Uoči Dana poezije odlučili smo podijeliti s vama priču o ''slučajnoj'' pjesnikinji koja svojim stihovima inspirira žene, a iskrenim emocijama koje dijeli sa svojim čitateljima potiče i druge da otkriju ono što već dugo skrivaju pod kožom. Martina Pavičić je žena, majka dvoje vrtićaraca i pjesnikinja kojoj je pisanje pjesama postalo terapija i čija je priča važna.

Galerija

Na Dan žena Avon je započeo s globalnom kampanjom MOJA PRIČA JE VAŽNA kojoj je cilj osnažiti žene i njihov položaj u društvu tako da jedna drugoj svojim pričama budu nadahnuće i inspiracija, i poziva sve nas da podijelimo svoju priču, da se ženski glas što glasnije čuje.

Nama je svakako inspiracija mlada perspektivna pjesnikinja koja svojim naizgled jednostavnim stihovima dira u dušu mnoge. Martina Pavičić radi kao dadilja te osmišljava i piše projekte za organizacije civilnoga društva, a u slobodno vrijeme trenutačno se bavi humanitarnim radom na području Banije.

Za Martinu je poezija sloboda i prihvaćanje, a zbog snažnih i iskrenih pjesničkih slika s temom ljubavi, duhovnosti i feminizma prihvatila ju je publika, ali i pjesnička elita. S nama je odlučila podijeliti svoju priču.

Martina Pavičić
Martina Pavičić (Foto: Nova Studio)


''Kada gledam svoj život unazad, mogu reći da sam imala kuću punu ljubavi. Moji roditelji bili su protestanti, pa je disciplina bila prisutna, ali ona godina koja me najviše izgradila jest godina koju zovem 'godina velikih gubitaka'. Te godine umrle su moja mama i moja baka, koja me odgojila. I onda mi se život sasvim promijenio, iz kuće pune ljubavi, obitelji i ljudi nastala je praznina'', priča Martina o događajima koji su joj kao desetogodišnjakinji stvorili traume koje su je izgradile i dale svojevrsnu otpornost na buduće događaje, odrastanje i život.

Iako smatra da oduvijek piše i u pisanju nalazi utjehu, poezijom se počela baviti nakon razvoda od supruga, s kojim ima dvoje male djece s razlikom od samo godinu dana.

''Počela sam pisati u srednjoj školi i to je bio moj oblik terapije. Pisala sam zapažanja i izmišljala nove likove i karaktere da ispunim svoj život. Poezija mi nikada nije bila privlačna, nije me zanimala, ali nakon velikih životnih brodoloma, gubitka obitelji, kako sam ja u jednom trenu nazvala svoj razvod, i velikih izazova s kojima sam se suočavala u to vrijeme, počela sam pisati svoje misli doslovno na Facebooku i dijeliti ih kao svoja promišljanja. U jednom trenutku ljudi koji su me čitali počeli su pisati kako pišem lijepe pjesme, ali ja stvarno nisam imala dojam da su to pjesme. Tek nakon nekoliko mjeseci shvatila sam da pišem pjesme i tako je počela moja avantura s poezijom. Otkrila sam novo mjesto utjehe, prijateljstava, ljubavi prema životu i novi način da izrazim sve ono što osjećam, a nije prikladno pojedinim životnim situacijama'', ispričala nam je Martina, majka dvoje vrtićaraca, kako je slučajno postala pjesnikinja koja do kraja godine planira objaviti svoju prvu zbirku pjesama.

Za Martinu je poezija sloboda i prihvaćanje.
Za Martinu je poezija sloboda i prihvaćanje. Foto: Nova Studio


Danas može sa sigurnošću potvrditi kako joj je poezija donijela neizmjernu slobodu u smislu da vidi koliko su njezine emocije prihvaćene i važne. Čitajući njezine misli odnosno stihove na društvenim mrežama, s vremenom su joj se počeli javljati drugi ljudi, druge žene koje su se našle u tim stihovima i počele joj pričati svoje priče, tražiti od nje savjet.

''Zapravo im je trebao kompas jer društvo oko nas sputava našu ženstvenost i emocije, a s druge strane imamo puno odgovornosti u životu, od posla do obitelji, djece… Meni je važno da mogu ispričati svoju priču, podijeliti s nekim svoje traume, svoja promišljanja i svoje sukobe. Naučila sam da u trenu kad sam se počela otvarati prema drugima, drugi su se počeli otvarati meni i nisam više bila sama, i nisam bila tolika izolirana, nisam se više osjećala usamljeno. I to je nešto što sam doživjela kroz poeziju. Stvorio se jedan unutarnji krug sličnih, toplih ljudi i to mi je vratilo povjerenje u svijet oko sebe i u ljude koje sad, sve više što vremena prolazi, više i volim'', priznala nam je Martina.

Ona se i sama uvjerila u ljekovitost i važnost dijeljenja iskustva, malih i velikih pobjeda žena od kojih je svaka priča inspiracija. Baš ono što Avon želi postići s najvećom svjetskom digitalnom galerijom priča, kako bi svima pokazao da su žene snažne, hrabre i moćne i da ih nikada ne treba podcjenjivati.

Martina Pavičić
Martina Pavičić Foto: Nova Studio

Priča može i treba biti nadahnuće i inspiracija za sve nas, za sve naše prijateljice, sve žene jer svaka priča pomiče granice i može promijeniti budućnost. Za svaku će priču Avon donirati jedan dolar dobrotvornim organizacijama koje podržavaju žene, i zato čekamo i tvoju u galeriji: www.watchmenow.avon.com

Tu ćete pronaći i Martininu priču jer i ona naravno sudjeluje u ovako velikom humanitarnom projektu koji podržava žene. Martina primjećuje i da se žene sve više pokušavaju otvarati kako bi pomogle drugima.

''Druge pjesnikinje i ja primjećujemo da se sve više žena odlučuje pisati i podijeliti svoje priče, i to dosta javno, kroz društvene mreže i ispričati svoju povijest svoje traume, izaći s nečim s čim su dugo morale živjeti pod kožom jer živimo u društvu u kojem imamo puno očekivanja od žene, a s druge strane mi ipak živimo u patrijarhatu, gdje su muškarci dominantni. Oni se nalaze u svim sferama moći u puno većem obujmu nego žene. Kada pogledamo samo situaciju u Hrvatskom saboru i zastupljenosti žena, vidimo da svi oni pokušaji puštanja žena na pozicije moći i dalje ne uspijevaju i zbog toga imamo još veću motivaciju pisati, pisati o drugim ženama, pisati o sebi, ispričati naše priče. I zapravo biti kompas mladim ženama, generacijama koje dolaze napraviti put. Da one mogu biti te hrabre, slobodne i nesputane žene koje mi nismo mogle možda biti s obzirom na vrijeme kada smo odrasle'', nada se Martina, koja bez obzira na sadašnje stanje vidi pozitivne pomake.

Martina Pavičić
Martina Pavičić Foto: Nova Studio

''Nepopravljivi sam optimist i zapravo se veselim budućnosti, veselim se dolasku odvažnih žena koje ne mare za zidove i čine ono što žele i ono što smatraju da je potrebno'', dodaje Martina i svima njima upućuje ove stihove:

Uvijek će postojati ceste
za koje ćeš misliti da ne vode nikuda,
ali mila, jednom kad dođeš do kraja,
sjeti se da si i ti jednom bila i kamen i list
i cesta koja ne vodi nikuda.

Doniraj svoju priču i pokreni promjenu!

Nova StudioSadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom AVON po najvišim profesionalnim standardima.