Velike stvari obično nastaju spontano i obično ne očekujemo da će postati velike, a takva pričica stoji i iza legendarnog pokreta rukom iz koreografije Rim Tim Tagi Dim, koji je osmislila plesačica Luana Kličić. Nastao je spontano kod kuće u pidžami, dok je eksperimentirala s varijantama na tom dijelu pjesme i jedva je čekala da se nađu u dvorani i Baby Lasagni pokaže svoju ideju.
Markova želja bila je da pokret bude jednostavan, a bilo mi je i jasno da se taj dio mora istaknuti i biti poseban, drukčiji od ostatka koreografije. Svi smo se složili da je baš ta ruka jednostavna, ponavljajuća i lako se pamti. Usklađena je s ritmom i energijom pjesme. Bio je to intuitivan i prirodan dodatak koji je dodatno naglasio dinamiku nastupa.
Djeluje još nestvarno, ali čini se da je pokret rukom postao jedan od simbola našeg nastupa na Eurosongu. Željeli smo nešto simpatično i efektno, pokret koji će publika brzo usvojiti. Tako se rodila ideja o karakterističnom pokretu rukom koji mi interno zovemo 'DJ dio'. Već na prvom slušanju pjesme dogodio se onaj wow efekt gdje osjetiš da je to highlight neke priče, govori plesačica Luana Kličić.
Kada su prvi put izveli pokret na Eurosongu, osjećaji su bili mješavina uzbuđenja i nesigurnosti.
Nisam bila sigurna kako će publika reagirati, ali bila sam optimistična. Kada smo vidjeli da publika pleše s nama, osjećaj je bio - trnci od glave do pete. Preplavio me ponos. Djelovalo je nestvarno, kao: 'Čekaj, čekaj, stvarno se događa da cijela Malmö Arena pleše na moj pokret?' A onda, kada su se ljudima uz to još i upalile svjetleće narukvice, shvatili smo koliko su se ljudi povezali s pjesmom. Bio je to emotivni vrhunac nastupa, koji je potvrdio da smo postigli nešto veliko i da smo dotaknuli ljude diljem Europe, opisuje.
"Taj pokret simbol je uspjeha i zajedništva"
Pokret je postao viralni hit na društvenim mrežama i postao je prepoznatljiv znak Baby Lasagne. Ljudi su počeli imitirati pokret na svojim privatnim eventima i plesnim podijima diljem Hrvatske, ali i svijeta.
Gledajući kako se pokret širi i postaje popularan, ispunjena sam i zahvalna, uz osjećaj ponosa da sam dobro i profesionalno odradila svoj dio posla.
Djeluje kao da smo stvorili nešto što će ostati ljudima u sjećanju još dugo. Markova glazba, njegova osobnost, izvedba cijelog tima i plesni pokret rukom, zauvijek ostaju dio našeg nasljeđa, simbol uspjeha i zajedništva s publikom, ističe Luana Kličić, koja nam je u velikom intervjuu ispričala sve o boravku u Malmöu tijekom Eurosonga i životu poslije Eurosonga.
Mislila sam da će poslije Eurosonga sve ostati isto, ali neka promjena ipak se dogodila. Mogu reći da se povećala prepoznatljivost prema široj publici, otvorila su se vrata za neke nove prilike, češći su pozivi na evente, podcaste, radijske emisije, intervjue i slično.
Ipak, najveća je promjena u tom osjećaju da iza sebe imam iskustvo života. Nešto što me oplemenilo i obogatilo. Ljudi su ti koji daju značaj svemu ovome, pa tako od Dore, preko Eurosonga do danas dobivam puno lijepih riječi podrške i pohvala. Toliko su mi puta ljudi natjerali suze radosnice na lice, pružili veliku sreću i osjećaj zahvalnosti, u čemu i leži pravi smisao svega, govori.
Puno joj je značila i podrška s hrvatske profesionalne plesne i glumačke scene.
Prije svega talentirana i vrijedna Helena Janjušević. Ona je bila naša profesionalna podrška s kojom smo Sebastijan i ja odradili nekoliko treninga pripreme i korekcije prije odlaska u Švedsku. Ohrabrivala nas je, vjerovala u nas i najglasnije navijala. Lijepe riječi podrške značile su mi i od Tine Walme, Antonije Šimurine i Arije Rizvić, ističe.
Sada se vratila poslu, plesu i glumi, kao i druženju s obitelji i prijateljima. Cijelo iskustvo dalo joj je dodatnu snagu, hrabrost i motivaciju za dalje, uz podsjetnik da ostane fokusirana, otvorena za promjene i da promišljeno koristi prilike koje joj život donese.
