Građani Petrinje, Siska, Gline, Majskih poljana, Strašnika, Bresta Pokupskog i mnogih drugih mjesta ostali su bez svojih domova.
Neposredno nakon potresa prvo su pomagali jedni drugima, međusobno se izvlačili iz automobila zatrpanih zidinama, otkopavali ostatke kuća u potrazi za preživjelima…
U njima su se izmjenjivali šok, nevjerica, strah i samo dva pitanja. Kako dalje? Kamo sada?
Na patnju ljudi koji su u nekoliko sekundi izgubili sve nitko nije mogao ostati ravnodušan. Hrvatska se mobilizirala u svega nekoliko sati i još jednom pokazala svu snagu zajedništva i solidarnosti.
Dežurne službe predvođene vatrogascima i statičarima započele su s raščišćavanjem ulica, a ubrzo su im se pridruživali i obični ljudi oboružani lopatama i željom da odmah pomognu. Pripadnici HGSS-a i spasioci u pratnji psa tragača pretraživali su razrušene objekte, a civilna zaštita uklanjala je dimnjake na raspadnutim krovovima, ni na sekundu ne pomišljajući kako zapravo riskiraju i vlastite živote jer među ruševinama nije bilo sigurno.
Dizali su se šatori za građane čije su kuće uništene, a ljudi iz cijele Hrvatske krenuli su prema razrušenim mjestima kako bi stradalima donijeli hranu, deke, odjeću i sve ostale prijeko potrebne potrepštine. Svatko je radio koliko je mogao.
Trebalo je vremena za organizaciju u tako kaotičnoj situaciji pa su stanovnici nekih mjesta dugo čekali dežurne službe koje nisu odmah stigle do njih, ali zato su sami odmah krenuli u akciju i bez razmišljanja pomagali jedni drugima.
Toliko je tuge u prizorima koje gledamo ovih dana, ali također zahvalnosti i nade zbog spoznaje da smo u najtežim situacijama spremni i brzi. Nitko ne zna što nas čeka i kakvi su dani pred nama, ali sve nas tješi pomisao da bez obzira na okolnosti možemo računati jedni na druge.
I zato hvala svim dobrim ljudima koji su bez razmišljanja odmah uskočili u pomoć. Zbog vas vjerujemo da stanovnici stradalih područja neće biti zaboravljeni ni kada se prašina ruševina slegne. Možemo krenuti dalje tek kada svatko od njih dobije novi dom.
