Očekuje se da budemo stalno dostupni, produktivni i motivirani, da se penjemo prema vrhu bez zastajkivanja. Pauze se u tome svemu percipiraju kao slabost, znak nesigurnosti ili čak lijenosti. U vremenu u kojem se rad gotovo poistovjećuje s identitetom, svaka stanka izaziva nelagodu, kao da je jedini prihvatljiv tempo onaj bez predaha.
No mlađe generacije sve više preispituju taj pogled na karijeru. Umjesto da "pregore" u dvadesetima i tridesetima, mnogi odlučuju stati, ne zato što im nedostaje ambicije, već zato što žele pronaći novu svrhu. I to čine sve češće, hrabrije i bez osjećaja krivnje.
Taj novi, svjesni pristup zove se mikro-mirovina – planirani predah od posla kako bi se putovalo, učilo, istraživalo ili jednostavno odmaralo.
Ulaganje u sebe
Ovakve kratke stanke između poslova postaju sve popularnije jer ljudima daju prostor da se usmjere na ono što im je u životu zaista važno. Umjesto da čekaju mirovinu kako bi ostvarili osobne snove, sve više ljudi bira živjeti ih sada, dok imaju energije, znatiželje i mogućnosti.
Mikro-umirovljenje nije odustajanje od karijere, nego ulaganje u njezin zdrav i dugoročan razvoj, ali i ulaganje u sebe i vlastito psihofizičko zdravlje.
Ono što je nekad bilo tabu, danas postaje znak zrelosti i emocionalne inteligencije. Ovakve pauze pomažu u borbi protiv izgaranja na poslu, vraćaju jasnoću i pomažu u ponovnom povezivanju sa samim sobom. I najvažnije, pokazuju da ne moramo birati između uspjeha i osobne sreće.
Možemo imati oboje, ali ponekad je za to potreban korak unatrag kako bismo kasnije mogli ići naprijed: snažniji, odmorniji i jasniji u svojim ciljevima.
Mikro-umirovljenje nije bijeg, već svjesna odluka da svoje vrijeme i energiju usmjerimo ondje gdje nas najviše ispunjavaju. U svijetu koji od nas traži da budemo stalno uključeni, možda je najveći luksuz znati kada se isključiti.
