Hvala svima koji su glasali i hvala im na tome što su prepoznali značenje udruge Mali zmaj. Volonterski Oskar priznanje je za moj minuli rad, ali ne osjećam to kao nekakvu nagradu ili kao nešto jako bitno. Primivši nagradu, osjećala sam se ponosna na sebe i svoj rad, ali i na Malog zmaja. U tom času kroz glavu mi je prošlo, 'da nema donatora, Malog zmaja, sve te dječice za koju se moramo brinuti, ja ne bih bila tamo u tom trenutku'. To je sve zajednički trud koji je meni pomogao da budem dio Volonterskog Oskara, kaže gospođa Viktorija Petek, koja već četiri godine volontira u Malom zmaju kao voditeljica skladišta humanitarne pomoći i koordinatorica volontera za taj dio aktivnosti. U 2020. godini volontirala je 588 sati.
Kad vidiš da razveseliš nekoga, a da se to od tebe ne očekuje, bude ti toplo oko srca
Ta 70-godišnjakinja svojim optimizmom, životnom energijom i susretljivošću privukla je u udrugu brojne nove volontere te obavlja velik posao uspješno komunicirajući i surađujući s donatorima i velika je podrška korisnicima udruge. Unatoč godinama i zdravstvenim poteškoćama gospođa Viktorija ne ustručava se prihvatiti niti jednog fizičkog ili intelektualnog zadatka.
Volontirati je počela sasvim slučajno, ali, kako kaže, ispunilo joj je život. Nakon što je otišla u mirovinu, brinula se o dvije unuke, što god je trebalo, baka je bila tu za njih, ali kako su unuke postale veće, baki se pojavio višak vremena. Vidjela je da udruga Mali zmaj traži volontere i pomislila je 'pa možda bih ja to mogla'.
VOLONTIRANJE POMAŽE I U BOLESTI
Kada mi je muž, koji je bio dijabetičar, preminuo, nije da sam bila izgubljena, jednostavno sam osjetila da je volontiranje u Malom zmaju upravo ono što mi treba, iako nikad prije nisam volontirala. Okidač je bila još jedna stvar. Odgajana sam tako da treba pomagati drugima, stvar je bila u tome da sam i ja u jednom momentu dobila podršku, priča gospođa Viktorija, kojoj je bio dijagnosticiran rak dojke. Prošla je operaciju, kemoterapije i zračenja i uspješno se oporavila.
Operirana sam u Klinici za tumore i od liječnika sam dobila sve što treba i svaka im čast, prekrasni su bili. No kad sam izašla iz bolnice, nisam mogla kontaktirati nikoga iz moje sredine a da je sam prošao to iskustvo. U tom trenutku osjetiš se slab i nemoćan.
Malo sam gledala po internetu i otkrila udrugu Sve za nju. Nazvala sam ih i zakazala termin za razgovor u kojem sam saznala jako puno toga što nisam znala i što nije napisano jer to je iskustvo žena koje su to proživjele, one su me uputile i pomogle s te psihološke strane.
Nakon bitke s rakom dojke rekla sam ovako: ako je dragi Bog meni pomogao da mi produži život, pa hvala mu na svakom novom danu, zašto ja sad ne bih svoje vrijeme podijelila s nekim drugim, za nešto korisno, priča.
Ubrzo nakon toga postala je dio Udruge Mali zmaj, koja ima oko 90 volontera, od kojih su neki stalni, a neki dolaze povremeno pomagati kod većih akcija. Trenutačno skupljaju donacije za poštarine za pakete koji će se slati djeci za božićne i novogodišnje blagdane, a u tijeku je i akcija "Doniraj hranu - uzmi knjigu". Naime, Mali zmaj dobio je nekoliko tisuća novih knjiga iz jedne knjižare koja se zatvorila. Dio su podijelili svojim korisnicima i drugim udrugama, ali je dosta još ostalo. Kako je njihovim korisnicima najpotrebnija hrana pokrenuli su inicijativu "Doniraj hranu - uzmi knjigu". Svi su dobrodošli da donesu trajne namirnice, materijal za pripremu kolača i slatkiše i odaberu za sebe ili nekome za poklon, knjigu/knjige koje su im zanimljive, na adresu udruge Našička 3 (kod Jarunske tržnice), u radnom vremenu udruge, od ponedjeljka do četvrtka od 15 do 20 sati.
Ova je godina bila jako plodna kad je riječ o donacijama. Sva pomoć prešla je milijun kuna, ističe gospođa Viktorija, a to govori da su se pojedinci, trgovačka društva, tvrtke i ostali donatori u doba pandemije još više senzibilizirali.
