Prije više od 30 godina na tadašnjem Radiju Velika Gorica nedjeljom popodne išla je emisija Kod kuće je najljepše. Divna voditeljica, čijeg se imena nažalost ne sjećam, u emisiji je čitala pisma slušatelja i ispunjavala njihove glazbene želje. I ja sam, tada osnovnoškolka, slala svoja pisma u kojima sam tražila isključivo pjesme grupe Magazin.
Voditeljica je i moja pisma čitala u eteru i ispunjavala mi glazbene želje. Možete zamisliti moju dječju sreću! Obožavala sam Magazin i Ljiljanu Nikolovsku, ja tada klinka možda i nisam potpuno razumjela o čemu te pjesme govore, ali sam ih osjećala, odvodile bi me u neki moj svijet.
Onda sam 1992. otišla na koncert Magazina u Velikoj Gorici, koji se održao povodom međunarodnog priznanja Hrvatske, a bio mi je to valjda prvi "ozbiljniji" koncert u životu. Bila sam očarana Danijelom Martinović i obožavala i te pjesme Magazina, na VHS-u sam imala snimljene sve njihove nastupe u emisiji "Jel me netko tražio". Nisam tada ni znala da iza stihova tih pjesama stoji Vjekoslava Huljić, a onda je u grupu došla i Jelena Rozga, i nju sam slušala na kraju srednje škole.
I to su te neke stvari koje ostave trajni trag u životu i obilježe te, a kultni Magazin i tekstovi Vjekoslave Huljić mnogima su obilježili život. I ne samo Magazinovih pjesama, Vjekoslava je autorica tekstova pjesama tolikih brojnih domaćih izvođača - napisala ih je gotovo 700! Stihovi jedne od najproduktivnijih i najuspješnijih hrvatskih autorica tekstova obilježili su mnoge karijere i dali im prepoznatljivo ruho, a Vjekoslava je zbog toga, kako nam otkriva, vrlo sretna. To su karijere Doris Dragović, Petra Graše, Tončija i Madre Badesse, Jelene Rozge, Magazina, Danijele, Jole, Lorene, Domenice, Minee. Pisala je i za Olivera, Vannu, Ninu...
Danas, kad mnogi od njih pune arene, mogu reći da mi je srce puno kad tisuće ljudi pjevaju stihove koji su izišli iz mog pera. To je ono što me nosi naprijed, kaže Vjekoslava Huljić. Ipak, ona sama nikad nije htjela pjevati.
Moj forte su riječi. Pišem ih na glazbu, kad mi emocija melodije da impuls za stvaranje stihova. Obično i znam za koga pišem, pa me sugestivnost i karizma pojedinog pjevača vode na tom putu. Stihove treba posložiti u određenu metriku. Naravno, ponekad ti litentia poetica dopušta iskorake. Lakše mi je pisati balade jer sam emotivac i srce pretegne na osjećaje.
Tonči kaže da imam bolji nos za hit od njega. Nos te može prevariti, ali srce ne. Pjesma ili poleti ili ne, srećom, kako čujete, puno se njih udomaćilo u narodu. I rijetko se dogodi da pjesmu koju pišemo za nekoga damo drugome. To se dogodilo s 'Dva put san umra'. Pisala sam tekst za Magazin, za pjevačicu, ali, eto, ispao je muški i Oliver se odmah zaljubio u nju i nazvao me da je čuvam za njega, otkriva. Jedna od njezinih prvih pjesama za grupu Magazin jest "Šapni mi" s albuma "Piši mi", a i ona se zamisli kad vidi koliko je pjesama napisala.
Svjesna sam kako je vrijeme proletjelo, nasreću kroz pjesmu. Da počnem nabrajati najdraže, potrajalo bi, možda se ne bih nekih ni sjetila.
Zato ću reći samo neke: Ako te pitaju, Srce za vodiča, Moje zlato, Providenca, Dva put san umra, Malo mi za sriću triba, Krivi ljudi, Jedini, Neću propast ja, Baklje ivanjske, Ni riči, Suze biserne, Ginem, Ne tiče me se, Minut srca tvog, Idi ti, Cirkus, Ide mi u životu, Ja san rojen da mi bude lipo, Doma gren, Inamorana..., podijelila je s nama Vjekoslava Huljić, koja danas, 27. ožujka, slavi rođendan. Za nju su rođendani podsjetnik na radost i ranjivost života.
