Ako ste pažljivo čitali, vjerojatno ste uočili pogrešku u prethodnoj rečenici. Naime, hrvatski jezik ne pričamo, kao što ne bismo trebali reći ni da pričamo s prijateljima.
Glagol pričati u posljednje vrijeme istiskuje druga dva glagola – govoriti i razgovarati.
Razlika je sljedeća: hrvatski govorimo, s prijateljima razgovaramo, a priče pričamo. U teoriji nije tako komplicirano, zar ne?
Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se 21. veljače
Slične riječi, različita značenja
Kad smo već kod teorije, spomenimo i paronime teorijski i teoretski. Iako zvuče slično i zbog toga mogu zbuniti, značenja im se razlikuju – teorijski se odnosi na teoriju (npr. teorijska fizika), a teoretski je onaj koji postoji u teoriji, u pretpostavci (npr. teoretska mogućnost).
Isto tako:
- šaljemo elektroničke poruke (ne elektronske)
- ponašamo se civilizirano (ne civilizacijski)
- pomažemo potrebitima (ne potrebnima)
- ne idemo u ekstreme (ne u ekstremitete)
Hrvatski je mnogima težak zbog refleksa jata, tj. riječi koje sadrže ije, je, e, i. Uz sam izgovor i zapisivanje koji predstavljaju problem, tu su još i riječi koje promjenom refleksa jata mijenjaju i značenje.
Sigurno ste nekad pročitali da rok za nešto ističe, međutim u tom bi primjeru trebalo upotrijebiti glagol istjecati – rok istječe, a pogreška se ističe.
Nije isto jeste li na moru:
- potamnjeli (postali tamni od sunca) ili potamnili (učinili nešto tamnim, recimo fotografiju na mobitelu),
- pocrvenjeli (od srama) ili pocrvenili (zidove)
- oživjeli (isto što i uskrsnuli) ili oživili (nekoga tko se utapao).
Razlika je u pismu vrlo mala, a zapravo predstavlja potpuno različite pojmove.
Svako slovo ima svoje mjesto
Zanimljivo je kako riječima volimo oduzimati ono što im pripada te često ispuštamo slova/glasove koji su njihov sastavni dio. Koliko ste puta vidjeli napisano delikvent, korespodencija ili transplatacija?
Ako ne čitamo pažljivo ili nismo dovoljno upućeni, možda nećemo ni primijetiti da svim navedenim riječima nedostaje n – deklinkvent, korespondencija i transplantacija.
Također, oftalmologu često oduzmemo jedno l pa postane oftamolog, dok nerazmjeru (ne + razmjer) ubacimo s tamo gdje nije potrebno i stvorimo nesrazmjer.
Nije dobro reći da je što najoptimalnije ili najminimalnije jer pridjev optimalan već znači 'najbolji'
Ni postumno nam se bez h očito ne sviđa pa smo mu dodali h jer je (u hrvatskom) logičnije posthumno. Međutim, ako znamo da lat. postumus znači 'dijete koje se rodilo poslije očeve smrti, posmrče', onda i postumno dobiva smisao. No i suvremeni engleski nam pravi probleme – barem u riječi seksipilan. Pogađate, i to je pogrešno. Riječ nije nastala prema pridjevu sexy, već od engleskog izraza sex appeal (seksualna privlačnost), stoga bi trebala glasiti seksepilan.
Što jednostavnije, to bolje
Kada nastojimo pisati ili govoriti „onako kako treba“, onda se tu pojavljuju izrazi koji zvuče kompliciranije, a onda valjda i pametnije, učenije. Izrazi iz administrativnog stila prodrli su u sva područja, pa tako pratimo vijesti na dnevnoj bazi, vršimo razne analize, nismo u mogućnosti doći na vrijeme, odluke se donose od strane vlade...
Sve to možemo izreći i na jednostavniji način – (svako)dnevno pratimo vijesti, analiziramo, ne možemo doći na vrijeme, vlada donosi odluke.
Umjesto da vršimo prijave i popravke, provodimo kontrole, obavljamo nadzor i slično, možemo jednostavno reći da prijavljujemo, popravljamo, kontroliramo i nadziremo.
Pleonazmi ili suvišno gomilanje istoznačnih riječi nisu rijetkost u jeziku. Primjerice, nije dobro reći da je što najoptimalnije ili najminimalnije jer pridjev optimalan već znači 'najbolji', a minimalan 'najmanji mogući'.
Još u osnovnoj školi mogli smo naučiti da nije dobro reći mala kućica, već treba ili mala kuća ili jednostavno kućica.
Pleonazmi su:
- vremenski period
- javno objaviti, vratiti se natrag
- unaprijed planirati – jer period ne može biti nego vremenski
Ako je objavljeno, onda je javno, vratiti se ne možemo unaprijed, kao što ni planirati ne možemo unatrag.
Materinski jezik treba učiti i njegovati
Jezik cijeli život učimo i svejedno nikad nećemo naučiti sve. Ako ste čitajući tekst naučili nešto novo, to je odlično. Ako ste već sve znali, još i bolje!
Materinski jezik važan je dio kulturnoga nasljeđa i jedno od obilježja svakog pojedinca. Stoga na svom jeziku govorimo i razgovarajmo, slušajmo ga, čitajmo i njegujmo. To je najmanje što možemo učiniti.
Ako ste imali problema s odgovaranjem na pitanja sjajne jezične savjete možete pronaći u kolumni naše suradnice Anđelke Aščić.
