Sasvim je jasno, prehrana igra važnu ulogu u prevenciji nastanka karcinoma, ali i tijekom samog liječenja onkoloških bolesnika, kao i u periodu nakon terapije.
Oboljeli od karcinoma nerijetko su iznimno motivirani za promjenu prehrane te su skloni traženju "čarobnog rješenja" u vidu posebne antikarcinogene dijete.
Procjenjuje se da se čak polovica pacijenata okuša u nekoj od, u medijima, popularnih dijeta u nadi da će takva "specijalna dijeta" poboljšati ishod liječenja i spriječiti povratak bolesti.
U tu su svrhu trenutačno najpopularnije alkalna, paleo i ketogena dijeta, veganstvo te makrobiotika. Ovi obrasci prehrane, zasigurno nude određene prednosti, no nekritički pristup njima može učiniti više štete nego koristi.
Posebice je opasno ako se pacijent odluči samo za "posebnu dijetu" i odbije standardno liječenje. Ne može se dovoljno naglasiti da odgovarajuća prehrana može biti samo pomoć u liječenju, nikako zamjena, te koliko je važno savjetovati se s nutricionistom kako bi se prehrana prilagodila zdravstvenom stanju onkološkog bolesnika.
Alkalna dijeta preferira tzv. lužnate namirnice
Teorija iza alkalne dijete glasi da uzrok nastanka karcinoma leži u kiseloj okolini u tijelu, a da tu acidozu stvara hrana koja snizuje pH krvi, poput crvenog mesa i mesa peradi, ribe i plodova mora, jaja, procesiranih žitarica, kofeina i alkohola.
Suprotno tome, cilj je alkalne prehrane podizanje pH, što se postiže tako da 80 posto prehrane čine tzv. lužnate namirnice redom bogate mineralima kalcijem, magnezijem i kalijem. To su povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, ulja te "tradicionalne" žitarice poput zobi, kvinoje, amaranta.
U sklopu alkalne dijete sporna "kisela" hrana čini tek 20 posto prehrane.
Unatoč činjenici da se alkalna dijeta temelji na nizu namirnica bogatih hranjivim tvarima te da čak i preporuke za prevenciju karcinoma potenciraju pretežno biljnu prehranu, čvrstih znanstvenih dokaza u prilog alkalne dijete nema. Dodatno, osim što prateći ovu dijetu riskirate brojne nutritivne deficite, moguć je i nedovoljan unos proteina, čiji je povišeni unos inače iznimno bitan u prehrani onkoloških bolesnika. Imajući to na umu, neke stavke alkalne dijete mogu biti korisne za oboljele, no slijepo praćenje dijete može otežati liječenje i oporavak oboljelog.
Paleo dijeta nepravedno zapostavlja unos žitarica i mahunarki
Paleolitska prehrana ili prehrana spiljskog čovjeka pokušava replicirati prehrambeni obrazac ljudi prije pojave zemljoradnje i tehnologije, kada su se konzumirali voće, povrće, orašasti plodovi, meso i jaja, a žitarice, mahunarke, mliječni proizvodi, kao i prerađena hrana općenito, nisu postojali na jelovniku.
Zagovornici paleo dijete tvrde da čovječanstvo bilježi porast kroničnih bolesti, uključujući karcinoma, nakon poljoprivredne revolucije kada se promijenio obrazac prehrane.
Tvrdnje zagovornika paleo dijete treba uzeti sa skepsom, osobito ako znamo da se žitarice u Europi procesiraju i konzumiraju već više od 40.000 godina te da se ljudi prilagođavaju prehrani koja im je dostupna. U kontekstu karcinoma, iako postoje odrednice koje mogu biti korisne oboljelima, znanstveni dokazi u prilog paleo dijete oskudni su te se nepravedno zapostavlja unos određenih namirnica poput žitarica i mahunarki, koje imaju važnu ulogu u prehrani onkoloških bolesnika.
Ketogena dijeta kao potporna terapija kod glioblastoma
Ketogena dijeta koju krasi visok unos masti (više od 80 posto ukupne energije) te iznimno ograničen unos ugljikohidrata i proteina tema je brojnih studija u kontekstu liječenja karcinoma.
Teza je da stanice karcinoma ovise o glukozi kao izvoru energije te ketonska tijela koja nastaju kao posljedica ketogene dijete "izgladnjuju" karcinom i sprječavaju njegovo širenje. Sve je više kvalitetnih dokaza da ketogena dijeta, uistinu, može biti korisna, ali samo kao potporna terapija standardnom onkološkom liječenju te samo kod određenih vrsta karcinoma.
Najviše dokaza govori u prilog upotrebe ketogene dijete kod glioblastoma, agresivnih oblika tumora mozga, stoga sve više onkoloških centara diljem svijeta inkorporira ovu dijetu u protokole liječenja. Ipak, budući da ketogena dijeta nije opravdana kod svih vrsta karcinoma, prvo je potrebno provesti probir bolesnika koji bi eventualno mogli profitirati njezinim uvođenjem te izraditi individualan plan prehrane prilagođen bolesniku. Dijeta se uvijek provodi u suradnji sa stručnjakom koji će pažljivo pratiti njezinu sigurnost i uspješnost.
Veganstvo i makrobiotika - savjet nutricionista zlata vrijedi
Veganstvo bilježi sve veću popularnost, i to ne samo kod onkoloških bolesnika već i kod cjelokupne populacije. Sve je više saznanja o tome da veganski obrazac prehrane u djetinjstvu može smanjiti rizik od karcinoma u odrasloj dobi te se danas smatra dobrim zalogom zdravlja u budućnosti.
No odluči li se onkološki bolesnik za veganstvo uz standardnu terapiju, mora biti svjestan potencijalnih deficita - uz proteine, u vegana su kritični nutrijenti omega-3 masne kiseline, željezo, cink, jod, selen, kalcij, vitamin D i osobito vitamin B12, pa je dobro planiranje prehrane uz pomoć nutricionista neophodno.
Makrobiotika, koja u osnovi podrazumijeva značajan unos cjelovitih žitarica, u manjoj mjeri povrća, mahunarki i morskih algi, te tek povremen unos voća, bijele ribe, sjemenki i orašastog voća, postala je vrlo popularna nadopuna u liječenju karcinoma. I dok postoje određeni dokazi toga da makrobiotika može biti korisna u prevenciji nastanka karcinoma (osobito hormonski ovisnih karcinoma), nedostaje potvrda o tome da je ovakav prehrambeni obrazac koristan u samoj potpornoj onkološkoj terapiji.
Valja znati da ovakav način prehrane može lako dovesti do nedovoljnog unosa energije, proteina, kalcija, vitamina D, vitamina B12, željeza i cinka, a to može negativno utjecati na ishod liječenja, pa je ključno, u suradnji s nutricionistom, prilagoditi prehranu svakom pojedinom onkološkom pacijentu.
Onkološki bolesnici nerijetko se odlučuju za neki od u medijima popularnih prehrambenih režima, unatoč ograničenim dokazima o njihovoj učinkovitosti i sigurnosti. Na taj način bolesnik riskira nedovoljan unos energije, kao i brojne nutritivne deficite te time može smanjiti mogućnosti onkološke terapije.
Ako je želja pacijenta, uz standardnu terapiju, ipak se okušati u jednoj od popularnih dijeta, jedini je ispravni put savjetovati se s nutricionistom kako bi se dijeta dobrim planiranjem prilagodila nutritivnim potrebama oboljelog od karcinoma te redovito pratiti njegovo stanje da bi se na vrijeme prepoznala i ispravila eventualna pojava pothranjenosti.
