Kada je u pitanju postavljanje granica vlastitom djetetu, mnogi roditelji vrlo se teško nose sa zabranama, jednostavno zato što svome djetetu žele pružiti sve, nerijetko i ono što sami nikada nisu imali.
Zato je izgovaranje riječi "ne" nešto što ne bi željeli pretvoriti u dio svoje svakodnevice, no davanje svojevrsnih uputa djetetu o ponašanju nužan je i sastavni dio odgoja.
S time treba početi u ranom djetinjstvu (do šeste godine) jer tada djeca mnogo lakše prihvaćaju određena pravila nego kada su stariji. No korištenje negacija imat će suprotan učinak. Ako djetetu kažete da nešto ne smije, obično postižete upravo suprotno. Psihologija pokazuje da djeca lakše prihvaćaju pozitivne afirmacije. One podižu samopouzdanje i vjeru u sebe, pa dijete mnogo lakše radi ono što mu je rečeno na pozitivan način.
Uostalom, zapitajte se i kako biste vi reagirali da vam netko daje upute o tome kako trebate raditi. Biste li lakše prihvatili ono pojašnjenje koje u sebi uključuje pozitivne rečenice i smiren ton osobe koja govori ili nadvikivanje i zabrane koje uključuju negaciju?
Da bi se postigao pozitivan učinak u odgoju i da bi se držalo postavljanja određenih granica, nužno je izbaciti riječ "ne" iz roditeljskog rječnika i okrenuti se drugim metodama koje će dugoročno imati pozitivne posljedice, čak i u odrasloj dobi sadašnjeg djeteta.
Naime, tako će djeca učiti kako se zauzeti za sebe, kako svladati prepreke koje će se prije ili kasnije naći na njihovu putu, kako se nositi s time kada se situacija ne odvija onako kako bi on željeli i kako voditi računa o osjećajima i postupcima drugih.
Osim toga, kada djeca imaju jasno postavljene granice, osjećaju se sigurnije, polako preuzimaju veću osobnu odgovornost te ujedno imaju iskreniji odnos s roditeljima.
Evo kako se to može učiniti na nekoliko načina.
1. Koristite ja-poruke
Tzv. ja-poruke jedna su od najučinkovitijih metoda odgoja i dio pozitivnog roditeljstva. Te se poruke usmjeravaju na ponašanje, a ne na samo dijete kao osobu, te mu daju do znanja kako se vi osjećate kada ono radi nešto što se smatra neprimjerenim.
Ja-porukama ne ugrožavamo dijete, nego mu dajemo do znanja da njegovo ponašanje nije u redu, a ne da on sam ne valja.
Primjerice, nađemo li se u situaciji u kojoj dijete odbija napisati zadaću, ne bismo smjeli vikati na njega i govoriti mu da je u kazni ako je ne napiše ili da će biti najgori u razredu. Naprotiv, trebalo bi reći nešto ovakvo: "Tužna sam kada ne pišeš zadaću. Bojim se da će ti pisanje zadaće stvoriti probleme s učiteljicom."
Ili, ako dijete ne želi pospremati svoj kutak za igračke ili svoju sobu, ja-poruka može glasiti ovako: "Primijetila sam da ne pospremaš svoje igračke, a dogovorili smo se da hoćeš. Kada to ne napraviš, čini mi se da me ne poštuješ."
2. Pokažite im kako se što radi
Ako vaše dijete, primjerice, mahom ruši sve igračke pred sobom, nećete postići pozitivnu promjenu ako mu kažete da se to ne smije ili da se to tako ne radi.
Umjesto toga odvojite pet minuta i sami mu pokažite kako se to radi. Primjerice, pokažite mu kako se od kockica može napraviti kuća, kako treba pospremiti medvjediće, kako treba oprati zube i slično. Djeca uče prema modelu, pa će pokazivati onakvo ponašanje kakvo nesvjesno upijaju od ljudi oko sebe, napose roditelja. Budite mu primjer.
3. Predložite mu druga rješenja
Nalik tome da djeci budete primjer jest i to da mu ponudite različita rješenja od onoga što trenutačno radi, ako je takvo ponašanje nepoželjno.
Ako dijete, primjerice, počinje čupati cvijeće, ukažite mu na to da postoji drugačiji način brige za biljke. To ujedno može biti sjajna prilika da dijete samo otkrije što sve može i kako njegovi postupci utječu na svijet oko njega, kao i za razvijanje empatije prema drugim živim organizmima.
Kako bi dijete shvatilo važnost biljaka u našim životima u predškolskoj dobi, možete s njime zasaditi određenu biljku i promatrati kako se razvija (zasadite je u prozirnu posudicu kako bi dijete moglo pojmiti razvoj korijena).
Jednako vrijedi i ako dijete čupa za rep kućnog ljubimca. Ukažite mu na to da su životinje živa bića koja trebaju našu pomoć.
4. Izbjegavajte usporedbu s drugom djecom
Kada pokušavate svome djetetu postaviti jasne granice, najgore što možete napraviti jest to da ga uspoređujete s drugom djecom, neovisno o tome radi li se o braći i sestrama ili djeci iz vrtića.
Svako je dijete jedinstveno i ono toga mora biti svjesno. Ako mu počnete govoriti da se nešto ne smije raditi na određeni način i neka samo pogleda kako to radi njegov brat, sestra ili prijatelj, postići ćete samo narušavanje djetetova samopouzdanja i stvaranje osjećaja da nije dovoljno dobro, što će posljedično dovesti do još većeg neposluha u želji za traženjem pažnje.
Uvijek dijete gledajte kao zasebnu jedinku koja ima vlastiti put razvoja i otkrivanja svijeta oko sebe.
5. Dobro ponašanje nagradite, ali ne uvjetovanjem
Rečenice poput "Ako ne pospremiš sve svoje igračke, nećeš dobiti sladoled" potrebno je izbjegavati. Ne samo da takvo nagrađivanje pozitivnog ponašanja može rezultirati problemima u odnosu s hranom u odrasloj dobi nego i djetetu šalje poruku da je dovoljno dobro za nešto samo ako se ponaša na određeni način.
Da, dobro ponašanje treba nagraditi, ali nikako hranom ili uvjetovanjem. Umjesto toga, ako vidite da se dijete loše ponaša, naprosto izbjegnite odlazak u park ili drugu omiljenu aktivnost.
Ako ta aktivnost izostane dva-tri dana, dijete će to primijetiti i ako vas upita zašto je to tako, možete mu objasniti da je na to utjecalo njegovo ponašanje.
S druge strane, ako se dijete ponaša vrlo dobro, nagradite ga igrom, odlaskom na igralište ili posjetom prijateljima, te mu tek na licu mjesta pojasnite da je to nagrada za dobro ponašanje.
