Imate ljude oko sebe, možda imate i prijateljice s kojima pijete kavu, ali nemate onu jednu osobu kojoj ste ona prva koju se zove kad se dogodi nešto veliko, dobra ili loša vijest, ona koja zna vaše tišine, vaše strahove, vaše male svakodnevne pobjede.
S druge strane, ni vi nemate onu jednu osobu kojoj biste javili neku dobru ili lošu vijest, a imate golemu želju podijeliti to odmah s nekim.
Ta spoznaja može boljeti, pogotovo u svijetu koji idealizira ženska prijateljstva kao neraskidivu vezu u filmovima i knjigama.
Tiha usamljenost u društvu punom ljudi
Sociolozi i psiholozi već godinama upozoravaju na to da usamljenost nije isto što i fizička samoća. Možete biti okruženi ljudima, imati desetke poznanika i svejedno osjećati da niste nikomu zaista važni. To nije slabost, nego ljudska potreba za pripadanjem.
I to nije nimalo bezazleno. Istraživanje s Harvard T.H. Chan School of Public Health pokazalo je da osobe koje se kronično osjećaju usamljeno imaju 56 posto veći rizik od moždanog udara od onih koje se rijetko ili nikad ne osjećaju usamljeno.
Dakle, nije riječ samo o emocionalnom stanju, već o stvarnom utjecaju na zdravlje. Kad osjećate da niste ničija najvažnija osoba, vaš mozak i tijelo to doživljavaju kao signal da nešto nedostaje.
Niti jedna nije najbolja, ali sve zajedno tvore krug podrške
U djetinjstvu i ranim dvadesetima prijateljstva su gotovo simbiotička, sve se dijeli – od tajni do garderobe. Naprosto u vrtiću, školi ili na fakultetu provodite zajedno velik dio dana, a to neminovno utječe na jačanje odnosa.
No kako odrastate, život se mijenja. Poslovni, partnerstva, brakovi, djeca, selidbe, različiti ritmovi…
U zrelijim se godinama prijateljstva više ne događaju spontano. Sada itekako zahtijevaju trud, vrijeme i svijest.
To je nešto na što mnogi nisu spremni, a još je teže kada ste (gotovo) jedina u svom društvu koja nema muža i dijete. Koliko god da žudite za bliskim odnosima, naprosto nikada nikomu niste na prvom mjestu. I da, to može boljeti.
Međutim, to nipošto ne znači da nešto nije u redu s vama. To često samo znači da ste zakoračile u novu fazu života u kojoj odnosi više nisu centralizirani oko jedne osobe, nego se šire.
Psiholozi to zovu mozaikom podrške – mrežom različitih ljudi koji svaki zauzimaju svoju ulogu u vašem životu.
Možda jedna prijateljica zna vaše strahove, druga vaše snove, treća dijeli vaše interese.
Niti jedna nije najbolja, ali sve zajedno tvore krug podrške koji je ponekad stabilniji od jednog jedinog odnosa.
Kako promijeniti način na koji gledate prijateljstvo?
1. Odnose ne mjerite hijerarhijski
To što niste ničiji broj jedan ne znači da ste manje voljeni. Svaka osoba ima svoj ritam bliskosti, a odnosi su dinamični. Mijenjaju se onako kako se mijenjate i vi.
2. Njegujte prijateljstvo sa sobom
Kad naučite biti same sebi najbolja prijateljica te si pružiti razumijevanje, nježnost i podršku, više nećete tražite potvrdu izvana. Nježnost prema sebi postaje temelj za zdrave odnose s drugima. Koliko god ovo zvučalo kao klišej, činjenica je da smo mi jedina osoba koju ćemo imati do kraja života. Svi ostali su (najčešće) samo u prolazu.
3. Komunicirajte otvoreno
Ako želite dublju povezanost s nekim, pokažite to. Pišite, pozovite, budite inicijatorice. Većina ljudi misli da vam smeta ili da niste zainteresirani, ali otvorenost često pokrene upravo ono što vam nedostaje. To ne mora biti s nekim koga znate godinama; to može biti i s nekim koga ste tek upoznali u teretani, na tečaju jezika, tijekom šetnje sa psom…
Morate sami izaći u svijet i preuzeti inicijativu ako žudite za dubljim kontaktima. Jer kako bi inače druge osobe znale da je to ono što želite?
