Međunarodni dan djevojčica obilježava se 11. listopada već osmu godinu zaredom s ciljem isticanja potreba i izazova s kojima se djevojčice suočavaju diljem svijeta, istovremeno promičući njihovo osnaživanje te ispunjavanje njihovih ljudskih prava. I ne, pritom se ne misli samo na njihovo pravo da imaju siguran dom, hranu, odjeću ili pak pristup obrazovanju – već i pravo da izrastu u samopouzdane žene čije je glas važan, čuje se i poštuje.

Upravo na ovaj dan objavljujemo otvoreno pismo mame Dine njezinoj sedmogodišnjoj djevojčici Marini koje ljepotu, zadovoljstvo i nagradu odgajanja djevojčica sumira na tako stvaran i dirljiv način.

Moja najdraža djevojčice,

kada si ušla u moj život, bila sam sretna, toliko dugo sam te željela da sam mislila kako je cijeli svijet moj. Mislila sam da sam najsretnija na svijetu, a zapravo me vrijeme demantiralo. Kako te sve više upoznajem iz dana u dan i rastem s tobom, tako mi je jasno da količina moje sreće zbog prilike da imam pokraj sebe takvo divno biće nije konačna. Ona je svakog dana sve veća, a moj ponos na to koliko si divna, pažljiva, dobra, nesebična i topla raste iz sata u sat.

Ponekad si brzopleta, ali si u isto vrijeme, već u svojoj sedmoj godini svjesna da čovjek raste i da se razvija te da nijedna naša osobina nije zadana zauvijek. Ponekad me ne čuješ kad ti nešto govorim, ali u isto vrijeme tako dobro osjećaš događaje i ljude oko sebe da me ostaviš bez teksta svojim komentarom i razumijevanjem.

Samopouzdana djevojčica "Ponosna sam na tebe!": 15 rečenica koje stalno trebamo govoriti svojim kćerima

Krenula si u školu i nisam se plašila, ne plašim se ni sada jer tebe isto ne plaše novi izazovi. Možda malo na početku, ali kada probiješ onu prvu barijeru odnosa s njima, prihvaćaš ih široka srca i otvorenih emocija. Važno da je ekipa tu. ;) I prihvatila si na kraju školu upravo tako. Kao novu priliku za stjecanje prijatelja, ne zaboravljajući pritom ni u jednom trenutku one stare za koje su te vezale emocije u vrtiću.

Pitaju me kakva sam ja bila tvoje dobi? Ne pamtim, imala sam brižne roditelje i obitelj, malog bracu kojeg sam neizmjerno voljela, dobru učiteljicu i najboljeg prijatelja. Ali kakva sam bila, zaista ne znam. Valjda kao i svako drugo dijete. No pamtim samo da su i meni, kao i tebi, emocije uvijek bile bitne.

Pokušavam te naučiti stvari iako vidim da ti mene ponekad učiš još bolje i više nego ja tebe. Osjetljiva si i prilagodljiva, skromna i iskrena. Ne znam koliko će se to promijeniti, ali ja ću te pokušati naučiti da lakše barataš svojim emocijama i da voliš sebe cijeli život. Da budeš samopouzdana i da imaš samopoštovanja. Da voliš samu sebe i da za svoje postupke u koje si sigurna ne tražiš potvrdu u drugima, pa čak ni u meni, nego u samoj sebi. 

Ja ću uvijek biti tu, kao podrška i rame za plakanje, ali ne očekujem nikada da ćemo se u svakom trenutku slagati jer, kako ti kažeš: 'I djeca nekada mogu biti u pravu.' I da voliš svoje tijelo, da se ne opterećuješ fotošopiranim slikama iz časopisa koje će ti iskriviti sliku o ženi. Ljepota je onakva kakvom ju prezentiramo, naučit ćeš to. I ako smo dobro i ako samo vjerujemo da izgledamo dobro, i drugi nas vide takvima. Jer svatko ima ono nešto, samo to ne smije skrivati od ljudi niti se plašiti samog sebe.

Slika tijela igra veliku ulogu u samopoštovanju Imate najvažniju ulogu: Kako pomoći djetetu da (za)voli svoje tijelo

To je ono što sam uz tebe zaista naučila. Promatrati svijet iz prizme 'odrasle' osobe ponekad je naporno i stresno. Ponekad i više nego što je potrebno. Stalni pritisak da usrećiš sebe, ali i sve oko sebe može biti zamoran. Zato se ponekad treba 'zaigrati' i odlutati u svijet mašte koji negdje putem izgubimo i za njega više nemamo vremena. Zato ponekad treba pogledati svijet iz dječje perspektive i onda postane sasvim jasno da nisu sve stvari toliko bitne koliko nam se čine. Da je život prolazan i brz i da treba uživati baš u ovom trenutku u kojem smo sada.

Biti mama, biti roditelj, najvažniji je posao na svijetu. I kada kažem ljudima da mi je jedino bitno da budeš zdrava, sretna i normalna, ponekad me ne razumiju. Ponekad mi ne vjeruju da ne maštam za tebe o nekim poslovima kojima ćeš se baviti niti putevima kojima ćeš ići. Za mene je svaki tvoj dan jedno divno čudo u kojem uživam. Nekada smo zajedno više, nekada manje, ali tvoj zagrljaj, tvoja ljubav, tvoj rast u svakom smislu ono je što me ispunjava srećom i zadovoljstvom. Pokušat ću biti najbolja mama što znam, biti tvoja podrška, ali i poštivati tvoju osobnost i tvoje izbore.

Hvala ti, ljubavi moja, još je puno izazova ispred tebe u životu, ali ja znam i vjerujem da ti to možeš svladati, da možeš naučiti kako se preskaču ili zaobilaze prepreke i kako se uživa u lijepim stvarima na svijetu.

Mama te voli i želi ti puno zdravlja i sreće.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju