Kad biste imali mogućnost izbora između dobivanja povišice ili smanjenja broja sati, odnosno jednog radnog dana manje, što biste odabrali?
Vrijeme je novac već je izlizana izreka, no stvarnost je takva da nam najviše vremena ponestane upravo kada pokušavamo zaraditi novac, pa vrijeme doslovno i postane novac. A onda se pojavljuje i klišej zapravo još istinitiji od ovog prethodnog – najvažnije se stvari ne mogu kupiti novcem.
Društveni kontakt, provođenje vremena s obitelji i prijateljima, uživanje u hobijima i vremenu samo za nas temelji su za osjećaj potpune sreće i ispunjenosti, a s pet ili više dana tjedno koje provedemo radeći, pogotovo uz radno vrijeme koje nam pojede i više od pola dana, za takve užitke i opuštanja ne ostane puno vremena, jedva stignemo obaviti i sve ono nužno.
E, sad, ne možemo bez odmora i slobodnog vremena, a ne možemo ni bez novca. Kada bi se pred nas postavila jedna od najzanimljivijih dilema – povišica ili radni dan manje, što bismo izabrali?
Na prvu i bez razmišljanja rekla bih da bi moj izbor bio kraći radni tjedan. Nekako sam se u životu uvijek vodila time da je moje mentalno i fizičko zdravlje na prvom mjestu i mnoge sam odabire podredila tome.
Ako se u nečemu ne osjećam ugodno i previše je stresno, čak i toksično, to nije pravi ni dobar put za mene, koliko god možda izvana izgledalo kao ispravna i logična odluka vrijedna žrtve i rizika. Je li to odabir lakšeg puta i ostajanje unutar zone komfora, ne znam.
Znam da mene stres i nervoza ne dovode ni do čega dobrog i da ću se uvijek odlučiti za neku nematerijalnu korist, a ne za materijalnu.
Prioriteti se brzo mogu promijeniti
Naravno, bilo bi licemjerno tvrditi da povišica nije bitna i da ne zvuči primamljivo. Plaća koja je dovoljno visoka da nam omogući normalan život, život koji nije samo preživljavanje, već ipak nešto barem malo više od toga, također je jako bitna stavka pri odabiru posla i svaki dodatni bonus ili povišica u nekim su životnim situacijama i okolnostima možda prijeko potrebni, pa bismo radili i dan više ako treba, samo da nam se ostvari i posloži ona stabilnost i sigurnost koju priželjkujemo i sebi i drugima.
Podatak koji me nedavno neugodno iznenadio, a iznijela ga je Svjetska zdravstvena organizacija, jest da glavni uzrok povreda ili zdravstvenih problema vezanih za posao nisu nesreće na radu, već dugo radno vrijeme. Srčani udar, moždani udar i mnoga druga nagla oboljenja mogu se pripisati radu previše dana zaredom bez slobodnog dana, previše sati dnevno.
Dakako, neće svaki prekovremeni rad uzrokovati bolesti, ali činjenica da prevelika posvećenost poslu može itekako utjecati na naše zdravlje još je jedan u nizu mojih argumenata zbog kojih bi se prije odlučila za slobodan dan više ili nešto kraće radno vrijeme nego za povišicu.
Da moje mišljenje možda i nije toliko popularno, dokazala mi je reakcija prijateljice koja me pogledala kao da nisam sva svoja i rekla: Pa povišicu, naravno. Dečko i ja se planiramo preseliti ove godine i početi zajednički život, naravno da bi mi povišica bila potreban vjetar u leđa, odmarati se stignem u penziji.
Svatko od nas ima drukčije prioritete i na iste stvari gledamo na potpuno različite načine. Jednako tako i jedna te ista osoba u različitim životnim periodima ima drukčije želje i prioritete, pa tko zna kako će moj odgovor izgledati za pet, deset ili za samo jednu godinu.
