U travnju 2024. godine donirali ste obiteljski klavir star više od 90 godina Osnovnoj školi Mate Lovraka u Petrinji. Što Vas je potaknulo na tu donaciju i kakvu važnost taj klavir ima za Vas i Vašu obitelj?
Klavir sam naslijedila od djeda Gregorića. Na njemu je svirao i moj tata, on je bio najbolji pijanist od nas troje. Čak je razmišljao u smjeru Glazbene akademije, ali se predomislio, za čime i danas ponekad žali. Lijepe uspomene sam vezala za taj instrument, od mojih rođendana do slatkih nespretnih preludiranja moje djece.
Posljednih nekoliko godina klavir sam jedino svirala na predstavama. Moj divan instrument postao je tihi ukras našeg doma, a to nijedan instrument ne zaslužuje. Pomisao da može nekoga obrazovati, razveseliti i opet odzvanjati ljepotom svojih tonova ponukala me da se raspitam koja škola bi trebala tog divnog gospodina.
Nema ljepšeg od tog da druge možeš učiniti sretnima!
Do suza sam se raznježila kada sam svjedočila kako veselo i intenzivno živi pod prstima profesora i učenika Osnovne škole Mate Lovraka.
Vaša kći Zoe suočila se s dijagnozom Chronove bolesti. Otvoreno ste o njoj govorili i tako pomogli osvijestiti javnosti o tome koje izazove ta bolest nosi. Bojimo li se ponekad govoriti o onome što nam život čini drukčijim i, ponekad, težim?
Moja Zoe izrazila je želju da na neki način budemo podrška svima koji se nalaze u sličnoj zdravstvenoj situaciji. Jedan dan rekla mi je kako je u redu dijeliti veselje i šarenilo, ali podsjetila me da je moja dužnost osobnu ranjivost pretvoriti u glas podrške.
Važno je poslati poruku: niste sami, moja Zoe, moja obitelj i ja vas razumijemo, osjećamo, podupiremo i volimo.
Kao društvo smo skloni kritiziranju, seciranju, ali ni to ne smije biti prepreka. Otvoreni razgovori, savjetovanja s doktorima ponajprije i s pacijentima, dijeljenje iskustva, može pomoći i osnažiti svakog pojedinca.
Prehrambene navike bilo bi dobro pravilno usmjeriti. Naravno da u našoj situaciji počneš čitati sve deklaracije, ali u moru izobilja artikala zapravo bi trebali pametnije birati. Ne samo oboljeli već i zdravi kako bi očuvali svoje zdravlje. Klimatske promjene utječu na prirodu, usjeve, konkurencija kapitala čini da namirnice moraju brže sazreti i doći na tržište.
U tim okolnostima počneš se pitati što je od svega toga uzgajano u skladu s prirodom, bez aditiva i pojačivača okusa. Mi smo se uz Zoe vratili na tvorničke postavke, spoznaja što nam se sve prodaje pod zdravo ponekad je zastrašujuća.
Osim glume, poznati ste i po svojem društvenom angažmanu, posebno kao UNICEF-ova ambasadorica dobre volje. Koje su Vam aktivnosti u tom kontekstu posebno važne i zašto?
Zahvalna sam što mogu biti dio sjajnog tima UNICEF-a, a dugoročni planovi održivosti ogromna su odgovornost koju zastupamo. Iskorjenjivanje siromaštva i jednake prilike za svako dijete od presudne su važnosti za stvaranje stabilnog društva. Ulaganje u sustav socijalnog rada i školstva su prioriteti, no i dalje su to sektori na dnu ljestvice kada pogledate brojeve ulaganja sredstava.
UNICEF upozorava vladajuće strukture na propuste, ulaže svoja sredstva u otvaranje vrtića, škola, senzorskih soba, s krajnjim ciljem da djeca i roditelji po adekvatnu edukacijsku ili zdravstvenu pomoć dolaze u blizini svog mjesta stanovanja, a ne da dijete npr. s Mljeta mora putovati logopedu u Dubrovnik dvaput tjedno.
Djeca su budućnost, djeca su naš odraz u vremenima koja nećemo vidjeti. Zato graditi bolji svijet za buduće naraštaje naša je najvažnija i najljepša zadaća.
Svoju umjetničku karijeru počeli ste na kazališnim daskama, ali ne kao glumica već kao balerina. To vam je iskustvo sigurno pomoglo u raznim ulogama, sjećam se i Vaše sjajne Velme Kelly u mjuziklu Chicago kazališta Komedija. Koliko ste danas povezani s plesnom scenom?
S plesnom scenom iz današnje perspektive povezana sam više kao gledatelj nego aktivni sudionik. Bilo je to lijepo razdoblje koje se utkalo i unutar mog glumačkog putovanja kako ste naveli Velmu. Upravo zato važno je mladima naglašavati da svaka njihova aktivnost, sportska ili umjetnička, obogaćuje i otvara horizonte koji će jednoga dana biti dragocjeno iskustvo.
Kako vidite ulogu kazališta u suvremenom društvu? Smatrate li da ono ima moć utjecati na društvene promjene i na koji način?
