Sjećate li se dana kad su vaša djeca "preko noći" nekako odrasla?

Ustala sam u srijedu u 7:30, u naše uobičajeno vrijeme. Ušla sam u tvoju sobu očekujući da ćeš me dočekati snena u krevetu i da ćeš me kao svakog jutra pozvati da se dođem maziti s tobom dok smo još obje u pidžami.

No, ovo je jutro bilo drugačije...

Otvorila sam vrata sobe i ugledala jednu odrasliju djevojčicu od one koju sam sinoć stavila spavati. Već sam s ulaza primijetila da si koristila tutu koju smo ti ostavili pored kreveta ako osjetiš potrebu za piškenjem, a ne želiš nas zvati. Nekoliko dana ranije upiškila si se u krevet jer nas nisi htjela buditi, iako smo ti rekli da nama to ne smeta. Ali ti nas uvijek čekaš da dođemo po tebe u sobu.

Tuta je bila puna i osjetila sam ponos jer si sve sama obavila.

Rekla sam ti: Dobro jutro, sunce, a ti si uzvratila :Dobro jutro, mamice.

Već si sjedila na krevetu. Svjetlo pored kreveta bilo je upaljeno, a krevetić je bio pun igračaka s kojima si se u tišini igrala.

Tad sam vidjela da nemaš pidžamu. Umjesto nje na sebi si imala najdražu roza majicu na dinosaure i donji dio ružičaste trenirke. Sama si se presvukla. Moram ti reći da sam bila fascinirana. Znala sam da možeš sama odjenuti hlače jer si mi to pokazala već ranije, ali oblačenje majice prije ti je stvaralo probleme zbog rukava. Ne i jutros.

Tim više jer je odjeća koju si imala na sebi bila pospremljena, što znači da si pretraživala ladice kako bi se obukla.

Znam da ćeš jednog dana baš skroz odrasti i da ću se okrenuti u čudu kad se dogodilo da si preko noći odrasla

Poljubila sam te i rekla kako sam ponosna na tebe. Bila si sva važna, ali onako kul važna, kao da to sad nije nešto novo što znaš, nego si mi tek sad odlučila pokazati.

A ja znam zašto si baš danas odlučila napraviti sve sama.

Dva dana ranije bila sam na operaciji vida i ti si bila kod bake. Došla si tek sutradan i pričale smo o tome kako mama još malo slabije vidi i ne može se saginjati. Mazile smo se kad si mi rekla: Proći će to, mama.

A onda si me ujutro poštedjela saginjanja dok ti pomažem da se odjeneš. Nisam se ni sjetila fotografirati taj moment jer takve momente ne upropaštavaš radi fotografije, samo ih pamtiš.

Volim kako paziš na mene i tako malena. Volim gledati tvoje odrastanje. Učiš me kako biti sretna i s malim stvarima koje nam se događaju tijekom dana.

Znam da ćeš jednog dana baš potpuno odrasti i da ću se okrenuti u čudu - kad se dogodilo da si preko noći odrasla.

Ne postoje dobra i loša djeca, postoje samo naš ego i velika očekivanja