Dizajnerica Valentina Pliško otkrila nam je da se radi o heklanoj čipki. Cijela ideja korištenja čipke na kostimima inspirirana je istarskim čentrinima, ali i činjenicom da je Hrvatska kultura bogata čipkarstvom, a posebno – bakinim tabletićima.
Tabletići nas vraćaju u prošla vremena kada su oni bili najpoznatiji ukras u domovima. Stavljali smo ih na velike televizore, komode, ormariće i stolove, a u imućnijim obiteljima su čak bili dio miraza.
Kako bismo saznali ponešto o tabletićima i heklanju, razgovarali smo s Adrianom Meglaj, certificiranom instruktoricom pletenja i kukičanja iz zagrebačke škole O'pleti. Adriana nam govori da na njezinu radionicu dolaze razne dobne skupine – od baka pa sve do unuka, a u njihovu se društvu katkad nađe i pokoji muškarac.
Koja je glavna razlika između pletenja i heklanja?
Malo ljudi zna razliku između heklanja i pletenja, tako da je meni prvi cilj svakom tko se prijavi na moju radionicu razjasniti o čemu se zapravo radi, govori Adriana i objašnjava glavnu razliku.
Pletenje se radi s dvije igle – osim ako se ne plete u krug pa vam treba pet igala. Elementi kojima se proizvodi ploha su konstantno pridržani iglama i samo se premještaju s jedne igle na drugu sve dok ne odlučite da je gotovo.
Kod heklanja imate konkretan i samoodrživ komad, bez obzira hoćete li u nekom trenutku prekinuti nit završiti heklanje. Hekla se jedna kukica i radi se s jako tankim koncem i kukicom. Mladima uvijek želim objasniti da heklanje nije samo bakin mali stolnjak, ono je puno više od toga, objasnila je.
Pošto su tabletići ponovno u modi, Adriana je u svom izlogu na adresi Ulica Republike Austrije 31 u Zagrebu pripremila pravu podršku Lasagni. Postavila je bubnjeve s tabletićima, a nastao je čak i primjerak s likom mačka Stipe.
Za izradu jednog takvog primjerka, govori nam, potrebno je oko pet sati heklanja.
Naravno, ako se fokusiram samo na to – može to biti i puno brže, ali obično heklamo uz televizor ili razgovor. Ako se element radi s tankim koncem i kukicom treba pet do šest sati, ali ako uzmete deblju nit, primjerice od pet milimetara, trebat će puno manje vremena.
Mnogi na radionicu heklanja dolaze kako bi se opustili pa smo upitali Adrianu je li to glavni cilj i kod njezinih polaznika.
Pletenje i kukičanje su zapravo kao vožnja. Treba puno vremena da prestanemo razmišljati o tome što radimo. Primjerice, da ne razmišljamo kako trebamo promijeniti brzinu, već to radimo automatski. Tek nad naučimo vještinu i počnemo to raditi bez razmišljanja, možemo govoriti o toj katarzi, govori.
Kako su zapravo nastali tabletići i čemu su služili?
Tabletićem se naziva bilo kakav ručno izrađeni pokriv za namještaj. Nastali su tako da se smanji potreba za brisanjem prašine, odnosno za pranjem nekih dijelova namještaja.
Zato su tradicionalno postavljeni na rukohvate ili naslone fotelja. Domaćice su tako olakšavale održavanje tog komada namještaja. Što je žena imala više vremena, to je mogla napraviti više tabletića, a nekima ih je izrađivala posluga. I baš su zato oni kroz povijest bili znak prestiža.
Osim toga, objasnila nam je Adriana, heklani mali stolnjaci su često bili u kombinaciji s kristalom.
Služili su kako se drveni namještaj ne bi ogrebao, ali i kako bi se reflektiralo svjetlo ukazujući na to da se radi o pravoj kristalnoj posudi. Spomenuli smo da su heklani tabletići bili dio miraza, a razlog tomu jest činjenica da su mlade žene rukotvorinama dokazivale svoju radišnost i spretnost.
Kako je pala popularnost tabletića?
Prije svega, zbog trendova u dizajnu interijera.
Danas se tabletići koriste za sjenila za lampe ili kako bi se izradili mozaici koje se kasnije uokvire i stave na zid, govori Adriana.
Tabletiće možemo uklopiti u današnje trendove
Ako vam se sviđaju ovakvi heklani ukrasi, možete ih lako uklopiti u svoje odjevne kombinacije.
Adriana predlaže da odrežemo dio na majici koji spaja rukav i rame i na to mjesto postavimo stari tabletić. Ili pak ako nam se potrgala najdraža torba, a posjedujemo bakin tabletić, možemo ga vrlo lako zalijepiti na pohabani dio i tako istovremeno biti trendi i čuvati tradiciju.
Ipak, Adriana savjetuje da to ne radimo sami jer možemo uništiti rukotvorinu. Postoje ljepila kojima se fiksiraju slobodne niti.
Ako imate bakin prekrivač potrebno ga je prije rezanja dobro fiksirati jer će se u suprotnom raspasti. Krojačice kažu da je potrebno jako dobro završiti rubove, a tek onda rezati i uklopiti u neki drugi predmet, baš kao što je dizajnerica Valentina Pliško od starog prekrivača izradila efektnu čipkastu majicu.
Mlade ljude danas tabletić više zanima kao dio ukrasa, slike, sjenila za lampu ili nekakvog komada na odjeći, ali vjerujem da će Baby Lasagna popularizirati ovu staru rukotvorinu.
Skinut će stigmu da je tabletić nešto što se mora staviti na naslon fotelje ili na vitrinu ispod kristalne zdjele i možda, barem nakratko, ovu vrijednu ostavštinu tradicije ponovno oživjeti i u našim domovima, zaključila je.
