Hormoni štitnjače T4 i T3 najmoćniji su regulatori metaboličke aktivnosti svake stanice u našem organizmu. Na još uvijek u potpunosti nerazjašnjene načine promoviraju rast i razvoj stanica, potrošnju energije, sintezu određenih proteina.
Hormoni štitnjače T4 i T3 imaju direktan utjecaj na rad srca, probavni sustav, a kod žena specifično i na regulaciju ciklusa.
U slučaju pada razine hormona (hipotireoze), aktivnost u svim organskim sustavima se usporava s posljedičnim osjećajem umora, malaksalosti, osjećajem hladnoće, pospanošću, izostankom ciklusa, padom libida. Kod više razine hormona (tireotoksikoze) dolazi do ubrzanog rada srca (u nekim slučajevima i aritmija), anksioznosti, bržeg umaranja, osjećaja vrućine i eventualno pojačanog znojenja.
Iz navedenoga se vidi da se radi o vrlo nespecifičnim tegobama koje mogu biti posljedica velikog broja patoloških stanja. Iz ovoga proizlazi da je od iznimne važnosti na kvalitetan način procijeniti radi li se uistinu o poremećaju u razini hormona štitnjače.
Kod procjene funkcije štitnjače prvenstveno se određuje razina tireostimulirajućeg hormona (TSH), kojeg izlučuje hipofiza koji visokom preciznošću kontrolira i po potrebi prilagođava funkciju štitnjače potrebama organizma. Iako TSH sam po sebi nije hormon štitnjače, značajno preciznije i, važno je napomenuti, kod gotovo svih bolesnika nam signalizira realno stanje funkcije štitnjače.
Veliki udio hormona štitnjače T4 i T3 je inaktivan iz razloga što se vezuje na proteine u serumu. Ova činjenica nam, bilo u ukupnoj koncentraciji ili u slobodnoj frakciji (FT4 i FT3), čini procjenu funkcije štitnjače isključivo po razini hormona izrazito nepouzdanom, prvenstveno zbog izrazito velikih individualnih razlika od bolesnika do bolesnika. Za razliku od toga, razina TSH se doima univerzalnom, tj. uz određene iznimke nam gotovo uvijek pokazuje realnu potrebu organizma za hormonima.
Kontrola hormona štitnjače svakako se preporučuje u slučaju pojave bilo kojeg simptoma od prethodno navedenih poput umora, malaksalosti, pojačanog osjećaja "lupanja srca", pojačanog osjećaja anksioznosti i poremećaja ciklusa.
Pregled specijalista je svakako indiciran u slučaju bilo kakvog poremećaja u razini hormona štitnjače i TSH, kao i u slučaju pozitivne vrijednosti antitireoidnih protutijela koji u slučaju pozitivnog nalaza ukazuju na autoimunu bolest štitnjače.
Posebnu pažnju treba posvetiti hormonima štitnjače tijekom trudnoće.
Razlog tome je što je posljednjih desetljeća ipak došlo do saznanja da u slučaju prisutnosti čak i blagog poremećaja razine hormona štitnjače može doći do višeg rizika od neželjenog ishoda trudnoće. Iz navedenog proizlazi da se trudnicama značajno češće uvodi terapija za štitnjaču, naravno uz češće kontrole hormonskog statusa nego je to uobičajeno.
Ipak, važno je napomenuti da je taj rizik zamijećen isključivo u tzv. patoloških trudnoća, dok kod urednih trudnoća do sada još uvijek nije znanstveno dokazan.
