„Čitati!“ kaže Mina čim otvori oči. Nasuprot njezinog krevetića polica je s brojnim slikovnicama i dječjim knjigama, baš tamo gdje su nekad stajale moje knjige dok je umjesto krevetića bio radni stol.
Naš jutarnji i večernji ritual jest čitanje slikovnica. Čita već dok je presvlačim ujutro, a nastavimo dok pijemo mlijeko. Ne znam točno kad nam je čitanje baš postao ritual, ali znam da sam joj slikovnice počela čitati već s njezinih četiri mjeseca, kad nije znala ni gugutati. Jednostavno sam je tako znala zabavljati, imitirajući glasove, izmišljajući scene.
I onda je jednog jutra nakon puno mjeseci rekla „Čitati!“
„Koju ćemo slikovnicu čitati sada?“ upitam je redovito.
Najčešće odabere onu koju smo već čitali nekoliko puta. Ponekad kad neku knjigu čitamo po prvi put, a njoj se jako svidi, moram je čitati zaredom po desetak puta. I dok je meni to dosadno već nakon drugog čitanja, shvaćam da ona tako mora čitati kako bi shvatila priču. Neke priče već obje znamo napamet. Ali ona ih opet traži.
Ponavljanje je majka znanja, govorili su nam u školi. Ponavljajte i naučit ćete. Istina. I kad učite plesne korake, i kad učite kuhati, sa sve više ponavljanja postajete sve bolji sve dok vam više ne trebaju instrukcije i recepti.
Često čitamo o dobrobitima čitanja kako bi djeca proširila vokabular i razvila slušanje. Pogotovo je večernje čitanje učinkovito jer djeca tako bolje pamte pročitano. Ista je stvar i s ponavljanjem.
Djeca nam pokazuju da uživaju u priči, ali isto tako i dalje uče o njoj kroz slike, riječi i interakcije. I doista, gotovo svaki put otkrijemo neki novi detalj, naučimo novu riječ, često to bude sinonim
U maloj dobi djeca vole ponavljanje jer ponavljanje je dio onog što djeca vole – poznate situacije. Kao što vole red i rutinu, tako vole ista lica koja svakodnevno viđaju (kada se npr. promijene odgajateljice ili prostorija u vrtiću, nastupi drama koja traje danima).
Mlađoj djeci trebaju dulje da dekodiraju informacije od starije djece, a jednako tako i da ih zaborave. I dok dijete od 1,5 godine otprilike pamti događaje unutar posljednja dva tjedna, dvogodišnjaci pamte događaje koja su se zbila posljednja tri mjeseca. Brzo se razvijaju.
Kako djeca učenja ponavljanjem?
Istraživanja su pokazala da se čitanjem iste priče četiri puta umjesto dva puta poboljšava točnost u reproduciranju aktivnosti kod 1,5-2-godišnjaka, a dupliranje izloženosti i video demonstraciji kod djece između 12 i 21 mjeseca povećalo je njihovo pamćenje ciljanih aktivnosti.
Ponavljanje čitanja iste slikovnice pomaže djeci da nauče nove riječi, posebice u dobi između tri i pet godina.
Ponavljanje olakšava usvajanje kompleksnih informacija tako da djetetu pruži više prilika da shvati informaciju, čime se dijete može fokusirati na različite elemente iskustva, ali i da djetetu pruži više prilika da postavlja pitanja i spaja koncepte zajedno s vama kroz dijalog. Mi ih koristimo i za „rješavanje“ određenih izazova.
Često čitamo o dobrobitima čitanja kako bi djeca proširila vokabular i razvila slušanje. Pogotovo je večernje čitanje učinkovito jer djeca tako bolje pamte pročitano. Ista je stvar i s ponavljanjem.
Primjerice, Mina je imala fazu kad je prolijevala vodu iz čaše. Jednostavno bi pila iz čaše i onda bi na kraju ostatak prolila. Kupila sam slikovnicu gdje je tema bila baš prolijevanje vode i ona je kroz priču o slonici koja prolijeva vodu naučila da nije lijepo prolijevati vodu.
Možda mislite da su slikovnice jednostavne, no one sadrže oko 50 posto više rijetkih riječi od udarnog TV programa, a i nekih razgovora studenata. Kad ste zadnji put u razgovoru s prijateljem spomenuli riječ žirafa?
Sljedeći put kad vas dijete zamoli da čitate opet istu priču, pokušajte se fokusirati na nešto novo u prepričavanju. Nemojte preskakati dijelove priče, jer djetetu treba cjelovita priča, a osim toga, sigurno će vam reći da ste nešto preskočili. Mijenjajte intonaciju glasa,koristite neke sinonime, povežite neki element s nečim drugim što je dijete iskusilo jer ćete time poboljšati djetetove kognitivne sposobnosti.
Jednom se fokusirajte na slike, drugi put na tekst ili pak pustite djetetu da ubacuje riječi. Ne forsirajte da nešto mora znati ili govoriti djetetu „To smo stoput već pročitali, kako ne znaš?“ već mu dajte neki hint. Ne zna li reći da je ta životinja na koju pokazujete „krava“, upitajte „koja ono životinja kaže muuu?“
Nudite različite vrste i tipove slikovnica, nekad mogu biti one s prozorčićima gdje djeca otkrivaju što je iza, nekad mogu biti glazbene, nekad pak s brojnim dijalozima i situacijama.
Bitno je da pustite dijete da bira, a vi mu servirajte uvijek svježi izbor.
