Tako je otprilike britanski startup opisao svoj novi projekt prikladnog imena #pearring.
Radi se o najvećem sociološkom eksperimentu na svijetu kojemu je glavni cilj da što više slobodnih ljudi naruči njihov prsten i tako okolini pokažu da su spremni na upoznavanje novih ljudi i potencijalno pronalaženje ljubavi.
Vraća se dobro staro upucavanje uživo
Ako vas je ovih nekoliko rečenica zaintrigiralo, razveselit će vas vijest da u svega nekoliko klikova i sami možete postati sudionikom ovog eksperimenta.
Sve što trebate učiniti jest u Google upisat pearring experiment, stvoriti korisnički račun te uplatiti 23 dolara.
Povezanost, kontakt, dodir i bliskost s drugim ljudima neophodni su kako bismo mogli biti zadovoljni i funkcionalni.
Na vašu će adresu tada stići jedinstveni članski broj, pozivnica za takozvani Pear Fest te tri zelena prstena različitih promjera.
Njih ćete moći nositi na brojnim besplatnim događanjima koje priprema organizator, ali i u svakodnevnim prilikama, primjerice, u šetnju, teretanu ili trgovinu.
Lažno predstavljanje, manipulacija fotografijama i ostalim informacijama, puno veća opuštenost tipkajući iza lažnog imena i prevelika (fizička) očekivanja – samo su neki od razloga zašto je čak 94 posto njihovih zaliha rasprodano. Radi se o svojevrsnoj pobuni protiv dating aplikacija koja je, čini se, uzela maha.
Izabela i Dinko dali su zeleno svjetlo zelenom prstenu
Kako bismo saznali o čemu se zapravo radi, je li ova ideja uopće korisna i bi li zaživjela u Hrvatskoj, razgovarali smo s Kognitivnom Muzom, odnosno psihologom Dinkom Plešom i psihoterapeuticom u edukaciji Izabelom Plešom.
Njihova specijalnost upravo su ljubavne teme, a iskustvo koje svakodnevno skupljaju doista pokazuje da su ljudi umorni od dejtanja na Tinderu i sličnim aplikacijama. Upravo zbog toga Dinko i Izabela zelenom prstenu dali su zeleno svjetlo.
Njima je ideja o zelenom prstenu odlična jer smatraju da može navesti ljude na dobro staro upucavanje uživo.
Da je imao mali zeleni prsten na ruci, prišla bi mu i prije – jer bih znala 100 posto da je single.
Zdravstvena kriza ostavila je posljedice i povećala socijalnu anksioznost, stvorila veću individualnost i povučenost, a prsten će od ljudi ipak zahtijevati ponovno primicanje i razgovor, objašnjavaju Dinko i Izabela.
Dakle, povezanost, kontakt, dodir i bliskost s drugim ljudima neophodni su kako bismo mogli biti zadovoljni i funkcionalni.
Prsten ipak stvara veću mogućnost tih, nama esencijalnih, sastojaka za život. Osim toga, vidjeti osobu uživo koja nosi prsten i odlučiti se na temelju prvog dojma da bismo joj mogli prići ipak ima manje potencijalnih zamki nego biranje osobe pomoću swipea, govori nam Kognitivna muza.
Ovaj bi eksperiment napravio odličan posao kad bi uspio navesti ljude da više izlaze i druže se, gledajući jedni drugima u ruke i tražeći komad nakita. Takva budućnost zvuči zanimljivo, govore.
Svi oni koji su doživjeli neugodnu situaciju prišavši zauzetoj osobi vjerojatno to više ne bi htjeli ponoviti. Prsten je baš za njih – za sve samopouzdane ljude koje znaju što žele i kojima nije problem komunicirati licem u lice, a istovremeno bi htjeli potvrdu da je druga strana zainteresirana – barem za razgovor.
Muškarac je još uvijek lovac, a žena bi trebala biti dama...
...komentar je brojnih korisnika društvenih mreža na ovaj suvremeni pothvat.
Iako naša sredina polako, ali sigurno izlazi iz okvira rodnih stereotipa, svejedno još uvijek nismo dovoljno uznapredovali. To možemo primijetiti i po uvrijeđenu stajalištu da je muškarac lovac, a žena "dama".
Prije 12 godina vidjela sam simpatičnog čupavog dečka koji mi se svidio – i prišla sam mu. Danas je on moj poslovni partner, ljubavnik, muž, najbolji prijatelj i otac naše predivne male djevojčice. Iskreno, ne mogu biti sretnija zbog te odluke prilaska i definitivno si nikad ne bih dopustila da ne priđem jer netko misli da ja moram čekati. I da, prišla sam mu vrlo damski, tako da jedno drugo ne isključuje.
Da je imao mali zeleni prsten na ruci, prišla bih mu i prije – jer bih znala 100 posto da je slobodan, govori nam Izabela.
Kad bi žene nosile prsten, znao bih da su zainteresirane
Dinko bi rado nosio prsten jer bi znao da su žene zainteresirane za upoznati nekoga, razgovarati s nekim i traže neku vrstu emocionalne bliskosti.
S druge strane, Izabela ipak ne bi nosila prsten.
Moje ne jednostavno proizlazi iz toga što smatram da bi se moglo dogoditi da mi prilazi previše muškaraca. Osobno bi mi to stvorilo nelagodu. Ja sam osoba koja sama voli odabrati s kim bih razgovarala.
Osim toga, žene su uvijek i s razlogom nešto opreznije nego muškarci. Nažalost, živimo u društvu u kojem se žene još uvijek imaju razloga bojati, a otkrivanje svog statusa veze nošenjem prstena u patrijarhatu, u društvu u kojem je silovanje, ubojstvo žene, obiteljsko nasilje, zlostavljanje žene, mizogini komentari i nejednakost još uvijek prisutna – može biti krivo interpretirano, objasnila je Izabela.
U anketi nam recite svoje mišljenje.