Danas najmoćnija žena svijeta i političarka bez premca, ljubiteljica kolača od šljive i strastvena zaljubljenica u nogomet, Angela Merkel u mladosti je za sebe imala druge planove – željela je postati znanstvenica.
Rođena na današnji dan 1954. u obitelji luteranskog pastora u zapadnom dijelu Berlina, Angela se vrlo brzo nakon rođenja preselila u njegov istočni dio.
Otac je donio takvu odluku dok su gotovo svi ostali činili upravo suprotno. I danas mnogi tvrde da je Angela oprezna u politici upravo zbog svog odrastanja kao istočnoberlinsko dijete, što je pokazivala već od ranih dana.
Pamti zgodu s nastavnog sata Tjelesno-zdravstvene kulture kada je kao devetogodišnjakinja bila paralizirana od straha na dasci za skakanje prije nego što je netom prije školskog zvona odlučila skočiti, nakon što je odvagnula sve točke za i protiv.
Takav analitički pristup situaciji zadržala je i tijekom studentskih dana kada je odlučila studirati fiziku te potom upisala doktorski studij u području kvantne kemije. U trenutku kada je radila u struci bila je jedina žena na Odsjeku za teoretsku kemiju na Istočnonjemačkoj akademiji znanosti.
Kada se pak krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća prijavila za mjesto asistentice profesora na inženjerskom fakultetu, svojevrsni uvjet bio je da se pridruži skupini Stasi, odnosno istočnonjemačkoj tajnoj policiji. Pod izlikom da je previše brbljava kako bi postala špijunka, Merkel je odbila taj posao, a time joj je bio zatvoren i posao asistentice.
No upravo joj je to odbijanje vjerojatno spasilo kasniju karijeru jer poveže li se danas njemački političar s organizacijom Stasi, smatra se nepogodnim za bilo koju visoku poziciju, a brojni koji su bili njegov dio morali su dati ostavku kada su informacije došle do javnosti.
U to je vrijeme bila udana za kolegu fizičara, čije prezime i danas nosi, no nakon četiri godine shvatili su da nisu jedno za drugo i rastali se. Tada je živjela u malom stanu, proživljavala svojevrsnu krizu, a nije pomoglo ni to što joj je navodno otac na sam trideseti rođendan rekao da očito nije stigla daleko u životu.
PROBUĐEN BUNT
Oporavivši se od razvoda i probudivši u sebi analitički bunt, Merkel se okrenula politici, a nakon pada Berlinskog zida postala je članica novonastale stranke Demokratski pokret.
Na prvim i posljednjim demokratskim izborima u Istočnoj Njemačkoj postaje glasnogovornica istočnonjemačke vlade, a na prvim općim izborima nakon ujedinjenja dvije Njemačke u prosincu 1990. izabrana je za zastupnicu u Bundestagu, odnosno njemačkoj inačici vlade.
Merkel je prva i jedina kancelarka u njemačkoj povijesti
Kada se pak njezina stranka Demokratski pokret ujedinila sa zapadnonjemačkom strankom Kršćansko-demokratska unija, za Angelu je to značilo preokret karijere – postala je ministrica za žene i mladež u vladi Heluta Kohla. To je bio prvi značajan korak prema svemu što će kasnije uslijediti.
Kohl je bio njezin mentor i u poslovnom i u životnom smislu. Uživala je njegovo potpuno povjerenje pa su je mediji godinama nazivali „Kohlovom djevojčicom“. No ta će djevojčica unijeti značajne promjene u svjetsku politiku, pa i javno istupiti protiv Kohla kada se pokazalo da je upleten u skandal s nezakonitim donacijama stranci.
Nekoliko godina kasnije postala je ministrica okoliša, zaštite prirode i sigurnosti nuklearnih reaktora, no i dalje je zagovarala prava žena i mladeži, što će se preslikati na njezinu čitavu kasniju karijeru.
Kada je pak 2005. postala prva kancelarka u njemačkoj povijesti i time ispisala stranice svjetske politike, jasno je rekla što joj je glavni cilj – unaprijediti njemačko gospodarstvo i smanjiti nezaposlenost. Kada je provedena anketa nakon njezinih prvih sto dana na vlasti, pokazalo se da ima najveći postotak potpore javnosti otkada se anketa uopće provodi.
NUŽNOST VEĆEG BROJA ŽENA NA ISTAKNUTIM POZICIJAMA
I time je ispisana povijest. U Forbesu je desetak puta bila proglašena najmoćnijom ženom svijeta, a našla se i na drugom mjestu popisa najmoćnijih ljudi svijeta (koji je uključivao i žene i muškarce), i to odmah iza Vladimira Putina, što je najviše mjesto na ljestvici koje je ikada postigla neka žena.
Godine 2015. časopis Time također proglasio ju je osobom godine, a na naslovnici je stajao naslov Kancelarka slobodnog svijeta. Otada je često bila opisivana kao vođa slobodnog svijeta.
No ona je itekako svjesna toga da je samo izuzetak te da je pred ženama još itekako dug put do ravnopravnosti.
Tijekom obilježavanja stote godišnjice pokreta sufražetkinja održala je vrlo moćan govor kojim je upozorila na to da je položaj muškaraca i žena još uvijek daleko od ravnopravnosti, unatoč tome što je ona na najvišoj poziciji na kojoj može biti žena u Njemačkoj.
Cilj mora biti jednakost i ravnopravnost, i to svugdje. Iako je tijekom desetljeća postignuto mnogo toga, to još uvijek nije dovoljno. Jedna lasta ne čini proljeće. Da, nitko se više ne smije kada djevojčica kaže da želi biti kancelarka, ali činjenica što sam ja na poziciji na kojoj jesam ne smije biti izgovor, rekla je tada Merkel dodajući kako u njezinoj vladi ima 30,9 posto žena, što je značajan pad u odnosu na mandat ranije kada ih je bilo 36,5 posto.
Svjesna toga što je sve morala proživjeti kao žena u profesiji koja se smatra dominantno muškom, uvijek je pozivala na nastavak feminizma, iako možda ne uvijek otvoreno.
Što god mislili o njezinim političkim odluka, jedno joj se mora priznati – utrla je put brojnim drugim ženama nakon sebe.