Umjetnost je čekić nad zrcalom stvarnosti, kako kaže Brecht. Ako ne podržavamo i ne konzumiramo umjetnost, odričemo se i vlastitih snova te nam ostaje samo surova realnost. Kroz knjige i predstave, u najsamotnijim trenutcima nalazimo odgovore i primjere. Upravo zrcaljenje u odrazu kazališnih likova ponukat će nas na promišljanje o sebi, svojim postupcima, okolini koja nas okružuje. Prepoznavanja će nas utješiti, pa i nasmijati. Utjecaj umjetnika vidimo i danas najizraženije u bliskom susjedstvu i tijekom povijesti mnoge promjene poveli su umjetnici.
Tekovine napretka društva omogućile su da ne smatramo samo doslovno „vikanje“ s transparentima angažmanom, već društvene promjene zahtijevamo kroz metaforu tekstova koje postavljamo na pozornicama, u želji osnaživanja i stvaranja pravednijeg društva.
Kao javna osoba često ste uzor mnogima. Kako se nosite s tom odgovornošću i na koji način nastojite pozitivno utjecati na svoju publiku?
U životu me vodilo srce, bilo da je profesionalna ili osobna odluka, uvijek sam smatrala da srce ukazuje na ispravnost odluke koju donosim.
Kada je čovjek vjeran sebi, moralnim vrijednostima koje njeguje, tada može biti podrška drugome i možda unutar tih postupaka postajemo jedni drugima uzor.Ako su neki moji postupci, uloge, intervjui nekoga osnažili, inspirirali, ponizno to smatram velikim komplimentom.
Kad sam postala majka u meni se javilo još više sumnji i preispitivanja. Upravo mladi me drže na tračnicama promišljanja ispravnosti odluka koje donosim, koje nas određuju, pa i spajaju na kraju.
Jeste li se u posljednjih godinu okušali u nekim novim umjetničkim projektima ili suradnjama koje su vam bile posebno inspirativne?
Upravo završavam snimanje jedne britanske serije koja se snima kod nas. Bilo je zadovoljstvo raditi s jednom multi kulti ekipom koja je okupila sjajnu ekipu od Italije, Engleske do Hrvatske. Više ćemo pričati kada nam produkcija dopusti.
Danas se puno govori o samopouzdanju i ljubavi prema sebi. Jeste li se ikada borili s nesigurnostima i kako ste naučili prihvatiti i voljeti sebe onakvu kakva jeste?
S nesigurnostima se borim svaki dan, ali kaže se 'samo glupan ne sumnja', hahaha. U glumačkom poslu vrlo rano postanete svjesni da ćete teško zadovoljiti sve aspekte koje od vas traži pisac, redateljica ili tim s kojim radite. Upravo u tom trenutku prestaju bilo kakva uspoređivanja i jednostavno prihvatiš sebe kao savršeni sklad nesklada, hahaha.
Glumac je sam svoj instrument i treba znati svirati u skladu s onim što mu je dano, takvo jedinstveno i nesavršeno. Tada nastupa sloboda i veselje obitavanja u svom tijelu i duhu. Svi smo mali svemir za sebe i možemo se savršeno nadopunjavati jer smisao je u suživotu, a ne u natjecanju.
Koje žene su Vam bile uzor u životu, bilo u obitelji, umjetnosti, javnom životu, i na koji način su Vas inspirirale?
Moja mama kao samohrani roditelj i divna umjetnica apsolutna je predvodnica među ženama koje su moja inspiracija. Njezina snaga da prevlada traumu djetinjstva u logoru kroz koju je prošla, posvajanja, novih početaka, uspona i padova u poslovnom smislu…
To je za napisati roman. Mnoge su sjajne žene bile i jesu moja inspiracija kao moja Andrea, svekrva Majda i Nevena, kolegice Ksenija Pajić, Alma Prica, moje prijateljice iz baletne škole Barbara, Tina, Emilija, Gordana, Tijana, Goga, Ana Begić, Tena Nemet Brankov, Nataša Janjić, Barbara Nola, sve su to sjajne ratnice koje se hvataju u koštac s problemima suvremene svakodnevice poslovnih žena i majki te ruše predrasude i hrabro kroče dalje.
Što za Vas znači biti snažna žena? Kako biste definirali snagu žene u današnjem društvu?
Mudro balansiranje između hrabrog iskazivanja stavova i obzira prema različitim svjetonazorima.
Kad biste mogli izdvojiti jednu vrijednost ili princip po kojem živite i koji Vas je oblikovao, što bi to bilo?
Ostala sam vjerna svojim idealima, makar me to ponekad koštalo gubitka nekih suradnji, pa čak i osoba. Bilo je teško, no tada je to bio jedini način da sačuvam dostojanstvo. Sa mnom su svi uvijek na čistom jer iskrenost mi je mana.
Styling: Ivan Friščić
Inspirativnu priču o Bojani Gregorić Vejzović donosi Catrice, koji poziva žene da izraze svoju jedinstvenu čaroliju kroz beauty svijet. Njihova nova linija GEL AFFAIR lakova za nokte omogućuje ženama da transformiraju svoje nokte u dugotrajne manikure s gel efektom, bez potrebe za UV lampom. Svojim proizvodima, Catrice potiče žene da se osjećaju samopouzdano i slave svoju individualnost kroz boje koje odražavaju njihov stil i osobnost.