Želje za rođendan
Podsjetnik na sreću što hodaš kroz život i na tom putu od kamenja i cvijeća skupiš mnogo dragocjenosti, ali isto tako podsjetnik da nije sve u tvojim rukama i da vrijeme maše zastavicom kad tvoj bolid projuri.
Slavim rođendane u krugu najbližih: obitelji i prijatelja. Onih koji me poznaju, koji su rasli sa mnom i dijelili sve trenutke važne u mom životu. Najvažnije mi je da se sve pretvori u smijeh i da se miješaju buka i raznježenost. Sve što dobijem može stati u jednu riječ: ljubav.
Što želim sebi za rođendan? Da me život ima na pameti kad dijeli zdravlje i miran san, da tu bude široke ruke. Da svi moji dragi budu oko mene, da govore u isti glas, smiju se, polemiziraju i vole, otkriva spisateljica i autorica tekstova rođena u horoskopskom znaku ovna. Horoskop, kaže, baš ne čita, ako ga nekad i pogleda, to je iz čiste zabave.
Od ovna imam temperament i upornost, pomalo nestrpljivost, ali sam rođeni emotivac s diplomom sanjara u svakom pogledu, dodaje. Vjekoslava svoj fantastični izgled i nepresušnu energiju zahvaljuje genetici, ali i načinu na koji prihvatiš život i poštivanju samog sebe, svog duha i tijela. Kad je čovjek zadovoljan, jako dobro izgleda. Kad voli, još je ljepši, smatra Vjekoslava.
Samo onaj koji voli može mirne duše stajati pod zvijezdama. Volim što radim. Volim da volim i to mi je ključ zadovoljstva.
Lako je dobro izgledati kad si mlad. Godine treba nositi dostojanstveno i ne opterećivati se imaš li boru više ili manje.
I tvoje nesavršenosti su ti. Izići ćeš s njima na kraj. No svakodnevni rituali njege blagotvorni su za kožu.
Vrlo je važna tjelesna aktivnost, za mene pogotovo brzo hodanje i kombinacija vježbi za koje sam ustanovila da mi najbolje odgovaraju. Osim toga, obožavam umjetnost, to me hrani. Hrani me i znanje. Pamtim i neke totalno nebitne podatke, govori. Rođena je u Tomislavgradu, a kao dvogodišnja djevojčica s roditeljima se preselila u Split, gdje je završila Pravni fakultet. Položila je pravosudni ispit, odradila staž na sudu kao sudačka pripravnica, ali osim toga nikad nije radila kao pravnica. Uvijek su joj bili draži zakoni srca i duše nego oni papirnati. Zato je odmalena pisala.
Djetinjstvo je bilo doba bez mobitela, u jednom splitskom neboderu i u dvoru ispred njega, gdje smo preskakali laštik, igrali badminton, graničara i grupa traži grupu. Čak smo organizirali i svoje festivale. Bilo nas je puno i bilo je to intenzivno druženje i igra, sjeća se.
Kao dijete dobila je prvu i drugu nagradu Modre laste te dva puta Zlatno pero za najbolje dijete književnika u bivšoj državi i još mnogo nagrada, pa joj je kao djetetu koje se nije voljelo eksponirati to bilo pomalo neugodno.
I to je uvelike obilježilo moje djetinjstvo, to literarno stvaralaštvo. Urednik Modre laste rekao je, sjećam se: 'Od ove će male nešto biti.'
I zaista, bio je u pravu jer se Vjekoslava Huljić već odavno profilirala i kao spisateljica i njezine knjige nailaze na odlične kritike. Nagrađivana je spisateljica koja je napisala trinaest knjiga, no čini se kao da je javnost i dalje ponajprije doživljava kao autoricu brojnih hitova domaće zabavne i pop-glazbe.
To je vjerojatno tako zbog zaista impozantnog broja pjesama, od kojih su mnoge temelj karijera naših najuspješnijih izvođača. S obzirom na mojih trinaest knjiga, pitaju me kad sve stignem napisati. Stignem jer to je moja ljubav, posao i hobi. Svoje knjige predstavljam na tribinama, po knjižnicama i školama, gdje sam Vjekoslava Huljić, prvenstveno spisateljica. Odmalena pišem i te dvije strane moje kreativnosti, tekstovi i knjige, dvije su strane iste duše.
Na društvenim mrežama neki su je nazivali hrvatskim Zafonom, zbog poetičnosti i emotivnosti njezinih romana. Usporedba s omiljenim piscem godi joj jer ga i sama voli.
