U želji da zaštite, usmjere i osiguraju najbolju budućnost za svoju djecu, roditelji mogu nenamjerno napraviti pogreške koje umanjuju dječju samostalnost, samopouzdanje i emocionalnu zrelost.
No dobra je vijest da se svaka od tih situacija može na vrijeme promijeniti.
1. Pretjerana zaštita
Jedna od najuobičajenijih zamki je pretjerana zaštita djeteta, odnosno situacije u kojima roditelji preuzimaju brige djeteta, rješavaju sukobe koje dijete ima i sprečavaju suočavanje s neuspjehom.
Također trzaju na svaku ogrebotinu, koje su normalni dio djetinjstva, dan im se sastoji od niza rečenica poput Nemoj se penjati, Pazi, past ćeš!, Nemoj to dirati i slično. Drugim riječima, dijete živi kao pod staklenim zvonom. Čini se kao čin ljubavi, no posljedice nisu bez težine.
Djeca koja nisu naučila samostalno prevladavati izazove često imaju slabiju otpornost i niži osjećaj kompetencije, koji će ih pratiti čitav život.
Kako to izbjeći?
Dopustite djetetu da se suoči s malim izazovima a da vi odmah ne uskočite. Umjesto da radite stvari umjesto njih, vodite ih pitanjima poput Što misliš da bi mogla/mogao učiniti?
Također, pohvaljujte njihove napore, a ne samo rezultat. Niz tih malih, samostalnih pobjeda važniji je nego savršen uspjeh.
2. Helikopter-roditeljstvo
Srodna ideja je tzv. helikopter roditeljstvo, kada roditelji neprestano nadgledaju, interveniraju i odlučuju umjesto djeteta. Istraživanje profesora na Brigham Young University pokazalo je da takvo ponašanje ima negativne posljedice, čak i kada je prisutna roditeljska toplina. Pojavljuju se niže samopoštovanje i rizičnijeg ponašanja kod mladih.
Kako to izbjeći?
Prepoznajte svoj unutarnji nagon za pretjeranim pomaganjem i svjesno napravite korak unatrag. Usmjerite energiju na podržavanje dječje samostalnosti, ne na kontrolu ishoda.
Radite na jačanju otpornosti djeteta: razgovarajte o emocijama, potičite rješavanje problema i slavite njihove uspone i padove.
3. Projekcija vlastitih snova na djecu
Roditeljska ljubav zna biti snažno povezana s našim neostvarenim snovima. Nije rijetkost da netko tko se nije ostvario u nogometnoj karijeri gura svoje dijete u prve redove treninga ili da netko tko nije ostvario pjevačku karijeru misli da njegovo dijete ima glas poput anđela.
S druge strane, praksa pokazuje i česte slučajeve u kojima roditelji koji su ostvarili uspješne karijere i oduvijek su bili odlični učenici to očekuju i od svoje djece.
Ključ nije u eliminaciji pogrešaka jer one su neizbježne, nego u njihovom prepoznavanju i nježnom mijenjanju. Kreativno, s poštovanjem i dosljedno.
Takva projekcija može pritiskati dijete, gušiti njegovu autentičnost i potaknuti osjećaj da nije dovoljno ako ne ispunjava roditeljska očekivanja.
Kako to izbjeći?
Redovito provjeravajte svoje motive. Radite li nešto za dijete ili za sebe? Također, postavite otvoreni dijalog s djecom o tome što njih zanima, što žele i čemu teže. Prihvatite da njihove želje mogu biti drukčije od vaših – i to je sasvim u redu. Vaša ljubav ne ovisi o tome hoće li slijediti vaš put.
4. Emocionalna manipulacija
Ljubav koja dolazi s uvjetima, odnosno rečenicama poput Ako me voliš, ućinit ćeš…. Pojedi ovo za mamu i slično, zapravo je suptilan, ali u principu snažan oblik manipulacije. Roditelji u trenutcima stresa ili nesigurnosti ponekad posegnu za emocijama, krivnjom ili prijetnjama. No takve poruke mogu ostaviti trag u djetetovoj psihi i uvjetovati njegovo ponašanje.
Kako to izbjeći?
Komunicirajte osjećaje iz vlastite perspektive, bez optužbi. Vježbajte poštovanje prema djetetovoj autonomiji – ljubav nije nagrada ni kontrola.
Potaknite djetetovu sposobnost da izrazi svoje želje i granice – i priznajte mu pravo da ih postavi.
5. Negiranje djetetovih emocija
Kad dijete izrazi tugu, ljutnju ili zabrinutost, roditelji imaju snažnu tendenciju da umanje te emocije ili ih poprave. Iako je ta reakcija motivirana brigom i često nije ni svjesna, može signalizirati djetetu da njegove emocije nisu važne ili da ih treba skrivati. Takva dinamika može se usmjeriti prema slabijoj emocionalnoj regulaciji u djetinjstvu i odrastanju.
Kako to izbjeći?
Priznajte djetetove osjećaje rečenicama poput Vidim da si tužan/a. I to je sasvim u redu.
Usto, pomognite djetetu da imenuje emocije i izrazi ih na siguran način, primjerice razgovorom, crtanjem ili igrom.
6. Uspoređivanje s drugom djecom
A kako je Marko napisao test? Vidi kako to njemu dobro ide…
Takve i slične rečenice, iako su ponekad izrečene s ciljem motiviranja, čine sve samo ne motiviraju, neovisno o tome je li riječ o usporedbi s braćom i sestrama ili prijateljima iz razreda. Takva usporedba postaje izvor pritiska, srama ili osjećaja manjka vrijednosti. U tim rečenicama dijete čuje samo jedno: Nisam dovoljno dobar/a.
Kako to izbjeći?
Fokusirajte se na individualni napredak vašeg djeteta, ne na to gdje stoji u odnosu na druge. Odgovarajte pohvalom na njegove osobne uspjehe – ne uspoređujte.
Također, potaknite u djetetu svjesnost da je svaki put jedinstven, a svaki talent vrijedan, čak i ako se ne mjeri prema tuđim standardima.
7. Zaboravljanje vlastitih potreba
Mnogi roditelji ulažu sve u dobrobit djece, često zapostavljajući vlastiti odmor, snove i emocionalno zdravlje. Iako se čini da je to čin nesebične ljubavi, dugoročno može voditi do iscrpljenosti, frustracije i osjećaja zanemarenosti, a djeca tada uče da su tuđe potrebe uvijek ispred vlastitih.
Kako to izbjeći?
Njegujte vlastite hobije, rituale odmora i brigu o sebi. Postavite jasne granice i za sebe, i za rad, i za kvalitetno vrijeme s djecom.
Pokažite djetetu da ljubav prema sebi nije sebičnost, već temelj i tjelesnog i mentalnog zdravlja.
Uostalom, djeca će jednom odrasti i odseliti se. Što ćete ako ne budete imali svoje zdravlje i svoje hobije?