Tijekom boravka u Malmöu, nastavlja, imali su savršen balans između proba u areni, organiziranog zajedničkog vremena (za cijelu delegaciju) i onog privatnog, odnosno slobodnog. Najintenzivniji dani bili su kada bi imali probu.
Tada je fokus isključivo na tome jer je uglavnom u Areni bila prisutna publika, a probe su bile snimane. Pripreme su bile duge. Vožnja autobusom, provjere na ulazu, zagrijavanje, šminka, kostimi, in-ear slušalice. Fun fact - to je bilo moje prvo iskustvo nošenja in-ear slušalica pa je prvih dana to bio love/hate relationship. Smetao mi je kabel, smetala mi je bubica, prava zavrzlama za nošenje ispod marame. Ali kad sam se priviknula, bila sam si totalno kul.
Nakon probe slijedi odlazak u viewing room na provjeru kadrova pa u green room, mjesto na kojem se izvođači okupljaju po završetku nastupa. Sjećam se trenutka panike kada mi je na probi rekviziter zaboravio postaviti čentrin (tabletić), a pjesma počinje za tri sekunde!!! Uzimam običan bijeli ručnik koji je služio kao podloga na dasci i tako odrađujem nastup 'perući' bijeli hotelski ručnik, haha. Na probama je bilo važno da svaki detalj bude odrađen kao da je nastup uživo, s obzirom na prisutnost publike i snimanja, ispričala je Luana.
Imali su i puno aktivnosti organiziranih za cijelu delegaciju: obilazak Malmöa uz turističkog vodiča, jednodnevni izlet u Kopenhagen, posjet Escape roomu, leap diving letenje, proslava rođendana Teya Dore, zabava koju je organiziralo društvo hrvatskih iseljenika, prijam u poglavarstvo grada...
Izdvojili su vrijeme i za kupovinu suvenira kako bi svojima doma donijeli neki znak pažnje.
To smo shvatili kao prioritetnu obvezu, smije se Luana, koja je u Malmöu nosila i neka vrlo upečatljiva odjevna izdanja, između ostalog odijelo haljinu boje fuksije sa zelenim perjem dubrovačke dizajnerice Andree Zvono te heklanu haljinu dizajnerice Antonije Bucić. Kreacija Andree Zvono stigla joj je u Istru čak iz Dubrovnika. Krase je decentni zlatni gumbići, pa je Luana outfit upotpunila zlatnim nakitom i cipelama. Haljinu je nosila na rođendanu Teye Dore, koji je okupio srpsku, slovensku i hrvatsku delegaciju, a na eventu su im i zapjevali Marko i slavljenica Teya.
Svakako vesela, prpošna i udobna kombinacija uz dobro društvo, hranu, piće i, naravno, ples, kaže Luana.
Antonija Bucić pripremila im je tematske heklane kostime za tirkizni tepih, odnosno službeno predstavljanje i početak Eurosonga. Ispod heklanog outfita Luana je nosila crnu košulju, blago šljašteće mrežaste hulahopke (u Istri zvane žabice) i crne viseće naušnice. Vizažistica Tonka uskočila je s mašnom u kosi, stilistica Dorotea s crnim pojasom, a Luana je stajlng finiširala čizmama Dr. Martens.
Antonijina kolekcija zadire u kulturnu ostavštinu i svojim vrijednim rukama prikazala je hrvatsku tradiciju na moderniji način. Od domaćih dizajnera nosila sam te dvije kreacije, koje su se, svaka na svoj način, vrhunski uklopile uz tematiku eventa i moju osobnost. Pravi eurovizijski combo, kaže.
Slobodno vrijeme iskoristili bi da se jave bližnjima, povuku u sobu, legnu i samo gledaju u strop da se mentalno resetiraju. Često su se okupljali u glavnoj bazi, sobi klavijaturista Mihaela Žipovskog, slušali bi glazbu, igrali briškulu ili pretvorili sobu u arenu za gledanje drugog polufinala i prijašnjih Eurovizija.
Grad Malmö svidio joj se kao izbor za putovanje i Eurosong, ali da je netko pita što joj se nije svidjelo, onda je to vjetar.
Razgovarala sam s nekoliko Hrvata koji tamo žive i rekli su da im je trebalo nekoliko godina da se priviknu na taj vjetar. Ja sam baš osjetljiva i to neprestano puhanje nikako mi ne godi. Ali godile su mi njihove poznate cimet-rolice i köttbullar (švedske mesne okruglice).
