U Zagreb je stigla Future Tense powered by Lürssen, prva poslovna konferencija usmjerena prema budućnosti poslovanja. U Mozak Event centru okupili su se govornici koji istražuju kako našu poslovnu budućnost, a mi smo razgovarali s Malene Rydahl, višom savjetnicom u BCG-u (Boston Consulting Group) i predavačicom na Sciences Po Parisu.

Malene Rydahl specijalizirana je za teme well-beinga i empatije, a u nastavku možete pročitati koja je to tajna sreće u poslovnom okruženju, ali i životu općenito.

Autorica ste triju bestselera, viša savjetnica, predavačica, bili ste u izaslanstvu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, istovremeno ste i ambasadorica dobre volje u Kopenhagenu i još mnogo toga. Koja uloga vam je najdraža i zašto?

Moje su uloge vrlo različite, ali rekla bih da sve služe istoj svrsi. Zapravo pokušavam svijet napraviti boljim mjestom radeći na međuljudskim odnosima i, naravno, sreći kao temi. Ono što me najviše zanima jest kako da postanemo sretni svi zajedno – znači ne na individualnoj, nego na kolektivnoj razini.

Što se tiče moje uloge autorice, moram vam priznati da baš i ne uživam u pisanju, što je možda malo čudno s obzirom na sve te knjige koje sam napisala.

Kad radim savjetovanje, dio sam pozitivne promjene i to me ispunjava. A biti ambasador dobre volje u Kopenhagenu mi je baš posebna uloga jer je to zapravo moj san iz djetinjstva.

Odrasli ste u Danskoj, ali već 30 godina živite u Francuskoj. Možete li opisati svoje djetinjstvo u Danskoj? Koje su razlike između danskog odgoja i odgoja u ostatku Europe?

Iznimno sam sretna i privilegirana jer sam dorasla u okruženju punom ljubavi, povjerenja i podrške. To je najveći dar koji sam dobila u svome djetinjstvu – osjećala sam se voljeno, sigurno i shvaćeno. Moramo biti svjesni da to ne dobije puno ljudi.

Odrasla sam u nešto tradicionalnijem okruženju. Otac je bio odvjetnik, a majka nije radila. Brat i ja smo, već kao jako mladi, imali točno određene obaveze. Primjerice, morala sam zalijevati biljke i iznositi smeće. Morali smo naučiti da naša mama ne služi obitelji, već svi radimo kao tim.

Kad sam imala samo 13 godina počela sam zarađivati džeparac, čistila sam urede. Dakle, sa samo 13 godina bila sam sposobna voditi cijelo kućanstvo. 

Mislim da je zdravo već s 13 godina naučiti što je odgovornost.

Je li to razlog zbog kojeg je Danska desetljećima najsretnija i najproduktivnija zemlja na svijetu?

Rekla bih da je najvažniji razlog povjerenje. Danci imaju najveću stopu povjerenja prema ljudima koje uopće ne poznaju. Osam od deset Danaca vjeruje drugoj osobi na ulici, što vam je 78 posto povjerenja. Prosjek u Europi je 25, a u nekim državama Afrike samo pet.

Jedan od važnijih razloga jest i školski sustav u Danskoj. Usmjeren je na poticanje djece da postanu ono što jesu. Mi cijenimo baš sve talente, bili oni mehanički ili intelektualni. A djecu učimo i emocionalnoj inteligenciji. Postoje tečajevi empatije koje djeca polažu već od šeste godine kako bi razumjela svoje emocije i emocije drugih.

U Danskoj ljudi vole plaćati porez koji je inače jako visok, ali treba napomenuti da su ondje razlike između najmanje i najveće plaće jako male.

Vaš posao se ponajviše se vrti oko empatije. Govorimo o sposobnosti razumijevanja i dijeljenja osjećaja s drugima. Koliko je empatija važna u privatnom i poslovnom životu?

Svatko od nas ima neki svoj skup vrijednosti i niz uvjerenja o svijetu, drugim ljudima i sebi. I zapravo nam je najvažnije dokazati da smo u pravu. Dakle, mi sami stvaramo neku svoju realnost temeljenu na osobnim uvjerenjima, a empatija je prihvaćanje i razumijevanje činjenice da i drugi ljudi to rade.

To je vrlo važna vještina da bismo funkcionirali kao društvo. Na primjer, ako dođem u Hrvatsku i ne potrudim se razumjeti ljude – moglo bi doći do kulturnih nesuglasica. Naravno, što smo više različiti, to je teže.