Na predstavljanju moje posljednje knjige, romana La Petite Marie, Julijana Matanović rekla je da treba znati da ne samo da je moguće da na književnoj sceni rame uz rame, uz uspjeh mojih uglazbljenih stihova, stoje i moje knjige, već da zaslužuju biti u samom vrhu književne scene. To mi je najveći kompliment. Kao i lijepe riječi Milane Vuković Runjić, Diane Zalar, Mire Gavrana, ispričala nam je spisateljica, čiji je roman La Petite Marie, njezino dosad najzrelije djelo, dobio i svoje drugo izdanje.
La Petite Marie obiteljska je saga koja se proteže kroz cijelo dvadeseto stoljeće i još malo. Događa se pretežno u Splitu i Parizu i provlači se kroz lijepa vremena pariškog umjetničkog života dvadesetih godina prošlog stoljeća i pitoresknu mediteransku splitsku pozornicu, ali i kroz kataklizme i ratove 20. stoljeća.
Ljubav je motiv koji se provlači kroz vremena i nevremena, kako je uvijek u mom stvaralaštvu. Ona je alfa i omega svega, dodaje. Uz La Petite Marie, napisala je i roman za odrasle Gen anđela, dvije knjige bajki, dva avanturistička romana za djecu, šest knjiga za mlade i zbirku poezije. Njezin roman za mlade "Moj Titanic ne tone" nagrađen je 2020. godine Nagradom Anto Gardaš za najbolje djelo za djecu i mlade.
Raduje me što su moje pjesme i priče i u čitankama. I u Najljepšim svjetskim pričama, uz Andersena i braću Grimm. U dobrom društvu, ističe.
"Unučica Alba nešto je najljepše"
Vjekoslava i njezin suprug Tonči Huljić poznaju se još od srednje škole, a Vjekoslava je sigurna da je netko odozgo imao prste u tome.
Da se nađemo ovako, dvoje kreativaca, dvije strane pjesme, on za glazbu, ja za riječi. Upoznali smo se u ljeto, kad je sve intenzivnije i vibrantnije, pa tako i osjećaji. Odmah smo prepoznali da smo srodna bića i to je naša priča. Znamo se od srednje škole i ljeto nam još traje. Imamo srce za vodiča, poručuje. Bračni par Huljić primjer je supružnika koji se savršeno upotpunjuju i funkcioniraju i kao poslovni suradnici, no dogode im se razmirice i neslaganja kod pisanja pjesama.
Na pjesmi moramo pomiriti naša dva senzibiliteta kako bi ispala najbolje što znamo. Kad napiše melodiju, Tonči zna što hoće od pjesme i kako je vidi. Ja je možda osjećam i vidim drukčije. Često mi kaže da sam previše poetična. Srećom, svijet oko mene daje mi materijala koliko hoćeš za stihove. I lijepu i onu manje lijepu stranu života. Proživljene situacije, osjećaje i ono nešto između, što čini život. Dok se ne složimo, pjesma se teše i dorađuje. Nekad ispadne u jednom dahu, nekad se otima kontroli, ali sve je to ljepota i prokletstvo kreativnog procesa, opisuje.
Iako odavno piše za djecu, s novim elanom i radošću svojoj unučici Albi piše uspavanke, razbudilice, brojalice i bajke. Neke od njih njezina kći Hana Huljić Grašo uglazbila je i otpjevala na svom Hana Baby Channelu.
Alba je nešto najljepše što mi se moglo sručiti u krilo. Silno sam zahvalna na tom malom biću i na ljubavi i radosti koju isijava. I na količini osmijeha i zahtjeva kojima pokazuje svoju osobnost.
Želim je uzeti za ručicu i pokazivati joj dobre strane svijeta. Naravno da joj ne puštam sve. Ona voli biti svoja, ali to mi je i drago, da pokazuje svoje ja. Samo da je okupana ljubavlju, to je najvažnije, govori s puno ljubavi.
Slavna Splićanka uvijek je zračila ženstvenošću, romantična je duša i njezin stil odijevanja odiše duhom pedesetih godina kada su žene bile ženstvene, elegantne, profinjene.
Lijepo je kad žena ima svoj stil. I ljepota je u tom osobnom pečatu. Nisam za to da se slijepo prati moda. I, priznajem, ne sviđa mi se uniformiranost: iste kose, iste hlače, iste jakne. Kad već spominjete pedesete, bio je to jedan ženstveni, profinjeni stil, ali u okviru te mode, svaka je žena bila drukčija. To se lijepo vidi i u filmovima.