U svakom slučaju, dani u Malmöu bili su ispunjeni velikim radom, ali i prekrasnim trenucima koji će mi ostati u sjećanju kao jedna posebna životna avantura, podijelila je s nama plesačica Baby Lasagne.
Samozatajan i karizmatičan Sliman
Veći dio vremena provodili su zajedno tj. međusobno unutar hrvatske delegacije te sa svojim domaćinima iz Švedske Doris i Andreasom.
Švedska tijekom Eurosonga mjesto je koje okuplja ljude iz doslovno svih dijelova svijeta: svih boja, rasa, jezika, spolova, seksualnog i vjerskog opredjeljenja. Svakako, zanimljivo okruženje na koje kod kuće nismo navikli.
Puno ljudi koje susrećeš na Eurosongu zaduženo je da bi stvari tekle glatko. Osim drugih izvođača, to su organizatori, profesionalci u produkciji, PR stručnjaci, event manageri, tehničari, rekviziteri, volonteri... Svatko od njih bio je zadužen za jedan, specifičan zadatak. Primjerice, ne mogu zaboraviti lice žene koja je izvođačima dijelila vodu iz čaše čitavo vrijeme trajanja Eurosonga, prije i nakon silaska s pozornice. Čaša je bila označena bojom i brojem koji su odgovarali oznakama na akreditaciji. Ja sam bila broj 5 – zelena, otkriva.
U okolici izvan Arene najčešće su sretali najvjernije fanove Eurosonga. Kako lokalne, tako i međunarodne fanove koji su doputovali iz cijele Europe da bi uživali u natjecanju uživo.
To su oni koji čekaju satima u redu za ulazak u Arenu, čak i na gledanje probe; hodaju sa zastavama zemlje favorita, nose rekvizite, simboliziranu odjeću, šminku i slično. Njihova strast prema glazbi i energija svakako su podizali atmosferu, dodaje.
Marko je, razumljivo, najviše bio u komunikaciji s drugim izvođačima, a ostatak ekipe najčešće se družio s timom iz Srbije i njihovom predstavnicom Teyom Dorom, oni su im pokazali veliku srdačnost i priuštili puno smijeha. Tijekom dugih proba sretali su sve izvođače, a Luana izdvaja predstavnika Francuske Slimana i predstavnicu Italije Angelinu Mango.
Sliman je samozatajan, ima talent, karizmu i vedar duh, a kod Angeline mi se sviđa njezin 'stage presence movement' i scenski nastup. Općenito, imali smo podršku većine drugih timova koji bi nas zaustavljali da požele sreću prije izvedbe, zaplješću ili kažu: 'Bravo, odlični ste!' Takvi spontani trenuci pohvale razbili bi tremu i puno su nam značili, ističe.
Baby Lasagna na eurovizijskoj pozornici nastupio je pred nekoliko tisuća oduševljenih obožavatelja, izgledalo je kao da predstavnik Hrvatske ima vlastiti koncert na Eurosongu! Luana kaže da je taj osjećaj bio spektakularan.
Kada zakoračiš na pozornicu, osjetiš val adrenalina. Energija publike bila je nestvarna, fantazija. Osvijestiš to da su sve oči uprte u nas i da je to kulminacija mjeseci priprema i rada. Čudno zvuči, ali dogodili su se pomiješani osjećaji euforije i poniznosti istovremeno. Ta svjesnost da sada predstavljamo svoju zemlju i sve ljude koji su vjerovali u nas i naš tim davala nam je dodatnu snagu i moć da damo svoj maksimum. Publika je ta koja je reagirala s tolikim oduševljenjem da je to stvaralo dojam kao da imamo vlastiti koncert. Vidjeti toliko ljudi koji pjevaju zajedno s nama i plešu rukom bilo je nezaboravno.
Kao naročito poseban trenutak tijekom finalne večeri, za mene osobno je dio u kojem cijela dvorana zapleše moj pokret rukom. Izdvojila bih i sam kraj našeg nastupa. Nakon što su dečki otpjevali i odsvirali zadnji ton, a mi stali u završnu poziciju, čuo se ogroman pljesak, skakanje i ovacije iz publike. Taj trenutak kada je glazba stala, a vrisak publike ispunio Arenu, to je za mene bila eksplozija emocija. Osjećaš sve odjednom! Stojiš, hvataš dah i taj pogled prema publici u kojem vidiš more lica ispunjena zadovoljstvom i ponosom. Olakšanje, euforija, sreća.
Osjećaš da si dio nečeg velikog. Svaki put kada bi publika iznova eruptirala u aplauz, to doživiš kao simbol zajedničkog trijumfa. Moram spomenuti i trenutak kad sam se odmah nakon prijenosa uživo čula sa svojima preko videopoziva. Tu sam se baš rasplakala od sreće kad sam vidjela kakvu su feštu doma napravili i koliko se ljudi skupilo za navijanje, ispričala nam je Luana. Posebno napet trenutak finalne večeri bio je onaj kada je voditeljica pročitala da Hrvatska dobiva 337 glasova publike i kada smo neko vrijeme s 547 glasova bili na prvom mjestu.
U tom trenutku napetost je itekako porasla. Tek tada razmišljaš o mogućnosti pobjede. Malo sam drhtala, znojili su se dlanovi, i to uz dobru dozu straha, jer što ako se to stvarno i dogodi? Gledajući realno, ne znamo kako je to biti pobjednik Eurosonga ni što bi sve to nosilo sa sobom. I jesmo li mi uopće spremni na to? Bio je svakako poseban užitak, čitanje proglašenja koje si inače gledao doma na televiziji, zamijeniti činjenicom da si sada dio te priče uživo.
Bez obzira na rezultat, mi smo proživjeli euforiju kao da smo pobijedili; osjećaj da smo predstavili našu zemlju i naše ljude kako smo najbolje mogli i znali.
Jako smo zahvalni svima koji su prepoznali naš trud i koji su glasali za nas. Biti pri vrhu s tolikim brojem glasova poruka je da smo doprijeli do mnogih srca diljem Europe. Bilo nam je simpatično da smo mi morali našima iz Hrvatske govoriti da ne budu tužni. Ti će mi trenuci zauvijek ostati u sjećanju kao simbol našeg uspjeha i povjerenja publike.
"Marko na aparatima"
Same pripreme za povratak u Hrvatsku bile su pomalo kaotične, nastavlja. Dočeke u Zagrebu i Umagu doživjela je spektakularno, preplavljena emocijama i dubokom zahvalnošću prema svima.
Noć nakon finala spavala sam ravno sat vremena, preskočila doručak, mahnito skakala po koferu da bih ga uspjela zatvoriti, zadnja ušla u autobus koji nas je vozio do aerodroma i slične zavrzlame.
Povratak u Hrvatsku bio je ludilo, skoro kao nogometno, hehe. Prvo torta iznenađenja na letu, onda obožavatelji Baby Lasagne, obitelj i prijatelji na zagrebačkom aerodromu, zatim vožnja prema centru u autobusu bez krova i onda nevjerojatan doček na trgu.
Što reći? Zaista, ali zaista nismo očekivali toliki broj ljudi. Bila mi je čast biti dijelom tog velikog događaja znajući da sam dala svoj mali doprinos u stvaranju te nezaboravne Eurosong priče.
A Umag - repriza istih emocija na potenciju. Doma je doma! Desetak minuta prije službenog početka trg je bio pun kišobrana jer se niotkuda stvorio pljusak, ali dobra energija ljudi otjerala je sve oblake. Čini se da su Rim Tim Tagi Dim vibracije bile jače i od kiše!
Luana i Sebastijan s Markom su nastupili i na Sea Star festivalu, pa nas je zanimalo možemo li taj plesni duo očekivati i na drugim najavljenim koncertima Baby Lasagne.
Sea Star festival je moj domaći teren za zabavu već duži niz godina. Uvijek sam znatiželjno slušala i gledala glazbenike i plesače na tim pozornicama, a sada sam i ja bila jedan od izvođača. Drago mi je što sam imala priliku okusiti takvu vrstu festivalske produkcije i atmosferu backstage druženja. Zanimljivost je da sam jedne godine čak i radila kao konobar na festivalu i tako skupljala novce za fakultet u Rijeci. U svakom slučaju, uživali smo plešući Rim Tim Tagi Dim te se u istim notama nastavili zabavljati i nakon nastupa.
Marko nastavlja turneju s dečkima iz benda, a Sebastijan i ja smo tu, na raspolaganju kada organizacijske i vremenske prilike budu to dopuštale i kada format s plesačima u ovoj formaciji bude prikladan. Bio bi Marko na aparatima da na svakom koncertu mora misliti na koreografiju i plesne korake, hahahaha. To je naša timska interna šala, kaže plesačica Luana Kličić.