Već 25 godina doktorica Željka Roje radi kao otorinolaringolog, a nedavno je izdala priručnik "Zajedno kroz dječju otorinolaringologiju", kojim je odlučila mladim roditeljima pomoći da prepoznaju kada je vrijeme za odlazak liječniku, a kada problem mogu riješiti sami ili ga spriječiti.

Govoreći o tome što ju je potaknulo na pisanje priručnika, objasnila nam je da je u svijetu napisano puno ambicioznih priručnika, ali ciljani savjeti o jednom malom segmentu prilagođeni lokalnim uvjetima i okolnostima, temperamentu i karakteru stanovnika uvijek nađu svoje čitače i slušače.

Zato sam prije puno godina napisala jednu malu knjižicu o bolestima uha u dječjoj dobi koju su najprije pročitale moje prijateljice i susjede koje nisu medicinarke i tek nakon što su one rekle da su sve razumjele i da bi puno manje puta hodočastile pedijatru da su sve napisano znale, priručnik je mogao u tisak. Pa drugu, pa treću knjižicu...

Na moje veselje, svaka je bila dobro primljena među roditeljima, svaku su navodili kao značajnu pomoć u svakodnevnom životu i logično je onda bilo da se sve (pa i još malo toga) poveže u zaokruženu cjelinu, priča dr. Roje, koja dodaje i da njezin priručnik ima posebnu vrijednost u vrijeme pandemije jer dobro upućeni roditelj, kaže, neće voditi dijete na hitne primjene u kliničke bolnice ili centre u kojima je zdravstveno osoblje već ionako preopterećeno COVID bolesnicima, neće riskirati zarazu ni sebe ni djeteta.

Povodom izlaska priručnika dr. Roje smo postavili nekoliko pitanja koja se tiču njezine struke. Korisne informacije koje je podijelila s nama pročitajte u nastavku:

1. Kada roditelji trebaju razmisliti o tome da potraže pomoć liječnika koji će ih onda potencijalno uputiti otorinolaringologu?

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i uočavaju promjene u njegovu zdravlju i ponašanju.

U načelu, svakog pacijenta, a posebno djecu valja promatrati u cjelini. Odaje li dojam bolesnika ili ne? To znači, ako npr. dijete ima začepljen nosić, curi mu, povremeno prokašljava, ali je pri tome veselo, ima dobar apetit, dobro napreduje u težini i psihofizičkom razvoju, dobro spava, naravno da mu ne treba nikakva posebna intervencija.

S druge strane, ako bilo koja smetnja remeti dijete u njegovim osnovnim funkcijama (spavanje, prehrana, igra), to je znak da se treba javiti liječniku odnosno specijalistu.

Zorno prikazano: dijete stalno hrče, ima prekide u disanju, budi se po cijelu noć, preznojava se, nemirno spava, škrguće zubima, teško guta krutu hranu... Prilično je jasno da ima problem mehaničke prirode s uvećanim tonzilama i trećim krajnikom i da treba pomoć otorinolaringologa u smislu kirurške intervencije.

2. Kada biste morali izdvojiti deset najčešćih problema kod djece u otorinolaringologiji, koji bi to bili?

-  poremećaj disanja tijekom spavanja
- učestale infekcije gornjih dišnih puteva
- alergijske bolesti gornjih dišnih puteva
- oslabljen sluh
- usporen razvoj govora
- učestalo krvarenje iz nosa
- dugotrajni kašalj
- smola u uhu
- strana tijela uha, nosa i grla
- ozljede glave i vrata.

3. Postoje li stvari koje roditelji mogu raditi da potencijalno spriječe neke probleme?

Naravno da postoje. Roditelji svojim ponašanjem daju primjer djeci kako čuvati svoje zdravlje. Ne možete djeci govoriti npr. peri zube, a sami to ne radite, ili jedi zdravo, a ti jedeš pizzu i hamburger svaki dan.

Roditelji ne smiju pušiti u prostorima u kojima borave djeca jer pušenje poražavajuće djeluje na sluznicu dišnih putova.

Moraju redovito provjetravati prostorije, voditi djecu van na igru, po mogućnosti u šetnje uz more zbog blagotvornog učinka vitamina D i morskog zraka na imunitet i integritet sluznice, jesti hranu bogatu mineralima, vitaminima i mikronutrijentima.

Zrak u prostorijama koje se griju mora biti vlažan. Što manje koristiti klima-uređaje jer oni djeluju po načelu isušivanja zraka. Kod djece koja imaju problem npr. začepljenog nosa provoditi redovitu toaletu i aspiraciju sekreta iz nosa. Ukratko, stil života često je taj koji određuje zdravlje vašeg djeteta.

4. Koliko se promijenila učestalost nekih bolesti iz vašeg područja u odnosu na vrijeme kada ste počeli raditi? Jesu li neki problemi, odnosno bolesti češće nego prije? Koji je uzrok tome?

U posljednjih 25 godina otkad radim kao otorinolaringolog izrazito je povećana učestalost alergijskih bolesti gornjih dišnih puteva (rinitis, sinuitis).

To odgovara trendovima u svijetu i općenitoj porasti alergijskih bolesti u svim dobnim skupinama. Vjerojatne hipoteze koje objašnjavaju taj porast jesu ekološka i higijenska hipoteza koja se naslanja na promjenu mikrobioma u crijevu novorođenčeta i dugotrajnog utjecaja na njegov imonosni sustav u kasnijem životu (npr. djeca čije majke u trudnoći uzimaju antibiotike, posebno u zadnjem trimestru, djeca rođena carskim rezom, djeca koja nisu dojena imaju veću učestalost alergijskog rinitisa i astme u školskoj dobi).

Na tom tragu poduzimaju se brojne mjere u smislu prevencije i osvješćivanja uloge perinatologa i javnog zdravstva u prevenciji alergijskih bolesti. Jako puno djece ima usporen razvoj govora pa dolaze na provjeru sluha. Sluh najčešće bude uredan, ali djeca imaju previše tzv. screen timea i gledanja u ekran i nemaju potrebu za komunikacijom.

5. Kako to da ste se odlučili napisati knjigu, odnosno priručnik za roditelje? Po vašem mišljenju, koliko jedan ovakav priručnik može pomoći roditelja u rješavanju nedoumica o zdravlju djeteta?

Oduvijek mi je bilo jasno da je edukacija najvažnija u prevenciji i liječenju bolesti. Ali edukacija se ne odnosi samo na medicinske profesionalce, već i na laike. Dugogodišnji rad s pacijentima (30 godina) otkrio mi je koliko ljudi malo znaju o zdravlju i bolesti u konkretnim situacijama.

Preplavljeni smo brojnim neprovjerenim informacijama dr. Googlea koje čitaju ljudi koji o tome još manje znaju. Upravo u tome i jest zamka koju je nužno preskočiti. A preskočiti se može samo jasnim javnozdravstvenim angažmanom, koji se i u ovo doba pandemije pokazao ključnim.

I zato nije dovoljno biti samo profesor na Medicinskom fakultetu i poučavati studente i medicinske sestre, već treba poučiti 'običnog čovjeka' kako se brinuti o vlastitom zdravlju i zdravlju svojih najmilijih.

Valja poučiti i farmaceuta koji je često prva crta bojišnice i osoba kojoj se obraćaju zabrinuti roditelji u želji da izbjegnu dugotrajno čekanje u ordinaciji i slično.

Do priručnika kojim doktorica Roje želi sve to postići možete doći putem ovog linka.