Posljednjih se godina sve više postavlja pitanja kako uloga oca utječe na razvoj djeteta. On više nije samo „hranitelj obitelji“, dok je odgoj u potpunosti prepušten majci.

Očevi se, barem neki od njih, nastoje sve više uključiti u život svog djeteta, što je izuzetno važno za čitav njegov razvoj na svim poljima, čemu u prilog idu i brojne znanstvene spoznaje

Zato smo porazgovarali sa psihologinjom Antonijom Zrilić, koja ima višegodišnje iskustvo u radu s djecom te je ujedno educirala i u području direktivne i nedirektivne terapije igrom, kao i prvom stupnju transakcijske analize.

Kako nam kaže, a tome i sami svjedočimo, u prošlosti se različito promatralo ulogu oca i majke u odgoju djeteta. Majka je bila ona koja se brinula i odgajala dijete dok je otac predstavljao autoritet i brinuo se o materijalnoj sigurnosti obitelji. No danas se sve više naglašava važnost uloge oca u životu djeteta.

Prije svega, otac i majka predstavljaju model veze dviju odraslih osoba preko kojeg njihovo dijete uči kako da samostalno izgradi takav odnos. Znanstvenici (Olson i Gorall, 2003) navode da je dobra obiteljska kohezija od velike važnosti tijekom ranog razvoja djeteta. Otac i majka imaju različite pristupe u brizi za svoje dijete te na jedinstven način doprinose dobrobiti djeteta.

Majka ne može zamijeniti ulogu oca jednako kao što ni otac ne može zamijeniti majčinu ulogu u životu djeteta. Moglo bi se reći da je istodoban, a različit utjecaj oca i majke najpovoljniji za razvoj djeteta, ističe psihologinja.

Djevojčice i dječake treba odgajati na jednako podržavajuć način.

Uloga oca od presudne je važnosti za socijalni, emocionalni i intelektualni razvoj djeteta. Psihologinja napominje kako je utvrđeno da očeva uključenost povoljno djeluje na školski uspjeh i socijalne vještine, kao i da je manja vjerojatnost da će dijete razviti probleme u ponašanju.

POSTOJI LI RAZLIKA U GRAĐENJU ODNOSA S KĆERI I SINOM?

U literaturi se često navodi kako se odnos djeteta s ocem razlikuje ovisno o spolu, kao i da su razlike u socijalizaciji dječaka i djevojčica posljedica odnosa s ocem. Primjerice, očevi nagrađuju kćeri za iskazivanje tuge i straha, dok sinove obeshrabruju da izražavaju iste emocije.

Otac je model čije ponašanje dječak promatra i na taj način uči što je primjereno za njegov spol. Očevi često pokazuju negativne reakcije na ponašanja sinova koja smatraju feminiziranima Sinovi više očekuju od oca i imaju veću potrebu za njegovim prihvaćanjem.

Nadalje, kćeri imaju manje interakcija od sinova s očevima u djetinjstvu. Očevi provode više vremena u aktivnijoj i grubljoj igri s dječacima, dok su djevojčice zainteresiranije za pomaganje majci. Djevojčice više preferiraju ekspresivnu ulogu oca, dok dječacima više odgovara kombinacija ekspresivne i instrumentalne uloge kod oca, govori nam psihologinja, no napominje da djecu, neovisno o spolu, treba odgajati kao ravnopravnu te ih jednako poticati i osnaživati.

Veliku ulogu u tome kako će se razvijati odnos oca i djeteta ima i igra.

Prema riječima psihologinje, majke i očevi razlikuju se po načinu igranja s djecom. Majke više potiču igre pretvaranja, igre uloga, tihe aktivnosti poput čitanja, pisanja, crtanja i sl., dok očevi radije odabiru fizičku igru kao što su sportovi, „bacanje u zrak“ i slično.

Tijekom igre očevi su obično glasniji nego majke te potiču kompetitivnost i nezavisnost. S druge strane, majke potiču osjećaj sigurnosti. Tijekom igre očeva s djecom u ranoj dobi života posebno se potiče vizualno-motorička integracija, ali djeca uče napraviti balans između agresivnog ponašanja i poslušnosti.

Djevojčice se obično više žele igrati na mirniji način, suradničkim i pomagačkim aktivnostima, što odgovara načinu na koji majke pristupaju igri, dok dječaci radije biraju sportove i aktivnosti u kojima se natječu, što pak više očevima odgovora kod igranja, kaže.

KAKO FIZIČKA ILI EMOCIONALNA ODSUTNOST OCA UTJEČE NA DIJETE?

No nisu sva djeca te sreće da uživaju u onome što bi im trebalo biti zajamčeno rođenjem – toplina doma i pravo na igru s roditeljima. Čak i ako ne govorimo o jednoroditeljskim obiteljima, nego o obiteljima u kojima majka sve preuzima na sebe, dok se otac ne uključuje previše ili nimalo u odgoj te je na neki način i emocionalno odbacio dijete, posljedice koje će dijete osjećati mogu se protezati kroz čitav život, što pokazuje i praksa.

Odsutnost oca, fizička ili emocionalna, negativno utječe na djecu. Od treće godine života pa sve do puberteta postaje za dijete značajniji utjecaj roditelja suprotna spola.

Ako primjerice djevojčica u to vrijeme doživljava oca kao emocionalno nedostupnog, bez prisnosti i ljubavi, kasnije u životu može imati velike probleme u ljubavnim vezama pa, primjerice, neće moći vjerovati muškarcima.