Svaka od oko 150 obitelji s ukupno oko 400 djece, korisnika udruge iz cijele Hrvatske, ima pravo jednom mjesečno dobiti paket hrane i dvaput mjesečno mogu se javiti za potrebe odjeće, obuće, školskog pribora, igračaka i ostalih stvari koje dobivaju od donatora. Donacije se skupljaju i za školske užine, plaćanje prijevoza za učenike, pa i opremanje domova korisnika, od kojih mnogi žive u izrazito skromnim i neprikladnim uvjetima.
Svako dijete dobije poklon i za rođendan, a ti darovi drže se u sobi udruge zvanoj Vila Rođendanka prije nego što odu na adresu slavljenika. Donator, koji su za rođendanske darove uglavnom pojedinci, odluči kojem djetetu želi dati poklon, ali donator i dijete nikad se ne povezuju u smislu da se upoznaju.
Donator može znati broj pod kojim se dijete vodi u udruzi, koliko ima godina i je li muško ili žensko. Kad od djeteta dođe pismo zahvale, proslijedi se donatoru. Želje djece su različita, većina ih za rođendan želi dobiti odjeću, dok su za blagdane tražili bilježnice, knjige, playstation, mobitel, klizaljke, bicikl, nogometnu loptu…, priča gospođa Viktorija, koja je ovo ljeto s jednom grupom djece išla i na ljetovanje te su proveli tjedan dana u Grožnjanu. Imala je zadovoljstvo prije mjesec dana s još jednom volonterkom obići osam korisnika udruge u Osijeku, Čepinu, Bijelom Brdu i drugim dijelovima Slavonije. Svakoj obitelji odnijele su paket hrane s namirnicama koje je obitelj naručila i računalo za dijete.
Odgajana sam tako da treba pomagati drugima, stvar je bila u tome da sam i ja u jednom momentu dobila podršku
Sa svakom obitelji malo smo porazgovarale i to mi je opet bilo jedno novo iskustvo, kaže. Otkako joj je suprug preminuo, gospođa Viktorija živi sama, ali uz udrugu Mali zmaj i pomaganje drugima nikada se ne osjeća usamljeno.
SVE SE STIGNE, PA I VOLONTIRATI
Kad razgovaram s korisnicima telefonom, nikad se ne predstavim s imenom. Ja sam volonter iz Malog zmaja i to njima sve kaže, imaju povjerenja reći mi sve. Ja njima kažem, 'vi mene ne vidite, ja vas ne vidim, slobodno sve recite, a ja ću zapisati'. Nekoga tako razveseliš sa sitnicom, a ništa me to ne košta. A znate što, kolo sreće se okreće, nikad ne znamo tko može biti na dnu, a tko će se popeti na vrh.
Jedan sam ne može puno toga napraviti, ali kad se svi dobro organiziramo, onda se može sve. U udruzi je još žena s kojima radim i koje su predivne osobe, kao i naša predsjednica Martina Leopold,kojoj je ova udruga život i njezino dijete. Nju se u svakom trenutku može nazvati, pitati, zamoliti, svakome izađe u susret, priča dobitnica Volonterskog Oskara, čija priča i druge potiče da počnu volontirati.
Sin mi je baš rekao da ga je kontaktirala jedna gospođa s Knežije da će doći i pridružiti se našem timu. Ako moja priča potakne barem nekog da počne volontirati, pa meni će biti drago. Kad bi me netko pitao kako da provede svoje slobodno vrijeme, ja bih mu predložila da pokuša volontirati, bilo gdje jer sve se stigne. Ja stignem i hodati, i otići malo u crkvu, i plivati kad je otvoren bazen na Mladosti.
I ne samo to, gospođa Viktorija jednom godišnje s molitvenom zajednicom svetog Josipa iz svoje župe pješači do Karlovca, što je također posebno iskustvo.
Ne mislim da je to nekakva žrtva, jedino mi je žao što sam sad, gdje god se pojavim, skoro uvijek najstarija. Žao mi je što se to sve nije dogodilo prije jer bih onda mogla misliti da ću to duže moći raditi.
Ali opet, hvala Bogu na svakom danu jer to je prilika da učiniš nešto dobro. Kad vidiš da razveseliš nekoga, a da se to od tebe ne očekuje, bude ti toplo oko srca. Često ovo što radimo u Malom zmaju bude emotivno, ali plačeš kad te nitko ne vidi, kaže volonterka godine Viktorija Petek.