Prvo nosiš sebe, a onda svoj stil. Tvoja haljina treba zaslužiti tvoju osobnost. Ne treba u modi biti ni prestrog. Važno je dobro se osjećati u onom što nosiš, smatra.
A Vjekoslava je itekako dobro pogodila senzibilitet i osobnost Doris Dragović kada je za nju napisala pjesmu Marija Magdalena, s kojom je Doris na Eurosongu osvojila četvrto mjesto, uz Maju Blagdan najviši plasman koji je Hrvatska dosad ostvarila na tom natjecanju. Izdanje Doris Dragović u anketi na našem portalu izabrano je i za najljepše izdanje naših predstavnica na Eurosongu. Marija Magdalena bila je pisana ciljano za Doru, a Vjekoslava i Tonči htjeli su postići taj monumentalni zvuk i ekspresiju, glas koji ruši sve pred sobom i penje se u visine. Pjesmu od koje se možete naježiti.
Sve oko Marije Magdalene bilo je bajkovito, sve do kraja, kad su nam oduzeti bodovi zbog korištenja muških vokala koji se čuju na matrici.
Iz 'skandinavske kuhinje' tražili su način da uklone opasnost da pobijedimo i zamalo su nas diskvalificirali. A pjesma je bila prva na svim kladionicama. Od samog dolaska u Jeruzalem Doris i pjesmu pratila je neka fama. Gdje god da smo se pojavili, nastala bi strka. Novinari i fotoreporteri bili su nam za petama, svugdje su je opsjedali, čak ju je i Dana International, pobjednica godinu ranije, favorizirala i htjela se slikati s njom i izraziti svoje simpatije.
Jedna je večer, u organizaciji eurovizijskih fanova, bila posvećena Doris i Mariji Magdaleni. Svi su bili odjeveni kao Doris i natjecali su se u imitiranju. Hrvatska delegacija, na čelu s Ksenijom Urličić, bila je službeno pozvana. I sve te dane brojni obožavatelji Eurosonga priređivali su zabave na kojima su hodali okolo u bijelim haljinama kakvu je imala Doris.
Kad bi se Doris pojavila na pozornici, na probama, nastao bi delirij, ali zaista. Bilo je fantastično. Svi su imali aplauz, ali Marija Magdalena... urnebes! Bila je izraziti favorit te se i dandanas svi iz naše ekipe mogu s nekim ponosom i sjetom prisjećati i pomalo žaliti što nije pobijedila. Ipak, takav je dojam ostavila, kao da je. Bilo je čarobno. Tu se osjetila simbioza pjesme, izvođača i trenutka, prisjetila se Vjekoslava, koja riječi hvale ima i za Baby Lasagnu i njegovu "Rim Tim Tagi Dim", velikog favorita za pobjedu na Eurosongu.
Jako mi se sviđa cjelokupan nastup i pjesma Baby Lasagne. Kad sam pjesmu čula, nešto me u njoj pokrenulo. Ima ono nešto za što se zalijepiš. On, unatoč žestini pjesme, ima neku finu, skromnu osobnost. Možda je taj dualitet njegova dobitna kombinacija. Ne bih se čudila da pobijedi. Navijam za njega. Osim njega, sviđa mi se i talijanska pjesma 'La Noia' Angeline Mango, otkriva umjetnica čiju dušu i um ispunjavaju i putovanja.
Volim reći da je najvažnije putovanje ono kroz vlastito srce, kroz koje upoznaješ sebe i filtriraš život. Naravno, čovjeka vuku daljine. Volim svoj mir i svoju oazu življenja i stvaranja. Muze su unutar nas, ali i u svemu što vidimo, čujemo, osjetimo, proživimo. Ali ovdje, na Mediteranu, sve je intenzivnije, osjetila su izoštrenija, smijeh i suze su glasniji. To je sretnija pozornica za muze.
Volim se otisnuti na putovanja. Kako sam rekla, obožavam Mediteran, njegove pitoreskne slike, povijest, tragove velikih civilizacija. Posljednje putovanje bilo je u London, iduće u Budimpeštu, spojeno ugodno s korisnim. Oko Tončijeva crossovera i Mediteranske pop Mise. Volim kad se sve vrti oko neke kreacije. Pjesme, priča, romana. To me ispunjava, kaže Vjekoslava Huljić.
Vjekoslava Huljić: Izdanje koje dokazuje da odijelo može biti bolje od haljine u svečanim prigodama
Suzy Josipović Redžepagić: "Dosta nam je politike, lošeg standarda, bolesti. Treba nam zabave, smijeha, plesa i druženja, lijepih trenutaka za pamćenje"