 

Primjerice, ljudi koji ne jedu meso mrze ljude koji jedu meso, a odličan primjer je i tema cijepljenja tijekom zdravstvene krize.

Svijet je postao tako radikalan i više ne postoji toliko tema o kojima bismo mogli razgovarati, a da se netko ne uvrijedi. Empatija je odgovor na to. 

Nije cilj pobijediti u nekoj debati, već razumjeti da smo svi različiti.

Tijekom godina ste razvili MR metodu koja učinkovito transformira tvrtke u okolinu u kojoj svi uživaju – i poslodavci i radnici. Možete li nam reći o čemu se točno radi?

To je rezultat desetogodišnjeg istraživanja i rada u ovom području. 2014. sam napisala knjigu i htjela sam je ugraditi u pragmatičan model. Srž ove metode jest izgraditi psihološku sigurnost unutar grupe i pojedinca.

A psihološka sigurnost znači da se usuditi postaviti pitanje, predložiti ideju, priznati pogrešku i jednostavno biti ono što jeste bez straha od osude. Četiri su glavna sastojka – samosvjesnost, razumijevanje vaših perspektiva, razumijevanje vaših vrijednosti i razumijevanje vaših sjena. Sjene su teorije Carla Junga o tome što mrzimo kod drugih ljudi. Kad to sve razumijemo, trebamo komunicirati, jer kako će ljudi znati što mislimo i osjećamo ako im to ne kažemo.

To smanjuje stres za velikih 70 posto. Kad imate samosvijest, empatiju i povjerenje, nedostaje vam samo još jedna stvar, a to je svrha. Odgovorite si na pitanje zašto ujutro ustajete iz kreveta. I njegujte sretne trenutke u životu.

Je li danas sve teže biti sretan? Mislite li da je ženama teže pronaći sreću?

Svijet se tako brzo mijenja, a muškarci danas imaju neke druge probleme. Mi smo sasvim neovisne i oni nam više ne trebaju u tolikoj mjeri. Ali kad govorimo o balansiranju između posla i obitelji, u tom je smislu ženama zasigurno teže pronaći sreću u poslovnom okruženju, ponajviše zbog tog osjećaja krivnje koji okolina nameće. Ti radiš, nisi doma s djecom pa onda nisi dobra majka. Zbog tih osuda koje su još prisutne, rekla bih da je ipak ženama teže.

U Hrvatskoj su plaće jako niske, a troškovi života jako visoki. Što biste poručili našim poslodavcima i radnicima?

Ovo je vrlo kompleksno pitanje. Važno je znati jesu li okolnosti poštene ili nisu. Primjerice, postoje situacije gdje poslodavci doista ne mogu dati više jer više neće biti održivi. S druge strane, ako nisu pošteni – sigurna sam da neće potrajati. Kad ljudi duboko osjećaju da je nešto nepravedno, tada nije održivo.

Što biste poručili mladoj osobi koja je nezadovoljna na poslu, a nije u mogućnosti otići?

Prije svega trebate shvatiti koja su vaša uvjerenja i vrijednosti. Zatim se trebate zapitati koju su vaša uvjerenja o tvrtki u kojoj radite. Postoje li situacije u kojoj su nadređeni ljubazni ili vas baš uvijek tjeraju da naporno radite i nikad vas ne pohvale? Možda postoje i situacije u kojima vam daju kompliment, ali vi to ne vidite i ne čujete jer to nije ono što pokušavate dokazati?

Promjena vašeg stava može promijeniti njihov stav.

Kad natjerate ljude da malo moderiraju ponašanje, brzo postanu sretniji i onda čuju komplimente i vide lijepu gestu.

Ako nemate izbora i ne možete otići – onda je puno bolje za vaše mentalno zdravlje da pokušate situaciju sagledati na neki drugi način. Možda je nadređen ili kolega koji vam stvara probleme bio nesretan u djetinjstvu pa je sada takav, možda možete sami sebi reći da ga ih gledate tih nekoliko sati, a zatim idete svojim putem.

Promjena vašeg stava može promijeniti njihov stav.

Malene Rydahl Malene Rydahl (Foto: PR)

Iben Dissing Sandahl Iben Dissing Sandhal: "Ključ je danske sreće u odgoju kojim generacijama dominira empatija i zajedništvo“ Dvoličnost Mračna empatija: Pet karakteristika ljudi koji suosjećaju s drugima i to koriste protiv njih Empatični ljudi po prirodi su velikodušni, otvorena duha i dobri slušatelji Upijaju tuđe emocije: Deset osobina zajedničkih empatičnim ljudima

 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju