Tena je bila prvo dijete s Downovim sindromom u Međimurskoj županiji koje je krenulo u jaslice i vrtić, a kasnije i sedmo dijete na području cijele Hrvatske koje je bilo uključeno u redovnu nastavu.
Njezina mama Marija, inače učiteljica matematike i razredne nastave te također velika kreativka, prisjetila se kako su izgledali početci s Tenom.
Tenu sam rodila s 33 godine, a tek sam na porodu saznala za dijagnozu. Nisu mi bile potrebne daljnje pretrage da bi mi se to potvrdilo jer mi je tada u susjedstvu živjela djevojčica s Downovim sindromom pa sam odmah prepoznala neke karakteristike. U jednom mi je trenutku bilo teško, ali ni tada, ni ikada kasnije, nisam na nju gledala kao na dijete s Downovim sindromom.
Gledala sam na nju kao na dijete koje je moje, s kojim se želim baviti i s kojim se volim družiti. Kći Sara, starija od Tene devet godina, rekla je, dok smo još čekali genetske nalaze za potvrdu: "Mama, zar je važno ako Tena ima Down ili ne? Mi ćemo je svejedno voljeti." Ta rečenica vodila me kroz sve izazove u životu, kaže nam Marija.
Samo najbolje za Tenu
I tako je i bilo. Kako Marijin suprug radi u inozemstvu pa je kod kuće mogao biti samo vikendima, Marija, Tena i Sara oduvijek su tijekom radnog tjedna bile pravi mali trio. Tena je već od treće godine posjećivala defektologa u Slovenskoj Bistrici, pa je zahvaljujući tome već i prije polaska u prvi razred znala slova i brojke.
Na nastavi je jako dobro reagirala na pitanja, no tada još nitko nije primijetio da ima problema s disleksijom i fokusiranjem, a mama Marija vjeruje da je uzrok tome hematom u mozgu nastao za vrijeme poroda.
Uz veliku podršku obitelji, koja je u početku potpuno sama financirala sve Tenine potrebe, pa čak i asistenta u nastavi, čemu se kasnije pridružila Udruga za sindrom Down Međimurske županije, Tena je uspješno završila osnovnu školu.
![]()
"Mama, zar je važno ako Tena ima Down ili ne? Mi ćemo je svejedno voljeti", rekla je sestra Sara.
Bilo je vrijeme za razmišljanje o tome kako dalje. Od programa koji su uopće bili ponuđeni djeci s teškoćama u razvoju, Tenina je obitelj odabrala smjer pomoćnog krojača u Gospodarskoj školi u Čakovcu, a kako kaže njezina mama, već se tada primijetilo da voli šivanje, da joj jako dobro ide i da zaista uživa u tome.
Carstvo jastučića koje oduševljava
Tada nije mogla ni zamisliti da će godinama kasnije njezini radovi privući tako veliku pažnju kao posljednjih dana. Naime, Tena je prvo počela šivati božićne i uskršnje ukrase za Udrugu za sindrom Down Međimurske županije, a nedavno je izrazila želju da bi opet nešto radila.
Malo sam razmišljala što bi to moglo biti i tako smo zajedno došle do ideje pamučnih jastučića u obliku oblaka i raznih životinja. Sve to radimo kao trio – ja krojim, Tena šije, a Sara pomaže s punjenjem. Tena je vrlo pedantna i samo joj treba napraviti liniju po kojoj će ona šivati. Može zašiti bilo što što joj se da u ruke. Izuzetno je precizna, govori nam mama Marija.
Jastuci su napravljeni od pamuka, a punjenje čini poliesterska antiasmatična i antialergijska masa. Mogu se prati u perilici rublja na 60 stupnjeva. Već se sada mogu kupiti preko društvenih mreža mame Marije, a u izradi su i Tenine stranice.
Također će biti dostupni na štandu na nadolazećoj manifestaciji Porcijunkulovo u centru Čakovca, gdje će se uz Tenine proizvode prodavati i nakit koji izrađuje mama Marija, ali i mala remek-djela koja izrađuje Sara – od nakita do mirisnih difuzora objedinjenih pod brendom O-glina.
Nema sumnje u to da je čitava obitelj kreativna, a veliko poštovanje i međusobna ljubav ono je što mami osmijeh na lice svima koji ih poznaju.
Sara i Tena izuzetno su povezane i to je predivno vidjeti. Imaju zaista poseban odnos. Tena je svima nama velika životna motivatorica, koja jako dobro iščitava energije ljudi. Jako dobro ukazuje na ono što je važno u životu, kao i na ono čime se uopće ne treba zamarati. To je naša Tena, zaključuje Marija Murk.