Zamislite da vam se netko ne sviđa, a vi ga morate zagrliti, pa čak i poljubiti.
Imate kao odrasla osoba sigurno takvu neku manje simpatičnu osobu u užoj ili široj obitelji, onu osobu s kojom ste pristojni samo zato što vas povezuje krvna srodnost, ali nema šanse da se s njom nađete sami kako biste se družili.
I djeca imaju osobe s kojima im se baš ne da družiti. Nažalost, ponekad su to osobe s kojima se mi družimo i koje su nama dobre, pa povedemo i djecu na to druženje.
Ajde, poljubi tetku Sonju, kažete. A dijete bi Sonju radije pogodilo kockicom nego je ljubilo, no naučili ste ga da to nije lijepo ponašanje. Pa dijete uvuče ramena, stisne se uz vas i neverbalno vam govori da nije vrijeme za ljubljenje.
Marija, poljubi tetku Sonju! Hajde, ne budi nepristojna… nastavite nagovarati svoje dijete, koje je sad pod još većim pritiskom da radi ono što ne mora, a nije od nikakve životne važnosti. Mora se jesti, mora se piti, mora se spavati… Ali zašto se mora ljubiti tetka Sonja, koja djetetu stalno govori "nemoj ovo, nemoj ono" ili možda nešto drugo?
Zabranjivanje i popovanje djetetu nije najbolji način da se stvori privrženost. Pa, tko voli kad mu kažu "ne" ili kad mu krenu objašnjavati što bi trebao, a što ne? Ma, ni mi odrasli to ne volimo, iako možemo potegnuti do svjesne razine i shvatiti da nam netko želi dobro, a kamoli dijete, koje sve osjeća na jednoj sasvim drugoj razini.
Ne učite dijete da se mora intimno povezati s onima koji tu intimu nisu zaslužili.
Naravno da ćete nekad potaknuti dijete da izrazi svoje emocije, ali to mora biti s onim ljudima s kojima je dijete već jasno razvilo emotivnu povezanost. Primjerice, kad se vaše dijete posvađa s najboljom prijateljicom i onda je zbog toga tužno. Potaknuti ga da se ponovo zbliže uz "mir, mir do neba" i zagrljaj svakako je dobro jer dijete zapravo vapi za ponovnom bliskošću s tom prijateljicom. Samo im se dogodio nesporazum.
Naravno da ćete svoje dijete učiti i lijepom ponašanju, da npr. pozdravi kad negdje dođe, da kaže "hvala" ili "molim". To je učenje djeteta socijalizaciji i bontonu, ono što u ovom društvu sve više nedostaje.
Nije isto potaknuti dijete da nekog pozdravi s "Dobar dan" ili da tog nekog zagrli. Zagrljaj je izraz bliskosti, ulazak u intimni prostor. Poljubac još više.
Ako vi ne ljubite na poslu onog kolegu koji je u vašem timu, ali vam je antipatičan do bola, nemojte tjerati ni svoje dijete da bude intimno s nekim tko to nije zaslužio.
Ne učite dijete da se mora intimno povezati s onima koji tu intimu nisu zaslužili. Radije promotrite što radi osoba koju vaše dijete neće zagrliti ili poljubiti. Možda postoji (skriven) razlog koji vam dijete neće reći.
Ja nisam nikad grlila i ljubila jednu osobu iz uže obitelji jer je ta osoba često vrijeđala moju mamu ispred mene ili drugih članova obitelji kad moja mama tu ne bi bila. Dandanas pamtim što je rekla.
Tvoja mama je loša osoba jer se rastavila. (I to je rekla puno gorim riječima nego što sam tu napisala.)
Nikad to nisam rekla mami.
Možda ni vaše dijete vama ne govori nešto bitno.