Kod dječaka može biti izrazito velik problem ako u pubertetskoj dobi nemaju uključenog oca u njihov život, što također može rezultirati nekakvim emocionalnim poteškoćama: manjkom samopouzdanja, sklonosti prema rizičnim spolnim odnosima i seksualnim osvajanjima žena i slično, govori nam psihologinja.

KAKO SE OTAC OD PRVOG DANA TRUDNOĆE MOŽE UKLJUČITI U ŽIVOT SVOG DJETETA?

Da bi se sve to potencijalno izbjeglo te da bi dijete uistinu dobilo sve ono što mu je potrebno od oca, otac se baš kao i majka već od prvog dana saznanja o trudnoći mora početi pripremati na promjenu života.

Naša psihologinja dala je vrlo konkretne savjete kako se to može napraviti.

Otac može svakodnevno maziti trbuh svoje partnerice, pričati i čitati bebi. Naime, poznato je da bebe u trbuhu čuju zvukove koji dolaze izvan maternice. Također na taj način partnerica osjeća brigu i predanost svog partnera za dijete, ali i za nju.

Očevi mogu pokazati potporu partnerici tijekom trudnoće tako što će s njom odlaziti na ginekološke preglede na kojima mogu čuti otkucaje srca svoje bebe i vidjeti bebu na ultrazvuku.

Emcionalna ili fizička odsutnost oca može snažno utjecati načitav kasniji život djeteta u odrasloj dobi.

Nadalje, partneri se mogu zajedno uputiti na tečaj pripreme za porođaj i dojenje, pratiti razvoj bebe u trbuhu, proučavati literaturu, gledati edukativne filmove. U novije vrijeme sve više očeva iskazuje želju za sudjelovanjem na porođaju, što je vrlo pozitivno za odnos između budućih roditelja, ali i za njihovu roditeljsku ulogu.

Jednom kada se dijete rodi, majka je povezanija s djetetom i zbog dojenja, između ostalog. Međutim, to nije nikakva prepreka, a još manje bi trebao biti izgovor, da se otac od prvog dana ne uključi u bebin život. To je od presudne važnosti za razvijanje odnosa s bebom.

Povezivanje oca s djetetom nakon poroda ima veliku snagu i značaj za razvoj bebe, ali i za brojne ugodne emocije koje otac doživljava u tom procesu.

Otac se može na brojne načine uključiti u brigu o djetetu. Primjerice, može držati na rukama dijete, gledati ga u oči, dodirivati ga, pričati i čitati djetetu, uspavljivati dijete, može pomagati u presvlačenju i kupanju djeteta

Također, otac može prisustvovati i dok majka doji dijete i na taj način biti uključen. Od iznimne je važnosti da otac bude podrška majci tako što ju ohrabruje i osnažuje dok je umorna i iscrpljena.

Također, u ovom periodu otac može preuzeti veći dio kućanskih poslova kako bi rasteretio partnericu. Zaključno, pozitivan stav uz malo truda odličan je početak za povezujuće očinstvo, zaključuje psihologinja Antonia Zrilić, čije savjete možete potražiti i na njezinim službenim stranicama.

KAKO OČINSTVO ZAISTA IZGLEDA U PRAKSI?

Jedno je čitati savjete o tome kako pozitivno roditeljstvo treba izgledati, no sasvim je druga priča takve slučajeve i pronaći u svojoj okolini. Srećom, posljednjih se godina mijenja slika oca te je sve više njih uključeno u život svoje bebe od prvog dana, baš poput majki.

Jedan od njih je i Marino Manzoni, Hrvat s belgijskom adresom, suosnivač organizacije Daddyhood Europe i otac jednoipolgodišnje djevojčice koji je dao otkaz kako bi bio kod kuće i brinuo se o njoj dok njegova supruga radi.

Za njega je očinstvo jednako važno kao i majčinstvo.

Prisustvo oba roditelja u odgoju djetetu proširuje vidike. Iako roditelji mogu dijeliti jednake vrijednosti i dogovarati se o smjeru odgoja djece, uvijek se način odgoja dvoje ljudi barem malo razlikuje. Mislim da tate svojim opuštenijim pristupom odgoju stvaraju poseban prijateljski odnos sa svojom djecom. Barem je u mojem slučaju tako, govori nam Marino.

Ispričao nam je i kako izgledaju njegovi dani koje provodi s kćeri.

Ja kao tata imam opušteniji i avanturistički pristup odgoju te razgovaram sa svojom 18-mjesečnom djevojčicom kao ravnopravnim članom obitelji. Želim je svuda voditi sa sobom i već je sad imam potrebu naučiti svemu što znam te je uključujem u svoju svakodnevicu. Šalimo se, kuhamo zajedno, bavimo se sportom, istražujemo, obavljamo kućanske poslove itd. S druge strane, to je dobar balans supruginu pristupu, koji uključuje više rutine i planiranja u vezi djetetovih potreba, što je prijeko potrebno da bi stvari funkcionirale.

Gledati svoju djevojčicu kako raste je neprocjenjivo, kaže tata Marino.

Svjestan je i toga da ga je očinstvo u potpunosti promijenilo te se neizmjerno veseli svakoj novoj fazi odgoja svoje djevojčice, baš kao što ti to trebao svaki pravi tata koji zna koliko je važna uloga oca.

Vrijeme s njom je neprocjenjivo. Ne samo da ja promatram kako se razvija i uči iz dana u dan već i ja puno učim od nje. Učim kako biti strpljiviji, kreativniji, zabavniji. To su neke od vrijednosti koje sam bio pomalo izgubio i stalno sam negdje žurio. Dijete me naučilo da stanem i pogledam oko sebe, zaključuje tata Marino.

Tata Marino uživa u očinstvu
Tata Marino uživa u očinstvu (Foto: Privatna arhiva)

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju