Tena je bila prvo dijete s Downovim sindromom u Međimurskoj županiji koje je krenulo u jaslice i vrtić, a kasnije i sedmo dijete na području cijele Hrvatske koje je bilo uključeno u redovnu nastavu.
Njezina mama Marija, inače učiteljica matematike i razredne nastave te također velika kreativka, prisjetila se kako su izgledali početci s Tenom.
Tenu sam rodila s 33 godine, a tek sam na porodu saznala za dijagnozu. Nisu mi bile potrebne daljnje pretrage da bi mi se to potvrdilo jer mi je tada u susjedstvu živjela djevojčica s Downovim sindromom pa sam odmah prepoznala neke karakteristike. U jednom mi je trenutku bilo teško, ali ni tada, ni ikada kasnije, nisam na nju gledala kao na dijete s Downovim sindromom.
Gledala sam na nju kao na dijete koje je moje, s kojim se želim baviti i s kojim se volim družiti. Kći Sara, starija od Tene devet godina, rekla je, dok smo još čekali genetske nalaze za potvrdu: "Mama, zar je važno ako Tena ima Down ili ne? Mi ćemo je svejedno voljeti." Ta rečenica vodila me kroz sve izazove u životu, kaže nam Marija.
Samo najbolje za Tenu
I tako je i bilo. Kako Marijin suprug radi u inozemstvu pa je kod kuće mogao biti samo vikendima, Marija, Tena i Sara oduvijek su tijekom radnog tjedna bile pravi mali trio. Tena je već od treće godine posjećivala defektologa u Slovenskoj Bistrici, pa je zahvaljujući tome već i prije polaska u prvi razred znala slova i brojke.
Na nastavi je jako dobro reagirala na pitanja, no tada još nitko nije primijetio da ima problema s disleksijom i fokusiranjem, a mama Marija vjeruje da je uzrok tome hematom u mozgu nastao za vrijeme poroda.
Uz veliku podršku obitelji, koja je u početku potpuno sama financirala sve Tenine potrebe, pa čak i asistenta u nastavi, čemu se kasnije pridružila Udruga za sindrom Down Međimurske županije, Tena je uspješno završila osnovnu školu.
"Mama, zar je važno ako Tena ima Down ili ne? Mi ćemo je svejedno voljeti", rekla je sestra Sara.
Bilo je vrijeme za razmišljanje o tome kako dalje. Od programa koji su uopće bili ponuđeni djeci s teškoćama u razvoju, Tenina je obitelj odabrala smjer pomoćnog krojača u Gospodarskoj školi u Čakovcu, a kako kaže njezina mama, već se tada primijetilo da voli šivanje, da joj jako dobro ide i da zaista uživa u tome.
Carstvo jastučića koje oduševljava
Tada nije mogla ni zamisliti da će godinama kasnije njezini radovi privući tako veliku pažnju kao posljednjih dana. Naime, Tena je prvo počela šivati božićne i uskršnje ukrase za Udrugu za sindrom Down Međimurske županije, a nedavno je izrazila želju da bi opet nešto radila.
Malo sam razmišljala što bi to moglo biti i tako smo zajedno došle do ideje pamučnih jastučića u obliku oblaka i raznih životinja. Sve to radimo kao trio – ja krojim, Tena šije, a Sara pomaže s punjenjem. Tena je vrlo pedantna i samo joj treba napraviti liniju po kojoj će ona šivati. Može zašiti bilo što što joj se da u ruke. Izuzetno je precizna, govori nam mama Marija.
Jastuci su napravljeni od pamuka, a punjenje čini poliesterska antiasmatična i antialergijska masa. Mogu se prati u perilici rublja na 60 stupnjeva. Već se sada mogu kupiti preko društvenih mreža mame Marije, a u izradi su i Tenine stranice.
Također će biti dostupni na štandu na nadolazećoj manifestaciji Porcijunkulovo u centru Čakovca, gdje će se uz Tenine proizvode prodavati i nakit koji izrađuje mama Marija, ali i mala remek-djela koja izrađuje Sara – od nakita do mirisnih difuzora objedinjenih pod brendom O-glina.
Nema sumnje u to da je čitava obitelj kreativna, a veliko poštovanje i međusobna ljubav ono je što mami osmijeh na lice svima koji ih poznaju.
Sara i Tena izuzetno su povezane i to je predivno vidjeti. Imaju zaista poseban odnos. Tena je svima nama velika životna motivatorica, koja jako dobro iščitava energije ljudi. Jako dobro ukazuje na ono što je važno u životu, kao i na ono čime se uopće ne treba zamarati. To je naša Tena, zaključuje Marija Murk.
