja i nimalo poštovanja koristili šumu. Ono što je istina je da smo neraskidivo povezani sa šumom i uistinu u obiteljskom odnosu s njom; krenimo samo od kisika i disanja.
"Čuvarica stabla" je među finalistima za Nagradu Grigor Vitez" za 2023.
Mi izdišemo, stablo udiše; stablo izdiše, mi udišemo. Mudrost davnine je tu neraskidivost smjestila u Drvo života i mitološke priče u kojima je čovjek stvoren od stabla ili oblikovan od zemlje. Ispod tih riječi stoji da je šuma, zemlja naša obitelj. Isti smo u važnosti i magičnosti života. Čovjek se u jednom trenutku odlučio izdignuti i proglasiti se superiornom vrstom.
Čuvarica stabla je također knjiga koja ponovno priča o uništavanju prirode i našeg doma ističući pohlepu i još jasnije naglašavajući aroganciju čovjeka i kapitalističkog društva u kojem živimo, naglašava Ana koja zato djecu od malih nogu nastoji podučiti kao voljeti prirodu.
No Ana piše i crta i za odrasle. Uostalom, i Mali princ nas je naučio koliko su priče važne i za odraslu publiku. Nedavno je svjetlo dana ugledala njezina treća autorska knjiga naslova Mrak koja govori o strahu. Tekst i ilustracije zajedno pričaju poput dva glasa, onog koji dajemo na van i onog unutarnjeg koji osjeća svu silnu tih emocija. Knjiga umanjuje snagu straha samim time što je on izgovoren, umanjuje sram i osjećaj neuspjeha jer nad podsjeća da se svi nečega bojimo. Ona ima ulogu suočavanja, a time i olakšanja.
Ono o čemu šutimo raste. Samo ono o čemu govorimo, u stanju smo transformirati. Temelj i te knjige, kao i prve dvije, jest ljubav. Ljubav je uvijek ključ i odgovor. Prvenstveno mislim na ljubav prema sebi, a iz tebe ljubavi prema svijetu i ljudima i svem životu koji nas okružuje. Čini se romantičarski, jednostavno, izlizano, ali istina je da je to najteži zadatak koji stavljen pred čovjeka kao kreativno biće, kao stvaratelja, kao ljudsko biće, zaključuje Ana Salopek.
Sav njezin rad možete popratiti na njenim društvenim mrežama i mrežnim stranicama.
